Kada pičiš neku igricu na užasno starom kompu, tipa Commodore 64 ili ZX Spectrum, u kojoj rasturaš neke robo-ptičice koje te gađaju lasersko-plazmatično-nuklearnim govancima, pa kada ih sve skembaš uglavnom se pojavi On. Karakondžula.
u narodu : Karakondzula je ruzno, celavo stvorenje sa ocima kao tanjiri, ima dugacke ruke nasadjene na mali trup i kratke noge sa velikim maljavim stopalima. Muva se nocu oko kuce i vreba neposlusnu decu, pogotovo onu koja nocu istrcava na vrata. Obicno se karakondzula sakrije iznad dovratka i cim se dete pojavi, skace mu za vrat, udara ga stapom i zatim odvlaci u jazbinu da ga pojede.
2. nesto slicno kao i zmaj(stanje uma) prilikom konzumiranja raznih narkotika i opojnih srectava.
Veoma ružno i opasno biće iz naše mitologije.Pored ružnoće odlikuje ih i zloba. Najveća svetska karakondžula je predsenik SAD-a (ma ko to bio), a za njim i vladari nekih drugih zemalja sličnih poličkih opredeljenja.
Nastanak imena Karakondžula vezuje se za jednog jako ružnog i izuzetno opasnog ratnika iz najudaljenijih predela Afrike. Taj ratnik po imenu Ko'on Džul je ratovao na strani turske osmanlijske vojske koji su mu dodali i ono crni( kara) i tako je stvoreno ime Kara Ko'on Džul što je kasnije radi lakšeg izgovora prreimenovano u Karakondžula.
Mitsko Srpsko biće. U narodu kruže legende da poseduje buljave oči, široke građe, ruke do zemlje, da noću luta selima.
U stvari, legenda je nastala tako što je seljak iz centralne Srbije u gluvo doba noći zatekao lokalnog šumara, široke građe, kako klečeći trpa njegovog psa, dok su mu ruke bile na zemlji, a psu, od silne muke, ispale oči. Čovek se uplašio i krenuo je da trči prema selu vičući: "Kara mog Džula!". Seljaci su ga razumeli da uzvikuje Karakondžula. Kasnijim tokom događaja i prenošenjem priče sa kolena na koleno, stvorena je čitava legenda o Karakondžuli.
Mitsko bice koje je poznato samo Balkancima, po predanju je veoma opasno, a narocito ruzno i ovaj naziv se najvise moze cuti u Juznoj Srbiji gde se koristi kao blazi oblik vredjenja. U primorju njemu slicna je avetinja.
naziv za noćnog demona u narodnom verovanju u Bugarskoj, Makedoniji i južnoj Srbiji. Karakondžule su isključivo ženski demoni sa likom starice sa velikim noktima i gvozdenim zubima i (veoma često) sa rogovima.
Sve ono što se neplanirano pojavi na ekranu kompjutera u očima oca.
-Maliiii, oooooo, maliiiiii... dolaz' 'vamo! Iskočile mi neke karakondžule na ekranu... da nisam zajeb'o nešto? -Ćale, skrinsejver, 'bem mu sitno žito... -Prvo - ćuška što koristiš agresorski jezik pod mojim krovom, a kao drugo - dobro je, o'ladiše mi se noge... 'de da crkne, a ni treći ček nije prošao...
Mitsko biće koje je nekada živelo na ovim prostorima. Obično je napadalo ljude koji se u kasnim večernjim satima vraćaju iz kafane. Po predanju samo jašu svoje žrtve pa se oni ujutru kući vrate sve izgrebani kao da si bili u proboj Solunskog fronta.
Čukunbaba : ''Sinko nemo dideš noću po tia tvoi kafići znaš da ima karakondžule oće one tako da zajašu čoveka pa mu nedau smirište do jutra''
Čukununuk : '' Ma batali me bre baba ovo je 21. vek doba tehnologije kakve te karakondžule spopale''
Čukunbaba : '' Dobro sino ja ti reko a bar skini tu rozlu janku privlače gi drečave boje''
Čukununuk : ''Baba drečave boje privlače i devojke zato me batali odo''
Sledećeg jutra unuk se vraća sav izgreban, polu go, gleda u jednu tačku i ponavlja '' Baba je bila u pravu one stvarno postoje, one stvarno postoje!!! ''
Biće koje dolazi iz mitologije Južnih Slovena. Kod nas, to je ime za staricu koja je ustvari demon unakaženog lica, a koja posebno uživa da hvata ljude noću. U žargonu, odnosi se takođe i na žene sa čupavom kosom, napadnom šminkom ili naglašenim svađalačkim raspoloženjem.