Prijava
  1.    

    Pogrešan izbor strane pri ljubljenju

    Pošto u "ljubljenju po srpski" ne postoji nikakav zakonski akt kojim se reguliše na koju će stranu glava krenuti prilikom poljupca, postoji nepisano pravilo da se prvo cmokne levi obraz, pa desni, pa opet levi, i to, uglavnom, svi poštuju, kao što i uglavnom poštuju da voze svoj automobil desnom stanom džade. Međutim, na kojekakvim proslavama, gde često alkohol učini svoje, pa glava više ne zna koja je desna a koja leva strana, često se desi da jedan od učesnika ljubljenja promaši stranu i tad je neizbežan poljubac pravo u usta ( ređe nos ). Naravno, retko će se desiti da se poljubite sa nekom hot komšinicom ili njenom dobrodržećom kevom, već obično sa dedom, stricem sa čijih se brkova cedi moča od pečenja ili sa nelepom drugaricom koja ima herpes i žvale u uglu usana.

  2.    

    Pogrešan izbor strane pri ljubljenju

    Urota svih osoba starijih od 60 godina usmerena protivu mlade čeljadi, kod celivanja. Naročito razvijena u južnim krajevima Stradije.
    (Može slobodno da se potraži i pod 'Teorije zavere')

    Znaš kad kreneš 'zaobilaznim' manevrom, iz osnove kičme, u široki polukrug oko epicentra protivnikovih usta? Nikad dovoljno široko - baba primenjuje isti taj manevar kao kontranapad. I koliko god da širok luk napraviš, uvek te na njegovom kraju dočekuju spremna babina usta...

    Ili ona druga caka: ruku pružaš izdaleka, ispravljenu u laktu (armz lengt - tekovina globalizacije). Ali baba je prima svojom rukom gotovo na kuku (fora ukradena od Tita, velikog globalnog manipulatora) i jednim cimom te izbacuje iz ravnoteže prema napred, nagoneći te da se pokloniš. Dok ti padaš prema zoni dometa, baba svojom glavom hitro 'kljucne' unapred - i ti si poljubljen.

    Iz iskustva: ne postoji evazivni manevar koji nisu krekovali...