
Veoma raširena pojava. Mentalna egzibicija kojoj ljudi pribjegavaju kada su svjesni magnitude i jezivosti nekog zločina i načelno ga osuđuju, ali iz malog mozga izvlače čudotvorni argument kojim bi da odbrane neodbranjivo jer se na nekom nivou poistovjećuju s počiniocem i s njim dijele iste ili slične vrijednosti.
Čudotvorni argument se u raspravu uvodi rečenicom koja neizostavno počinje veznikom "ali".
- "Znači, mis'im, gurao je baklju čoveku u usta, OK. Ali, brate, to je ionako drot."
- "Pa jeste, brutalno su je pretukla i silovala četvorica, ali mislim šta je i očekivala kad je izašla u grad u onom dopičnjaku."
- "Pa dobro, pobio je tamo nešto ljudi, ali nije ni blizu toliko koliko se priča."
- "Točno je da je bio upravitelj najvećeg koncentracijskog logora u Drugom svjetskom ratu, ali radio je to za boljitak svoje države. Uostalom da njega tada nije bilo, danas ne bismo imali ove divne domoljubne pjesme."
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.