
Veoma raširena pojava. Mentalna egzibicija kojoj ljudi pribjegavaju kada su svjesni magnitude i jezivosti nekog zločina i načelno ga osuđuju, ali iz malog mozga izvlače čudotvorni argument kojim bi da odbrane neodbranjivo jer se na nekom nivou poistovjećuju s počiniocem i s njim dijele iste ili slične vrijednosti.
Čudotvorni argument se u raspravu uvodi rečenicom koja neizostavno počinje veznikom "ali".
- "Znači, mis'im, gurao je baklju čoveku u usta, OK. Ali, brate, to je ionako drot."
- "Pa jeste, brutalno su je pretukla i silovala četvorica, ali mislim šta je i očekivala kad je izašla u grad u onom dopičnjaku."
- "Pa dobro, pobio je tamo nešto ljudi, ali nije ni blizu toliko koliko se priča."
- "Točno je da je bio upravitelj najvećeg koncentracijskog logora u Drugom svjetskom ratu, ali radio je to za boljitak svoje države. Uostalom da njega tada nije bilo, danas ne bismo imali ove divne domoljubne pjesme."
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.