
Dve reči koje vašem sagovorniku na pitanje kako da dođe do recimo Ekonomskog fakulteta u Beogradu ne daju nikakvu asocijaciju. Reči koje recimo samo možda još stranci mogu koristiti za sopstvenu orijentaciju. Naravno i oni ih koriste samo dok ne saznaju za daleko "prigodniju " asocijaciju.
A: Da, da. Reče mi Bane da studiraš. Samo sam zaboravio šta?
B: Ekonomiju..na Ekonomskom fakultetu.
A: A gde je to? Tek sam stigao u Beograd pa sam jos neupućen.
B: To ti je kad se spustiš sa Zelenog venca, Kamenička ulica.
A: Auuuu. Znam gde je Zeleni, ali gde ti je ta ulica?
B: Ma kod Železničke stanice..
A: Razmišlja (zna gde je otprilike, ali ne i tačnu lokaciju).
B: (već pomalo iznervirano) A jel znaš gde je picin park?
A: Znam! Kako to ne bih znao?
B: E pa tu ti je (jebem te ja).
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.