
Deo muške odeće koji je štitio od zime. Bio je poznat stanovnicima dinarskog pojasa srednje Bosne i Crne Gore, posebno onima koji su živeli na visokim planinama. Devojke su plele po jedan, obavezno od čiste runske vune i nosile u miraz sa ostalom opremom- košuljama, rukavicama, čarapama. Šare su izvodile kao ćilim vijugama od raznobojnog vunenog pletiva na pet igala. Neke su plele uzduž, neke popreko, plele a nisu znale koliki treba. U Etnografskom muzeju u Beogradu nalaze se dva nakurnjaka. Prvi je dugačak 19 cm, oblika levka oivičenog otvora naboranog vunenom čipkom, kroz koju je provučena dvobojna uzica koja služi da se nakurnjak vezuje oko struka. Pleten od bele domaće vune, ukrašen crvenom, narandžastom, žutom, plavom i vunenom pređom u obliku horizontalnih pruga. Drugi primerak nalikuje na zmiju i otkupljen je u okolini Rožaja u Crnoj Gori.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.