Metla pored kase

Topli obrok, a ponekad i trinaesta plata za kasirke u "Centropromu", "Jabuci", "Uzoru", "Voćaru" i sličnim prodavnicama mješov`te robe u SFRJ.
U vreme dok je Dinkić davao drugarima iz zabavišta klikere na zajam uz kamatu od dva klikera dnevno a fiskalne kase se prikazivale u emisijama "Beyond 2000.", kase u samoposlugama (tj. "samouslugama") su štampale račune za koje su moderni računi za struju jasni kao slikovnice, pa je svaka provera konačnog iznosa koji je "potrošač" dužan platiti bila u startu osuđena na propast kao operacija Barbarosa 1941. To je pružalo slobodu kasirkama da ukupan iznos slobodno tumače i da, po sopstvenoj proceni i nahođenju (a ponekad i "linearno", svakom kupcu) dodaju i fantomsku stavku od xy dinara na račun. Kao mera prevencije, uz kasu bi stajala naslonjena obična (po mogućstvu, ali ne i obavezno, nekorišćena) metla. Metla ko metla, kupci bi rekli - naslonili je tu da im bude pri ruci ako neko prospe pasulj tetovac.
Ako bi se, međutim, među mušterijama našla neka cepidlaka, neki Žućko račundžija ili vojni penzioner, koji unapred sračuna cenu svih stavki na računu, pa uoči neslaganje ukupnog zbira, kasirka bi samouvereno uzela račun, krenula stavku po stavku da upoređuje sa gomilom artikala iz kese, pa bi na kraju dodala i "metla, xy dinara" a na protest kupca da ta metla nije njegova, ljubazno bi se izvinila i rekla da je očigledno u pitanju greška i da ju je neka prethodna mušterija zaboravila pored kase. Po principu APP.
Na kraju smene, kasirke bi skuvale sebi kafu od gomilice koja se sakupi kada se otrese ispust Centroproizvodovog mlina za kafu i sestrinski podelile prihod od metle.