
Stil oblačenja u navijačkim krugovima nastao u Engleskoj krajem prošlog veka.
Zbog sve jačih policijskih kontrola i sprečavanja tuča na stadionima a i van njega navijači su se dosetili kako da manje upadaju u oči ljudima. Do tada su šal i dres bili obavezni odevni predmeti svakog navijača + ostatak koji su bili uglavnom starija i jeftinija garderoba. Kod kežualsa je poenta obući se što lepše i što skuplje tako da pandurima ni na kraj pameti ne bi bilo da grupa od dvadesetak mladića obučenih u najfiniju garderobu i izgledaju kao studenti snobovskog fakulteta imaju za cilj pravljenje incidenata.
Stil oblačenja javnih ličnosti koji se dobija kad potrošiš ogromnu količinu novca i neverovatno mnogo vremena i truda da bi izgledao kao da si iz ormara izvadio random par komada garderobe i natresao ih na sebe za dve sekunde.
Kežual stil kod nejavnih ličnosti je individualna stvar.
- Stef, idemo na žurku večeras? Kežual varijanta...
- Što mi ne reče ranije brate, gde sad da nađem dobru pamučnu majicu i obične farke za dva sata...
----
- Mile, `ajmo do zadruge na pivo.
- Ne mogu sad, kežual sam obučen.
- Ma navuci gaće i dođi...
Stil odevanja u ludnici - ispasana košulja bez kravate.
- Čujem da je Lemi skroz prs'o i završio u ludari?
- Ahm, eno ga na četrnaestom spratu, grli samog sebe po ceo dan.
- Boli ga đoks, ne mora nosi kravatu.
- Vaistinu...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.