
Visok nivo anonimnosti u ekipi iz kraja/škole/sa faksa, bez obzira što ova osoba ima izvestan značaj. Viši nivo neprimećivanja čak i od one koju uživa klavijaturista u nekom iole velikom bendu.
Naravno, svi dokumentarci su zapravo jako dobro izrežirani i smišljeni, ali, zapravo osobe sa karakteristikama takvih kamermana postoje i u pravom životu.
U "Preživljavanju" svi vide kako se razni pustolovi muče i vuku po vukojebinama, gde je i Bog rekao laku noć, a malo ko razmišlja šta u tim situacijama rade kamerman, tonac i ostali.
U dokumentarcima "History channel"-a, ekipe se kroz male otvore zavlače u prostorije u egipatskim piramidama prepune škorpija, adrenalin im je na vrhuncu, ostaju bez kiseonika, povraćaju, mokre, padaju u nesvest. Kamera sve to opušteno snima, kao da se ništa ne događa.
Ipak, da nije kamermana, ne bi bilo ni dokumentarca. Da nije takvog lika u društvu da apsorbuje sve sujete "većih" likova, ekipa bi se verovatno raspala u svađi.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.