
Nekada je na selu bilo sramotno u razgovoru sa decom koristiti "ružne reči". Govoriti o kurcu moglo se samo u nekim deminutivnim eufemizmima, a kako se za penis još nije znalo, kućkuruć je bio stojko, miško, piša ili joca (malim početnim slovom).
Jesi oprao i kućkuruć?
--------------------------------
- Je li Veso, je l' si počeo da šetaš kućkuruća?
Molim?
- Mislim, vučeš li miška?
Šta?
- Drkaš li, sine, drkaš li?
Beži bre, matori, gledaj svoja posla.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.