Rečenica koja se izgovara punim ustima kao znak upozorenja domaćinu da smo zadovoljni kvalitetom klope ali ne i kvantitetom. Dobar način da i običan žderonja, kome baš i nije stalo do toga šta trpa u svoj želudac, ispadne fin i kulturan
Odgovor iskusnog rakijara na pitanje o kvalitetu rakije, nakon jedne ispijene čašice.
- Majstore može jedna rakijica?
- Može, može. Suni deder dete...
...
:cep-na-eks:
-Uff...
- I majstore? Kakva je?
- Uff...ne ogu da ocenim, al' mi se čini da mišire na još. Suni, deder još jednu . Gradivo mora da se dobro utvrdi!
- Odma' dođe...
Rečenica upućena domaćinu koji je izneo hranu u veoma maloj količini.
- Domaćine, ovo ti ima neki specifičan miris. Miriše bre na nešto...
- Na šta ti bre miriše budalo pijana?
- Miriše na još!
Ову дефиницију ћете чути најчешће код српског сељака који више воли ракију него рођену мајку.
Сељак 1: Како ти се свиђа овај "гром"?
Сељак 2: Богами, мирише на још!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.