
To je pauk koji živi u onoj mreži u ćošku vaše sobe, znate onoj koja je previsoka, pa ne možete da je skinete? On tu živi jako dugo, godinama, toliko da se odomaćio i između vas stvorio simbiozu: Vi mu date svoj ćošak, a on Vam lovi muve i komarce. Neki primerci ovog pauka su dobili i imena, kao kućni ljubimci.
M: E, imaš pauka na zidu... Ogromnog...
A: A, to je kućni pauk.
M: Kako se zove?
A: Ne toliko kućni...
Pholcus phalangioides, neupadljivi, pitomi pauk. Vanila pauk. U svetu tarantula, crnih udovica i kojekakvih gadnih gamižućih zglavkara koji pletu džinovske mreže, napadaju nemilosrdno svoj plen ovaj pauk je pravi dobričina. Neprimetni dekica od pauka koji čami ko zna koliko dugo u vašem ćošku sobe kao kakav duh, nemi posmatrač. Uhvati nekad nekog komarca a možda ni to, al ne mari, zadovoljan je dok god ga ne izbacite sa prašinom napolje.
- Aaa pauk!
- Gde? Gde?
- Eno tamo, joj.
- Sine, nije to pauk, to je fleka na zidu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.