Standardna priča - Kosovo je Srbija, a Metohiju ko jebe.
Ljudi, da li vi shvatate da mi trenutno ne možemo ništa promeniti?
Da li vi shvatate da će biti premija ako severni deo Kosova i Metohije ostane u Srbiji i ako budemo imali kontrolu nad oblastima gde su manastiri?
Da li vi shvatate da nas više niko ništa ne pita jer su svi naši politikanti od završetka prvog svetskog rata potrudili da upropaste svaku mogućnost da budemo neki faktor u Evropi?
Ljudi, budimo realni - Kosovo i Metohija su puni Šiptara, taj deo Srbije je u gorem stanju od ostatka zemlje i zaista nam još problema nije potrebno. Ja se nadam da će se ovo sa istragom oko krađe organa rešiti kako treba i da će barem neka podela Kosmeta nama pružiti kakvu takvu utehu. To je NAŽALOST jedina pobeda koju ćemo ostvariti.
Ljudi, politikanti su izdali narod po teritorijama koje smo izgubili. Gurnuli su u vatru da bi zaradili kintu. Jebalo im se za narod. Dobar deo tog istog naroda je izdao svoje sapatnike, prodavali su sve i sebi pribavili korist. Oni koji su se borili do kraja, oni su najgore prošli.
I dok ovde neki vređaju druge bezrazložno i dok se busaju u grudi, da li postižu nešto time? NE! Ne postižu. Neće ništa promeniti te uvrede, jer one šamare koje smo kao narod dobili zbog kretena koji su nas doveli u ovu sitaciju u kojoj smo, e te šamare ništa ne može da "nadvisi". Od njih ništa nije jače.
Mi smo mala zamlja. Dovoljno je otvoriti atlas i videti ko smo i gde smo. Ne, nemojte misliti da smo mali ljudi, daleko od toga. Mala smo zemlja jer baš zbog toga ko smo i gde smo trunemo u govnima koja smo israli. Pogledajte Singapur ili Luksemburg - šta njima fali? Da li im je loše? Ne bih rekao. Ljudi su skontali gde su i to su upotrebili u svoju korist. Mi kada bismo iskoristili i deset posto potencijala koje ova zemlja pruža, mi bismo uživali.
"Kosovo je Srbija" je lep i adekvatan slogan koji pruža utehu, ali koji KiM neće vratiti pod našu kontrolu. Mi ne možemo ratovati a i nije nam potrebno još žrtava. Dovoljno je Srbija dala svoje dece.
Ono što možemo jeste da se ponadamo da će barem sever Kosmeta biti ponovo pod našom kontrolom. Takođe, možemo i MORAMO da nađemo način da ostatak zemlje dovedemo u red i da konstantno radimo na tome da se poboljšavamo. Da pokušamo da napredujemo i da pritom buduća pokoljenja učimo ko smo i šta smo - da Srbi nisu krvožedne zveri i da mržnja nije rešenje; da su Srbi, iako malobrojni, veoma veliki narod, sa dobrom dušom i velikim srcem.
Ljudi, govor mržnje, prozivke i upiranja prstom neće ništa promeniti, samo će nas još više zavaditi i razdeliti.