
Osoba koja svaku naglašenu reč, dramatični obrt ili optužbu u svom izlaganju proprati svojim, prirodno nasadjenim, dirigentskim štapom koji se nalazi u vidu izdanka na ruci.
Postoje dve vrste kažiprst naratora:
a) Prva vrsta su ljudi koji drže govore pred više ljudi, često izdvojeni od svojih slušalaca, bilo da su za govornicom ili za katedrom. Oni koriste svoj prst kao zamenu za lošu retorsku veštinu kako bi naglasili odredjene reči u govorima koje su nedelju dana pisali, ili koje su, u boljem slučaju, uzeli od poltrona.
b) Druga vrsta su dežurni smarači, ljudi koje svi izbegavaju i koje niko ne sluša. Ova vrsta kažiprst koristi kao stimulator pažnje svog slušaoca tako što njime probadaju grudi nesrećniku koji je postao plen, ili mu sumanuto mašu pred očima, ukoliko su u frontalnom napadu. Gora opcija je ukoliko se smarač sa strane uvukao u društvo. Kad govornik shvati da ga niko nije ni primetio, a još manje obratio pažnju na ono što on priča. U tom slučaju prvoj osobi sa desne strane pred očima će se pojaviti celo sazveždje, izazvano oštrim bolom u predelu rebara. Operacija uspešna, pažnja privučena. Sad još da im ispriča neverovatno zanimljivu priču iz svog detinjstva...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.