
Prisećanje na period kada ste imali znatno više para.
Lihvarski mozak, koji pamti tačno u paru ko mu je i koliko dužan.
A: Evo ti onih 200 dinara što sam ti bio dužan.
B: Ti si meni dužan 202,50 dinara!
A: Gde bre nađe ta 2,50 dinara?
B:Eeee, keš memorija!
Zapamtiti gde je sakriven novac.
Lik1: Gde si sakrio novac?
Lik2: Čekaj da preispitam svoju keš memoriju... otvori fioku.
Lik1 (otvara fioku i zatiče 7 gaća koji su označeni sa "ponedeljak", "utorak", "sreda" itd.): I? Gde je keš?
Lik2: U nedelji. Te gaće nikad nisu prane da bi odbile kradljivce. Evo, uzmi mašice pa istresi te gaće.
Sećanje o svim štekovima sa parama.
Ispod kamena u bašti, u đonu starih cipela, u korpi za veš, u starom kevinom modnom časopisu, ispod starog TVa, u udžbeniku iz hemije, u flaši albanskog piva, u kavezu koala, u dedinoj bradi, u mrtvom jazavcu, ispod ,,Don't enter" dugmeta na porno sajtovima....
Memorija koja radi kod nekih ljudi samo u slučaju ako mu date pare za određenu informaciju.Takvu vrstu memorije imaju mnogi kod nas, a posebno radnici u državnoj administraciji.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.