
Jako mali stan, obično garsonjera, u kome se mora postići visoka funkcionalnost, a nauštrb prostora. Takav stan je i spavaća soba i trpezarija i kuhinja i radna soba. Mogućnost šetanja po stanu je svedena na minimum. Da bi se stvorilo što više mesta, npr. za knjige, sitne stvari i razne drangulije, pribegava se ugrađivanju velikog broja polica na zidove. U prčvarnicima se javlja toplotni suficit, naročito ako je njihov sastavni deo i kuhinja, pa boravak više osoba u prostoriji obavezno dovodi do stvaranja velike vrućine, što ima i svoje dobre strane, na primer u toku zime, kada kompjuter postaje sasvim dovoljan za grejanje.
90% stanova u Beogradu predviđeni za birokratiju i fizikalce. Precenjeni, zapravo nefunkcionalni, vlažni, odrpani u tri nane nanine... Izazivaju klaustrofobiju... Često u takvim stanovima živi i do tri generacije (sve sa braćom i sestrama).
Mi Vojvođani to nazivamo šupama.
Moj kum prod'o prčvarnik na Voždovcu, kupio kućerdu sa zemljom u Smederevu i još mu ostalo love "za crne dane".
Prostorija koja u nedostatku sadržaja navodi na rasplođivanje kao surogat za svrhu postojanja.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.