Veoma raširena pojava. Mentalna egzibicija kojoj ljudi pribjegavaju kada su svjesni magnitude i jezivosti nekog zločina i načelno ga osuđuju, ali iz malog mozga izvlače čudotvorni argument kojim bi da odbrane neodbranjivo jer se na nekom nivou poistovjećuju s počiniocem i s njim dijele iste ili slične vrijednosti.
Čudotvorni argument se u raspravu uvodi rečenicom koja neizostavno počinje veznikom "ali".
- "Znači, mis'im, gurao je baklju čoveku u usta, OK. Ali, brate, to je ionako drot."
- "Pa jeste, brutalno su je pretukla i silovala četvorica, ali mislim šta je i očekivala kad je izašla u grad u onom dopičnjaku."
- "Pa dobro, pobio je tamo nešto ljudi, ali nije ni blizu toliko koliko se priča."
- "Točno je da je bio upravitelj najvećeg koncentracijskog logora u Drugom svjetskom ratu, ali radio je to za boljitak svoje države. Uostalom da njega tada nije bilo, danas ne bismo imali ove divne domoljubne pjesme."
