
Unuci gastarbajtera koji su zapalili u Alemanju pedesetih godina prošlog veka. Retko lepi ljudi, ali bukvalno. Varijacije idu od dežmekastih plavušana i riđana ("ka' da su mu se koze popišale na glavu") do tipičnih garagana grgurave kose, koji će vam se možda i učiniti simpatičnim sve dok ne progovore. Sve zavisi od toga da li je Srbislav, prvenče rodonačelnika loze oženio Švabicu kao i tata mu ili se odlučio za crnkinju. Redovno će te susresti po nekoliko primeraka ove vrste po srpskim svadbama i drugim veseljima gde su došli samo sa jednim ciljem - da nađu srodnu dušu i životnu saputnicu. Ime su dobili po dva osnova - došli su da uspeju u svom naumu po svaku cenu, a i na užičko igraju mambo, džajv ili salsu (to su naučili u plesnoj školi, jer posete srpskim klubovima prijateljstva su tako aut).
"Meni mi moj grospapa Ztanislaf rekla da su najlepši defojka u Zerbia. Hoče ti ide sa mene u Nemaćka i tamo se ošenila ... Ja ima sfe, mi tamo lepo šifela i imala cvaj kinder ... Zerbia sada ušlo u beli šengen, za papiren kajne problem, kajne problem, jaa ? ..."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.