
To je kada iz svake muzičke kutije proizvedene u istoriji (u Kini, naravno) svira jedna te ista Za Elizu, kada na svakom malo "napaljenijem" sportskom dešavanju (npr. Dejvis kup kvalifikacije u BG) piči Karl Orf i Karmina Burana, kada na TV uz slike dunava ide i, naravno, valcer sa tog istog, lepog i plavog. Dodao bih i neselektivno ubacivanje semplova klasične muzike u napete filmske scene i, kao vrhunac, najodvratniju stvar koja može da se uradi: postavljanje kratkih isečaka klasičnih kompozicija kao zvono na mobilnom telefonu.
U autobusu... Zvoni telefon. Čuje se, kao posledica sveprisutnosti kineske robe na tržištu, ona preforsirana Za Elizu. I to snimak sa radija/kutije/TVa.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
А шта има лоше у свему томе?