
Reakcija pripadnika starije generacije na probirljivost karakterističnu za mlađe naraštaje.
(Vojna vežba na Rudnu sedamdesetih godina prošlog veka)
Dule: "Au, lebac ti se ne ogadio!"
Ćale (jede i ne skreće pogled): "Šta je bilo?"
Dule: "Crvi u slanini, mamicu im!"
Ćale (već postaje zainteresovan): "Daj da vidim... Pa što bacaš to?"
Dule: "Nego šta ću, da jedem?"
Ćale: "Ma nisi ti bio gladan u životu, daj to ovamo... (vija slaninu u vazduhu da bi otresao crve)... Ham-ham-ham... I, šta fali?"
Razmaženoj deci opomena da ne traže dlaku u jajetu u ishrani. Uglavnom je koriste babe i dede (mada i mlađi, nažalost) jer su mnogi od njih stvarno imali periode života kada su gladovali, pa su jeli svašta. (Drugi Svetski Rat, kriza '93, NATO agresija '99...).
Majka: Evo, jedite. :spušta šnicle da pečurkama na sto:
Sin: Bljaaak! Fuuuj! Pečurke u kajmaku! Ne volim to! 'Oću da jedem rolovano meso!
Baba iz pozadine, preko naočara: ''Nisi ti bio gladan!''
Реченица којом те ћале ''пљуне'' кад нећеш да једеш кувано.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.