
Kada sagovorniku želimo da skrenemo pažnju na neki propust u priči, toliko veliki da više ne bi mogao da se izvuče ni da mu uperiš pištolj u jaja i kažeš mu da ti kaže istinu, onda nema potrebe da odgovara, jer šta god da kaže - lagaće.
Žena: Gde si bio sinoć? Nisi valjda opet išao da juriš neke pičke?
Muž: Nisam bre, ženo, pitaj komšiju Marka, bili smo do kafane na po pivo, ali nam je pukla guma pa smo stali da je menjamo, ali i rezervna mu bila bušna. Išli smo 3 km do kuće, eno, ostao mu auto na sred druma...
Žena: Aha... Ali sinoć smo ja i njegova žena išle tim istim kolima do te iste kafane i vratile se kući. Dakle, imaš li nešto da mi kažeš?
Muž: ...
Žena: U redu je, ne moraš da odgovaraš.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.