
Naziv za upadače na velika veselja kao što su svadbe i ispraćaji u vojsku. Za ove osobe postoji više naziva a ovo je samo jedan od njih, uglavnom se odnose na to da su to ”Oni koji su došli da oglođu koske”, pa ih negde nazivaju i jednostavno “koske“. Nepisano pravilo kokčinarstva je da se upada samo na veselja koja se slave pod šatorom, i to onda kada su gosti poustajali, što zbog slikanja, što zbog igranja. Upada se naravno, sa strane šatora a nikako na glavni ulaz. S obzirom da ispraćaji praktično više ne postoje, a svadbe se u 90% slučajeva proslavljavaju u restoranima, kokčinari su vrsta u izumiranju.
Postoje 2 vrste kokčinara:
1. Dobroćudni kokčinari – Oni su došli da piju i da jedu, pa i da se provedu, i ako je moguće navataju nešto žensko, najčešće su to ljudi koji poznaju slavljenike, ali nisu naročito bliski s njima, pa zbog toga i nisu pozvani na veselje.
2. Zlonamerni kokčinari – I oni su takođe tu da bi pili i jeli, ali i da maznu pokoji telefon, novčanik itd., a bogami i da se pobiju sa nekim od regularnih gostiju.
-Je li Milorade, jel ono Dragicin mali?
-E crna Živadinka, lepo sam ti reko da poneseš naočare, eno ga Dragicin mali u kolu, dovatio se sa onom kumom, a ovo je neki kokčinar, vidiš valjda da je zagužvao sa pečenjem, ne mož’ da diše.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.