
Jedini normalan odgovor na profesorovo potpitanje gradiva koje nema veze s vezom i koje se uči klasičnim bubanjem.
Uočavajući ograničenja savremene sociologije koja zaokupljenošću
normativnom strukturom društva u bitnome zanemaruje i
svet i pojedinca, autor propituje polazišta jedne 'refleksivne
sociologije'. Stoga se u tekstu posebno analizira pojam svakodnevlja,
kojim se dolazi do pojedinca i njegova svakodnevnog
života, a tako i do konstrukcije socijalnih odnosa. U okviru
fenomenologijskog pristupa sociologiji svakodnevlja nastalo je
više škola, a u ovome se tekstu kritički promišljaju dva osnovna
pravca - etnometodologija i simbolički interakcionizam.
- Dobro kolega, recite nam nešto bliže u vezi fenomena refleksije pojedinca svakodnevlja.
- Profesore molim vas oprostite, ne znam šta pričam, ali boga mi sam ja ovo učio pa kad biste mogli tu šesticu da mi ukucate nekako da ja idem odavde.
- Oh pa kolega, nećemo tako. Trebali ste marksizam učiti pa da vidite šta je grom i pakao.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
х)) Никад нисам разумео те људе, увек је лакше научити "са разумевањем"... Лололол, звучим ко нека, да простиш, тетка.
+++
Da prosti ova sociološka sofra- jeste.
E pa ovo je odlično!
Grom i pakao, karamba i karambita! Pljusak i zvezda!
hahah, ne znam sta pricam +
Tko nije marksizam učio taj ne zna što je ne znati pričati.
marksizam? to ukinuli baš u moje vreme...+++