
Rečenica koja se izgovara punim ustima kao znak upozorenja domaćinu da smo zadovoljni kvalitetom klope ali ne i kvantitetom. Dobar način da i običan žderonja, kome baš i nije stalo do toga šta trpa u svoj želudac, ispadne fin i kulturan
Odgovor iskusnog rakijara na pitanje o kvalitetu rakije, nakon jedne ispijene čašice.
- Majstore može jedna rakijica?
- Može, može. Suni deder dete...
...
:cep-na-eks:
-Uff...
- I majstore? Kakva je?
- Uff...ne ogu da ocenim, al' mi se čini da mišire na još. Suni, deder još jednu . Gradivo mora da se dobro utvrdi!
- Odma' dođe...
Rečenica upućena domaćinu koji je izneo hranu u veoma maloj količini.
- Domaćine, ovo ti ima neki specifičan miris. Miriše bre na nešto...
- Na šta ti bre miriše budalo pijana?
- Miriše na još!
Ову дефиницију ћете чути најчешће код српског сељака који више воли ракију него рођену мајку.
Сељак 1: Како ти се свиђа овај "гром"?
Сељак 2: Богами, мирише на још!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.