
Veoma raširena pojava. Mentalna egzibicija kojoj ljudi pribjegavaju kada su svjesni magnitude i jezivosti nekog zločina i načelno ga osuđuju, ali iz malog mozga izvlače čudotvorni argument kojim bi da odbrane neodbranjivo jer se na nekom nivou poistovjećuju s počiniocem i s njim dijele iste ili slične vrijednosti.
Čudotvorni argument se u raspravu uvodi rečenicom koja neizostavno počinje veznikom "ali".
- "Znači, mis'im, gurao je baklju čoveku u usta, OK. Ali, brate, to je ionako drot."
- "Pa jeste, brutalno su je pretukla i silovala četvorica, ali mislim šta je i očekivala kad je izašla u grad u onom dopičnjaku."
- "Pa dobro, pobio je tamo nešto ljudi, ali nije ni blizu toliko koliko se priča."
- "Točno je da je bio upravitelj najvećeg koncentracijskog logora u Drugom svjetskom ratu, ali radio je to za boljitak svoje države. Uostalom da njega tada nije bilo, danas ne bismo imali ove divne domoljubne pjesme."
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.