
Recenica koju izgovara vidno iznervirani Kinez kada u jednoj kineskoj radnji provedes pola sata (metaforicki, jer i da hoces ne mozes bog mirisa) trazeci nesto sto bi vredelo tih 200-300 dinara, a na kraju se neckas i odlazis ´ladnokrvno ostavljajuci ga bez para koje bi zaradio prodajuci maglu, predmete za jednu upotrebu, koji kad malo bolje razmislis i nisu tako jeftini s obzirom na dugotrajnost.
Setas tamo-amo, prolazeci pored njega i praveci grimase. Njemu je prekipelo i sada, svojim kakvim-takvim poznavanjem srpskog jezika stavlja ti do znanja da nisi pozeljan u njegovoj radnji.
"Hoces kupis-kupi. Neces? Napolje!"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.