
Nekada je na selu bilo sramotno u razgovoru sa decom koristiti "ružne reči". Govoriti o kurcu moglo se samo u nekim deminutivnim eufemizmima, a kako se za penis još nije znalo, kućkuruć je bio stojko, miško, piša ili joca (malim početnim slovom).
Jesi oprao i kućkuruć?
--------------------------------
- Je li Veso, je l' si počeo da šetaš kućkuruća?
Molim?
- Mislim, vučeš li miška?
Šta?
- Drkaš li, sine, drkaš li?
Beži bre, matori, gledaj svoja posla.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.