Prijava
  1.    

    Kvantitet rađa kvalitet

    Što više piva popiješ-muzika u kafani postaje sve bolja i bolja.

    Eksperiment teorije, hronologija događaja:
    - Ulazak u kafanu, muzika razbija nervni sistem od falševa, preglasnog arlaukanja, ipak se naručuje jedna tura(kad smo već došli), svi ćute, razgovor je besmislen jer niko nikog ne čuje.
    - Druga tura jer ortak neće da ispadne smrad i hoće da okrene turu. Svi i dalje ćute jer se od muzike ne može doći do reči. Bukvalno.
    - Treća tura, sad sve mrzi i da se pomere jer se stvorila gužva i trebalo bi sat vremena da se izađe i dođe do auta. Muzika je neumorna. Čaše se tresu od decibela.
    - Četvrta tura, dizna se otvorila, jebi je sad, svi su skoncentrisani samo na uhvatiti u letu konobara. Muzika je u zamahu. Bubnjići plaču.
    - Peta tura...PA NIJE OVA MUZIKA NI LOŠA??? Aha, i ja nešto kontam... Konobar! Daj nam još po jednom sve isto i pitaj muziku šta će popiti...

  2.    

    Kvantitet rađa kvalitet

    Ili: što više pokušavaš, veća je šansa da uspeš. Iako logički perfektna, ova formula je u stvarnosti omanula više puta od Marka Pantelića, a strahovit poraz doživela je kada je svaka polupismena ljudska jedinka dobila pristup internetu. Neopozivo je dokazano da majmuni nikada ne mogu da napišu Šekspirova sabrana dela, pa makar njih milijardu to pokušavalo. Ipak, sa matematikom se nije zezati, sa statistikom još manje. Pokušaji i pogreške su majka uspeha.

    Maturant u raspevanom autobusu koji upravo putuje na ekskurziju u Atinu. Između gutljaja absinta, razmišlja: Šest odeljenja po 30, dakle 180. Od toga, polovina je riba - 90. Od toga 20 su grobovi, čak i meni ispod časti, 20 je u vezama sa likovima iz razreda, a Kaća i Petra su mi ortakinje do jaja. Dakle, ostaje 48 šansi za kres. Četiri je noćenja - ako svakog dana startujem 12 riba, barem će jedna prihvatiti - u prevodu: Simo, care, jebaćeš svako veče! Koji sam genije!

    Rene Egita. Kralj kokaina, carčina, šmeker koji je kurčevito odbranio petama u vazduhu, elegantno pokupio loptu, pokazao da je fudbal igra i pljunuo kapitalistima u brk. Laf. Samo, taj isti Egita je probao nekoliko puta da dribla napadače pa je primio gol. Ali bio je uporan, jebiga, i više niko ne pamti njegove neuspehe - ostaje ona legendarna odbrana.