
Lažeš.
Jedna od mnogih sitnih manipulacija kojom roditelji proveravaju istinitost u rečima svojih potomaka.
Funkcioniše jednostovano i tačno. Nakon izgovaranja, dečija ruka kreće ka nosu u naivnoj nameri da ga spreči u izdaji.
- Pinokio, lažeš!
- Ne lažem! Da Bog da se sa mesta ne pomerio ako lažem!
- Nećeš se ni pomeriti! Nos ti se zakucao u lotre. Jebem te glupava!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Iz iskustva? +
Da. Ja svoj nos kao dete nisam pustala iz saka.
Fino ti je ovo, mada... Nema mada. :)
Mada... mora biti neko mada.
Uvek ima neko ali koje devojci sreću kvari... ;)
Da cujem?
Definisano, hvala na inspiraciji... :)
Molim. Videla.
Зар пинокију не расте нос?
Klodi je iskoristio ovaj trik u svom romanu, malko ga izmenio i prilagodio sastavu glavnog junaka. Drvo raste. Kako je svojim pisanjem lansirao ovu varku u sva decija srca, fer je da i njegov lazljivac bude tu.
Dobra defka, mada nikad ne bih pogodio da je ženska osoba pisala nakon pročitane poslednje rečenice, koja kvari doživljaj... to je nekako završnica u stilu Đesi Pinkmena.
+
Zbilja gde je taj pinkmen?
To kao ona narodna Pčelata na kapata, ako je se sećaš iz udžbenika srpskog :) Usput i govori koliko je lopovluk bio raširen u Ex Yu.
Da, to bio tekst na sva tri jezaka. Makedonski, slovenački i ovaj treci zajednički.
Da, bosanskohercegovačkosrpskohrvatskocrnskogorski :)
Taj neki.
Пинокио беше очекиван у примеру. Тако сам и ја понекада провидан и предвидљив.
+