Prijava
  1.    

    Oslobađanje

    Susret sa rešavanjem problema koji već duže vreme galopira vijugama stvarajući krajnje neprijatno pulsiranje celog obima lobanje i ukopava pojedinca dublje i dublje u depru. Ponašanje od kojeg se i sam individum gnuša i zazire kao srednjovekovni zoograf turske kopite.

    Oslobađanje je zapravo rad na sebi. Težnja da se čovek vodi razumom, a ne osećanjima. Težnja idealu, da se postane sa samim sobom na ''ti'', prestanak glumatanja i suočavanje sa istinom. Nešto kao konačno skidanje lažnog osmeha i ispoljavanje iskrenih emocija. Dakle, ako ti neko ide na kurac, ti mu smireno kažeš ''E bato, ideš mi na kurac.'' Bez afekta i nervoze.
    Samo, da se razumemo, da bi ideja bila uspešna potrebno je naučiti rečcu ''ne'' i skupiti hrabrost; konačno preduzeti nešto povodom promene, jer muda se neće naduvati sama od sebe i peglanja raspalog RPG-a. Dakle, postupati svojevoljno - oterati komšiju u kurac dok palamudi umesto što ga pažljivo slušaš a u mislima gledaš Anine dojke, prebaciti profesorki kad kriterijum nije jednak za sve, nemilosrdno tovariti bagru licemernu umesno potvrdnog klimanja glavom, pozatvarati ozverene manijake po fiokama i najzad odjebati manipulatore... Relizacija ili ide postepeno, na kašičicu, ili tvoji umni neprijatelji završe iskasapljeni u obližnjem jarku i crnoj hronici.

    Oslobađanje prolazi raznorazne periode, od izmišeljnih ambicija za promene, preko prvog koraka, pa opet do pada u istu žabokrečinu. Ono je akcija za koju je potrebno vraćanje samopoštovanja, odgovornosti i samopouzdanja, davno izgubljenih u nejebici, neuspesima i litrama jeftine rakije.

    - Može soni na zajam večeras, brate? Da peglam smorio sam se, kupio neki vinjačić, pa reko... u gradu je mrtvi raspad, sve sami prokeljaši. Kapiraš?
    - Ok. Dođi. (opet ću da blejim po kući kao jebeni Hamlet, koji idiot, nek kupi više soni jeb'o ga soni)

    :nedelju dana kasnije:

    - Može opet soni brate? Dolazi mi pičoka igra joj se pes mrtvi!
    - Aj brate, samo ga donesi sutra, nemoj kao prošli put da glumiš jebenog Godoa. (A ŽIVOTA! Raspali prosjak!)

    :sledeća nedelja:

    - E matori dolazim po soni! Sutra ti ga donosim, riba se primila, igra joj se pes, loooooool. Može? Imaš ga?
    - IMAM NE DAM MRŠ! SOTONO!