Prisećanje na period kada ste imali znatno više para.
Lihvarski mozak, koji pamti tačno u paru ko mu je i koliko dužan.
A: Evo ti onih 200 dinara što sam ti bio dužan.
B: Ti si meni dužan 202,50 dinara!
A: Gde bre nađe ta 2,50 dinara?
B:Eeee, keš memorija!
Zapamtiti gde je sakriven novac.
Lik1: Gde si sakrio novac?
Lik2: Čekaj da preispitam svoju keš memoriju... otvori fioku.
Lik1 (otvara fioku i zatiče 7 gaća koji su označeni sa "ponedeljak", "utorak", "sreda" itd.): I? Gde je keš?
Lik2: U nedelji. Te gaće nikad nisu prane da bi odbile kradljivce. Evo, uzmi mašice pa istresi te gaće.
Sećanje o svim štekovima sa parama.
Ispod kamena u bašti, u đonu starih cipela, u korpi za veš, u starom kevinom modnom časopisu, ispod starog TVa, u udžbeniku iz hemije, u flaši albanskog piva, u kavezu koala, u dedinoj bradi, u mrtvom jazavcu, ispod ,,Don't enter" dugmeta na porno sajtovima....
Memorija koja radi kod nekih ljudi samo u slučaju ako mu date pare za određenu informaciju.Takvu vrstu memorije imaju mnogi kod nas, a posebno radnici u državnoj administraciji.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.