
Za razliku od običnog seljaka (čoveka koji živi na selu i bavi se poljoprivredom), ljakse se razlikuje po tome sto živi i radi u gradu.
Prosečan ljakse je obavezno u svađi sa : mozgom, stilom oblačenja, osnovnom kulturom, bontonom i sa još mnogo stvari koje čine čoveka normalnim!
Jer, blago onom ko je seljak u opanak, a ne u glavu!
Prepoznatljiv po flash čarapama i kabriolet cipelama!
Seljak iz grada.Obično je to neotesana bukva i nepopravljiva buzdovančina koja se trudi da ostavi utisak gospodina,iako ni prosto proširenu rečenicu ne ume da sastavi.
Primer:Raznorazne persone iz Grand prodakšna i uopšte naše "cenjene" estrade.
Nešto između seljaka i papka. Seljak je čovjek koji živi i radi na selu, a papak je lik koji ne mora biti isključivo sa sela ali je s manirima goveda. Ljakse je u biti neka light verzija papka, a tvrđa verzija seljaka.
- Vidi onog' kako se obuk'o
- Ma, ljakse, pusti ga...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.