Jedenje nečega u velikim količinama i velikom brzinom, sa velikim apetitom, poput izbeglice iz Somalije.
-Au, ženo. Ovaj tvoj zet gužva ono pečenje k'o nezdrav. Pojeo nam sve, samo što nije tražio i papke da mu donesem. O predjelu da ne pričam. Pojeo i one ukrase od povrća. 'De ga tvoja sestra nađe ovako alavog? -Jadan, ceo dan na poslu, a i uželeo se domaće 'rane. -Pa normalno, kad tvoja seja ne izlazi iz frizerskog salona i tržnog centra. Čovek verovatno živi na mesnim narescima i viršlama k'o gastarbajter što šteka za mečku. -Šta da radimo sad? Ja još imam samo pasulj od prekjuče. Sramota da kažemo da nema više ništa. -Ja ću sad da zovem muriju, da dam anonimnu dojavu da ovde neki makro drži moldavske kurve. Kad upadnu, ima da u'vate tvoju sestru jer tako izgleda i problem rešen. Posle neka dokazuju da nije. -Marš stoko jedna! :udarac tiganjem po glavi:
Ne, nije štamparska greška. ŽenetIna se piše baš ovako i izgovara sa crnogorskim akcentom.
Posebna kategorija žena. Po karakteru i de jure gora i od babe na kasi "Maksija" i od debelih žena u gradskom prevozu. Neuspešno kalemljena Zorannah na Natašu Kandić čiji je rezultat nešto stvoreno da zagorčava život svima i rađa potomstvo tipa mlađanog nam Živojina.
Od malena naučena da svi njoj moraju da daju prednost, da ima pravo na sve što poželi i da to mora da dobije. Da može da parkira gde hoće, svi moraju njoj da se prilagode. Da može da ide preko reda, redovi su za plebs, ne za nju. Da za nju pravila i društvene norme ne važe, njen komfor je najbitniji. Ako još sa sobom vodi mladunce, plod uterusa joj nasušnog, pa jebeš umiruće u ambulantnim kolima koliku prednost ona ima. Sačekaj marvo, da ja laganim korakom pređem preko pešačkog prelaza i svoje mladunce odvedem na časove violine i baleta. Jer ona u svom selu to nije imala i tajo nije hteo da je dadne na te gradske kurvaluke, al' oni će nadoknaditi. Sad je pobegla od taje u grad i samostalna je i moderna. A i žgepčad će iskoristiti kada joj zatreba. Za bilo šta.
Nema kod nje ni solidarnosti ni empatije. ŽenetIna se hrani životnim sokovima svih oko nje, prvenstveno mužića joj koji lagano kopni sve dok u šezdesetoj (ako je doživi) ne prolupa totalno i u trenerci i papučama krene po komšiluku da pokušava da se socijalizuje sa ljudima koji su ga odavno prezreli zbog ženetIne mu.
Kada ostari postaje ona baba što uleće na prazno mesto u busu i pola sata popunjava blanko čekove na kasi za pola litre mleka i dvajz deka kafe. I nikada ne ponese naočare. Da bi svi nju morali da čekaju. Jer ona ima prednost. Crknite paori!
Pošta. Red se otegao. Ispred pošte direktno na trotoar staje crni QXYZ šurnjajspedeset. Za volanom lik sa licem "nisam lep i pametan, al' sam govno neviđeno". Sa mesta suvozača izlazi ženetIna i sa zadnjeg sedišta izvlači malog demona od 4-5 godina koji ciči i podiže noge u vis odbijajući da hoda. Crvena u faci zbog neželjene negativne popularnosti kod prolaznika ženetIna vuče Sotonin plod za sobom i ulazi u zgradu pošte. Pravo na šalter. Ja jedini negodujem jer sam vaspitan da ne trpim tuđa sranja, pa makar najeb'o (hvala stari, trougao Bistrik-Koševo-Marijin Dvor najbolja ulična škola ćivota):
- Alo seko, kuda? - (oholo na 120 dB da svi čuju) PA ZAR NE VIDIŠ DA IMAM MALO DETE? - A što ne pošalješ onog šampiona iz auta da stoji u redu kao svi, a ti čuvaj malo dete u njemu? - MOOOLIM? - Pošta seko, nije crkva. U crkvi radi pop, ovo su stranački kadrovi. Kažem, u red kao svi i smiri malo derište ili ga vodi napolje. - (verzija nje u penziji se uključuje) KAKAV JE TO NAČIN? Preko reda, a mi ostali smo ludi je li? Izvinite mladiću samo da nešto pitam...
Setno mrmljanje zastavnika u penziji o redu u vreme Tita i Slobe, frktanje ženetIne i hladan pogled Mice Ubice kroz neonsko svetlo predvečerja...
-Bate da vidiš juče cirkusa... -Kakvog? -Došla mi rodbina iz Pičkovca pa ih malo izvedem da vide grad. Znaš, ona klasična tura, Kališ, Zoo i tako to... -Aha, klasika... -Ogladni rodbina, pa navale d'idu u McDonald's. Ko da su iz gladi utekli. Ja im kažem da ih vodim na dobru pljesku, ali ne... Ili Mek ili ništa. Ajd reko jebte se, idemo u Mek. -Haha, jel im preselo? -Moš misliti kacu im doneli one mikro-obroke. A oni bre inače paju svi ko mećave. Kaže teča onom menadžeru ''Kako vas nije sramota da ove zgažene ćevape prodajete kao Hamburgere?'' -Zakuni se? Transfer blama, a? -I te kakav. A menadžerčić sav zvaničan ''Gospodine, to je 100% kvalitetno goveđe meso''. Kad tetka uleće: Tiš mom Milojici da pričaš šta je govedina? Pa mi od krave samo rogove i papke bacamo! -Hahaha! A šta ti? -Nisam čuo ostatak. Bio sam već napolju...
Nešto što te jebe celog života. Glavni razlog crvenog dupeta i žuljeva na rukama. U poznim godinama i razlog za mržnju ukućana. Ultimativni zajeb koji je ovaj život smislio za običnog smrtnika.
Od I do IV razreda: Mamicu ti balavu, sva deca prosek iznad 4,60 samo ti 3,57, bizgove jedan! Ženo, daj kaiš! Od IV do VIII razreda: Nastavljaš sine istim putem, prosek jedva 3,00. Pa šta misliš da upišeš sa tim prosekom?! Ženo, kaiš! Srednja škola: Pa jedva te umuvasmo preko veza u dobru školu, dobar smer, a vidi ga on, prosek ispod 2,50. Ženo, ka... Žena: ZNAM!!! Zbog lošeg proseka nisi upisao fax, nego postao zanatlija, ili običan fizikalac. Razgovor za posao: I kolika će mi biti plata? -Pa za početak 15 000, a posle videćemo kako se pokažeš. -15000?!! Pa šta da radim ja sa tim?!! -Jbg sine, to ti je prosečna plata za ovaj posao. Negde u tom periodu: 150 definicija, prosek 13,o7. 60-a godina: Prosečni radni vek je pomeren za 5 godina, tako da će radnici u penziju odlaziti sa 65, umesto dosadašnjih 60 godina života. 75+: 'Bem ti život, prosečan životni vek kod nas 72 godine, ovaj naš 77 ima i još broji. Treba mi ona njegova soba za studio, a drtina još ne planira da otegne papke.
Sastanak nekolicine rođaka odmah nakon klanja zajedničke svinje, sa ciljem da se utvrdi kome koji deo iste pripada.
Milorad: Skupili smo se ovde, da ravnopravno podelimo našeg nedavno preminulog Bucka, na ravne časti. Živorade imaš reč. Živorad: Pa 'vako. Nas je četiri, a svinjče je jedno, te stoga moramo da podelimo tako da svi budemo zadovoljni. Pošto sam najstariji, ja biram prvi i uzeću plećku. Mnogo volem meso sa plećke i kako ga stana špikuje, prste da poližeš. Milutin: A zar ne bi trebao ja kao najmlađi da biram? Na mlađima svet ostaje. Oću ja plećku. Živorad: A šta će bre tebi? Nit' si ženjen, nit' znaš da spremiš. Ti možda ništa i ne dobiješ, kad ćaš svakako ručavati kod nas. Milutin: Hoću moj deo, nećete da me prevarite. Zare: More da nastavimo mi, a ja kaparišem but i rebra. Volem pečen but, a rebarca mi trebaju za pasulj. Živorad: Svakako. Tvoja žena Zare pravi najbolji pasulj u čitavom selu. Milutin: Ovo je diskriminacija. Zato što sam samac, vi me diskriminešete. Nisam se još oženio jer prvo hoću fakultet da završim. Živorad: Niko te, što reče, ne distiliše, ali mora red da se zna. Milorad: Da nastavimo. Ja ću leđa, podlakticu i kolenicu. Živorad: Slažem se. Jedva čekam da Milunka napravi one njene kotlete čuvene. Milutin: A ja. Šta meni ostaje? Živorad: Ti'š dobiti mozak. Taman studiraš pa će dobro da ti dođe, da pojačaš pamet i završiš fakultet. Da te onda priženimo pa da dobiješ i papke.
Izraz kojim se iskazuje da nivo ludosti koji je određena individua dosegla lako može biti prevaziđen i da uvek postoji mogućnost da se pojavi glava koja može da uradi ono što normalan čovek ni naprezanjem svih mogućih neurona ne može da zamisli.
-Šta ti je? Šta se treseš ko prut? Koji ti je kurac!? -Aaa jebote ne verujem šta sam upravo video. -Šta? Govori. -Išao ja malo da prošetam tu po kraju... i znaš gde su one klupice gde radimo propadanja? -Znam. I? -I... krene tu Krvavi Dule da pretiče Zokijevog ćaleta. Zokijev ćale neće da ga pusti... i stanu oni pored puta i izalazi Dule iz kola... Čekaj, šta radiš to? Koga zoveš? -Zokija, da mu izjavim saučešće. -Čekaj bre nisam završio. I izlazi Dule krene nešto da mu kenja, pokazuje prangiju za pojasom i samo vidiš Zokijev ćale izvadi čekić, još onako prašnjav od cigle valjda radio privatno pa štemovao, i ajsne ga po sred čela! -Ahahahah ne seri!? Ne verujem jebote! I šta je bilo posle? Jel živ Dule? -Neam pojma, zapalio sam. Uglavnom Zokijev ćale onako mrtav ladan sede u jugića, pusti Jašara i ode, a Dule otego papke na asfaltu. -Au jebem ti sunce. Ko bi reko za Zokijevog ćaleta tako miran čovek. Od luđeg uvek ima luđi. Nego daj pusti RTS možda su konačno uhvatili Duleta.
Klot automobil, kakav i treba da bude. Karoserija, volan, točkovi, motor, transmisija i puki minimalizam elektrike. I to je to. Retrovizori su poželjni, mada ne i obavezni, radio već spada pod luksuzne dodatke. Mehanika po pravilu predimenzinisana sa faktorom dva i po, čoveče, napravljeno da traje, tako se nekad radilo. Što manje delova, to manje ima da se pokvari. Volan u ruke, noga na gas, kamenje pršti, asfalt cvili, šaltaj i piči. Muški osećaj! Sloboda!
Limenka je u zadnje vreme agresivno potisnuta sveprisutnim američko-džastinbiberovsko-jevrejskogej-jebemmujamater-lobijem koji čini sve da učini vozača što pičkastijim, i ljude, kao takve generalno, što kenjkavijim i tupavijim. Laneni sunđerčići za naslanjanje ruku, senzori, aktuatori, držači i podgrevači kafe, masažeri otečenih vena, dirlikatori jaja. A tek "inteligentni" dodaci... Jebogabog, auto nariče, žmiga i neće pa bog da krene sve dok se ne svežeš - alo, dorate, pa ko koga jaše ovde? Sistem za automatsko parkiranje? Ako to nije dokaz da hoće neko da nas napravi retardima, na znam šta je, ja kad vam kažem. Već vidim tok evolucije gde će gomila pregojaznih ljudi da se voza u inteligentnim samoparkirajućim kolicima. Na jednu cevku će da ulazi braon kašasta smeša hrane, minerala, vitamina, na drugu će da izlazi braon smeša govana, automatika će da brine o ostalom. Boli nas kurac, mozak i muda će biti relikt pređašnje faze evolucije.
E, da me povučete za kurac, ko vas jebe! Gargija! Crno-bela slika Džejms Dina sa Reiban cvidžama, pripaljenom cigaretom i teksas jaknom dok stoji naslonjen na Porše ostaje za vijek vijeka pojam butnovništva, asocijacija mladosti i života. Svaki čovek će da umre, ali svako ne živi. Eto moj komša Paja. On sada ima ozbiljne probleme sa prostatom, uklještenje trećeg pršljena i brkatu debelu ženom strina-Milku, koja ga nekad pijanog ispendreči u avliji, a mi se pravimo da to ne znamo. I pored toga, Paja sa svojim Kadetom kockom '81 šesnest puta veći frajer od svakog vozača Smarta ili tako neke činčile od auta. Paja je makar sedamdes'četvrte furao repiće-nazad-glave frizuru, za ispraćaj bratu u JNA u Tristaću trsio lokalnu pevaljku Selmu iz Tuzle. Podigao čovek kintu od neke opklade, uzeo bolovanje u firmi i u Makarsku na more magistralom zapucao na dve nedelje. Takvu slobodu vozač Smarta eventualno mož' da vidi na slikama na Tambleru, gde ima blog "TheRealManLumberjack", a radi drugu smenu kao kasirka u Maksiju, pička mu materina.
Što je najgore, svi komplet postajemo pomalo pičkasti. Proces nije, meščini, reverzibilne prirode.
:Brm, krm, tras, škrip, staklo sa vozačeve strane Golfa keca se spušta, malo škripi k'o ciganski đeram, malo radi krstasti šrafciger:
Ej, desi, Đole! Pešaka kren'o, protežeš papke?
Mda, eto da se protegnem, aerobna aktivnost, a i vreme je lepo. Čoveče, jel' ti još voziš tu limenku? Boli te kurac, sačuvaj ga još koju godinu i imaš oldtajmer xexe
Tu si u pravu, još malo pa oldtajmer. Ali zaboravio si i ovo. Ispod haube je sređen k'o sat prošle godine, generalka komplet bila dvesta evra. U garaži imam jednog keca, rođak mi doterao iz Austrije lupanog da imam za delove, pazaren za sto evra, pola gajbe piva i broj telefona neke kuravele. Kečina skoro i da se ne kvari, i kad bude nešto, mahom 10, 20 evra. Većinom kanem dvadesku, znam da majstor Cile voli Vinjak više od ćaće rođenog, a trezan više obatali, navik'o čovek da radi pod čokom. Ček, a tebi senzor na Audiju 300 evra? Mesečna rata na dve godine još dvesta. Servis dogovaraš k'o da vodiš tetku kod kardiologa. Ako, lepo je to, ipak nešto kontam da je Vijagra jeftinija kompenzacija za kurčevu disfunkciju. Nego, gde je Audi? (..."moj ti naudi")
Ma... na servisu, neki mikrokontroler se uzjebao, šta znam, kad dam levi žmigavac, on spusti desno staklo, štrica tečnost za brisače i otvara gepek, al' ne baš uvek.
Ako, lepo, tehnika, ele'trika. Upadaj u ovu moju limenku ako hoćeš da te povezem. Jeste šetnja rekreacija, al' ovako odoka, nisi mi baš u kondiciji da špartaš na drugi kraj grada.
Aktivnost omiljena u krajevima uz veće vodene tokove, a podrazumeva vanbračne seksualne odnose u šašu kraj kakve baruštine. Šašoljenje mogu da kvare određene neprijatnosti kao što su blato i komarci ali retko uspeju i da ga pokvare, jer šta je još jedna zmija u gaćama kad je žensko 'oćno a ti oran.
Za to vreme, u gustišu na teritoriji šaranskog tovilišta "Narodni heroj V.V.Vendi".
- Takoo, e tu, baš tu, sad mi ga daaj! - Odma dođe maco... ah... sad će još malo pa vulkan... aaah... ... - Je li bre Mile, dokle ćemo više da se smucamo po ovim rakitama ko obaćetni kerovi, kad ćeš više da me ženiš? - Nemam čime da te ženim, ženska glavo, ništa dok prababa ne otegne papke, po testamentu dok je živa ona sve uživa i ništa ne sme da se prodaje. - Jes' ti, Mile, čitav? Baba Stanojka volu rep može da iščupa, nadživeće nas oboje. - Ko da ne znam za jadac, ajde kupi prnje dok nas neko nije uvatio. ... - Koe to tu, e sacam vas ukebo krađa vam ribija materinska, dosta ste šarane vadili pae gazda mene ribo za ribu. E pa gotovoe sat, naebali ste, ili štono kažu u narodu - praćnuo se šarančić! Izlaste napolje, i vi, i štapovi, i meredov! - Ali mi smo samo malo šetali kraj vode... - Manemo? Nie poljar Zmijan siso šećernu trsku, eto i blatom se namazaste do vrata ki oni bikonja iz filma sve da vas ne vidu, al ima Zmijan oči sokolove i bolje vidi neg oni drugi marsovac. Napred marš!
Dakle evo, posle prvog i drugog dela, naiđe i treći, kao što sam se već zavetovao, a i kao što je red. U prošlom delu sam se zaustavio u trenutku kada su Srbi rešili da Prvi ustanak ipak okončaju oružjem, pošto su nas Rusi ispalili na pregovorima sa Turcima. Naravno, ustanak je okončan pogubno. I sad, nemojte zaboraviti da su ustanički lideri, najpre, i otpočeli sa vojevanjem da bi spasili svoje gilipterske glave, a slično su postupili i sada. Ukratko, sa izuzetkom nekolicine, pobegli su glavom bez obzira- neki u Austriju, neki u Rusiju, a neki u neku treću pizdu lepu materinu. Međutim, ovog puta, poenta će upravo biti na toj šaci jada koja je ostala, rizikujući glavu pred prilično nervoznim Sulejman pašom Skopljakom. Među njima se isticao jedan mladi vojvoda, koji će uskoro postati knez (iliti knjaz), a za koga je stvarno sramota što nema niti jednu poštenu defku, a da nema nekakve veze sa kiselom vodom, ili šprcerom.
Miloš Obrenović Ono što je uradio Miloš Obrenović, tako je tipično za njega, a tako netipično za Srbe. Dočekao je tursku vojsku u Beogradu i predao se. S obzirom da su šanse da izvuče živu glavu u takvoj situaciji bile 90:10 u korist toga da je neće izvući, može se reći da je ovo bio znatno hrabriji potez, nego da je poput svog kuma Karađorđa i kompanije stao na skelu i zapalio put Beča. No, s obzirom da je bio slatkorečiv (neki bi rekli pizda), Turci su rešili da ga poštede. Naravno, uz izvesne uslove (da sme da napusti Beogradsku tvrđavu samo uz pašinu dozvolu, da guši sve mini-pobune koje bi narod organizovao i slično). No, jednom prilikom, Miloš je iskoristio pašino odsutstvo iz Beograda, izvukao se iz tvrđave koristeći smotanost turske administracije, pobegao u Takovo i pokrenuo Drugi srpski ustanak- za koji često umemo da zaboravimo koliko je značajan- naime, za razliku od Prvog, ovaj je uspeo, pa je, opet, znatno zaboravljeniji. Sad, Miloš nije bio neki vojskovođa- kada bi Turci nagomilali veliku vojsku u nekim mestima, imao bi običaj da se krije kod kuće, pa bi ga žena terala da se vrati u boj. Elem, posle svega tri bitke- na Ljubiću, Dublju i kod Požarevca- Turci su opkolili Srbiju kao i na kraju prvog ustanka. Ali, sada, za razliku od Karađorđa, ista ona pizda koja se predala Turcima i skrivala od bojeva, uradila je nešto nezamislivo. Otišao je kod turskog paše (koji mu je spremao kolac) i dogovorio- mir i autonomiju za Srbe. Ustanak je dakle, okončala diplomatija. Sada su Srbi dobili i svoju narodnu skupštinu, u kojoj su sedele viđene glave izabrane demokratskim putem- Miloš ih je izabrao većinom glasova u dogovoru sa svojom ženom i rođacima (e, sad, što je među prvim odlukama ove skupštine bilo i to da se Karađorđe, koji se vratio da pokrene Treći srpski ustanak, skrati za glavu, posebna je priča). Korak po korak, uz retko puškaranje, Miloš je dobio veću autonomiju, naslednu kneževsku titulu (naravno za sebe), hatišerif kojim se garantuje da se Turci neće mešati u unutrašnje stvari Srbije (naravno, ako im se plaća porez), nezavisnost crkve, pa čak i prvi ustav... Doduše, sam je bio protiv njega. Naime, iako je za druge Miloš bio veliki diplomata, samu Srbiju je tretirao kao svoju livadu, a Srbe kao svoje roblje. No, parlamentarizam je sve više jačao i ustavobranitelji, među kojima i neki Miloševi dojučerašnji prijatelji, uspeli su da ga skinu s vlasti i proteraju u izgnanstvo. Naravno, to im je upamtio, s obzirom da je odmah počeo da programira svoj povratak. Ali, to će pričekati punih 20ak godina. Naime, Srbi, poneseni trendom jevropskog liberalizma, smenili su i njegovog sina sa vlasti, čim su nanjušili da i ovaj hoće da ih davi, a onda su izabrali Karađorđevog sina, koji je tek imao karakter kišne gliste. I onda dolazimo tu do sledeće scene- Srbi i demokratija (i to baš u kontekstu koji sam linkovao). Iako se poštovao ustav, iako se pazilo da se ne uvredi ni turski paša, ni Jevropa, zemlja je posle 30 godina napredovanja počela da stagnira. Konačno, ista ona skupština koja je oterala Miloša donosi odluku o suicidu iz zasede, tj. da se isti ovaj čovek (sada u godinama dostojnih Metuzalema) vrati na vlast i da mu se daju najšira ovlašćenja. E, sad, znate onaj osećaj kada vam se pruži prilika da se iživljavate nad nekim, bez izgleda da vam taj može uzvratiti. E, tako je Miloš uspeo da pobije svakoga ko mu je došao pod ruku, a za koga je procenio da mu je makar nekad rekao neko slovo iza leđa. To mu je verovatno bila i poslednja želja, jer je naredne godine otegao papke.
Mihailo Obrenović Zahvaljujući onom spomeniku u centru Beograda, koga zovu konj (pri čemu nije Mihailo konj), mnogi znaju podosta o ovom vladaru- čuli su da je pokupio neke ključeve od Turaka i da su ga koknuli u Topčideru (iako je zapravo reč o Košutnjaku). O čemu se zapravo radi? Milošev mlađi sin je došao na vlast tako što ga je posrao golub. Naime, Milošev prvorođeni sin- Milan- bio je imenovan za kneza kada su mu taticu poslali u dijasporu, ali je posle nepunih mesec dana otišao kod Sv. Petra na konstultacije, i nije se vratio. Bilo kako bilo, Mihailo je seo na kneževski presto i pokušao da stegne kaiš poput Miloša. Bezuspešno. Uskoro je i sam kupio kartu za skelu i kočije do Beča. Dvadeset godina kasnije, kada se ispodešavalo sve o čemu sam pričao u prvom delu ove defke, Mihailo je mogao mirne glave da se uvali u presto- koji je doduše još uvek bio kneževski i drveni. I Mihailo je, kao i ćale mu, preferirao diplomatiju, ali je umeo da koristi i silu. Primera radi, kada su Turci ranili (a ne ubili, kako je posle to preuveličano!) srpskog klinca kod Čukur česme, izbio je ustanak u samom Beogradu, pa je pašina vojska počela topovima da bombarduje grad (prvo od šurnaest bombardovanja najbombardovanije prestonice u Jevropi). Mihailo je sve iz Mačve, gde je bio na bleji sa Vukom Karadžićem, dovukao naoružanje i primirio Turke. No, narednih godina, sve se svelo na pregovore. Posle pola decenije, otputovao je u Istanbul i dogovorio: Turci će simbolično predati ključeve svih gradova u Srbiji Srbima, a potom spakovati kofere. U Srbiji najzad više nije bilo Turaka. Ali, ostao je jedan problem: Turci i Srbi su na različitim mestima zamišljali gde se završava Srbija, a gde počinje Turska (konkretno, Srpski bermudski trougao je još uvek bio pod Turcima). Osim toga, ni jedna zemlja nije priznala Srbiju kao nezavisnu državu, niti ju je crtala na mapama izvan Osmanskog carstva. "E, a ko će sada o tome da misli?", reče Mihailo, pripremajući se za slobodno popodne u Košutnjaku sa svojom ljubavnicom i prijateljima. No o tome šta je bilo posle ovog izleta, u narednom delu.
Ili kvasna glava. Jedan od najopasnijih izazivača najopakijih bolesti. Vuče isto porijeklo kao i promaja. Tek kada se jave u paru, nastaje haos. Ludilo. Kašalj, grip, bronhitis, unutrašnje krvarenje, leukemija, rak, zloćudni tumori, sida. Bolest je prenosiva, manifestuje se i kod bližnjih ženskih osoba tipa majke i babe, u vidu psihičkih poremećaja, kao što je manična depresija("sineee, ne kvasne glave na ulicu, prošišaće te vjetar k'o Ljuba berberin, probošće ti kosti, sjedi meso ti ne sjelo, kukala ja đe te rodih takvoga!!") ili barem anksioznost(zatvaranje svih vrata, prozora, i drugih otvora kao što su mišje rupe iz kojih dopire dašak vazduha uz stalnu pripravnost da ne izađemo napolje). Istrebiti se ne može, spasa nema. Uz sve to glavni je uzročnik bijele kuge, jer se mokre glave ne smije u krevet, tada dolazi do upale mozga i izlivanja krvi u isti. Smatra se da su nam ovog prenosioca svih bolesti uvezli strani plaćenici preko domaćih izdajnika, koje nikako ne možemo da iskorijenimo.
- E, dobar dan gospođo. Kakostejestedobro? E super... Ouvaj, Mića mi je trebao... - Ćao Prki. A šta će ti Mića? - Pa da mu kažem šta ima za domaći i tako. Nije bio u školi... - Već je dolazila Bilja da mu kaže. - A dolazila Bilja? Pa dobro, nego ako može do telefona na koji minut, treba da es čujemo nešto. - Ne može Prki, nikako. Miroslav je prekjuče samo peškirom obrisao kosu, bez fena, i istrčao napolje da se igra. Zvala sam doktora i preporučio je preventivno mirovanje nedelju dana. Ne smije da se izlaže naporima... - Gospođo, Miroslav je 4 puta padao razrede u osnovnoj, promijenio još toliko škola, vanredno polagao sve u srednjoj, sve iz drugog pokušaja, više je u policijskoj stanici nego inspektori, jedva je dogurao do mature, mlađi profesori su mu vršnjaci, kosa je počela da mu se linja prije par godina, i sam je dobrom dijelu sagorio korjen kad je podmetnuo požar u staroj biblioteci, i vi se brinete jer je izašao iz kuće sa znojavom ćelom?! - Vidi mladiću, kako to razgovaraš sa mnom. Mića je bolestan i tačka. Ako imaš nešto da mu poručiš, prenijeću mu, ako ne... - E pa imam gospođo. Kažite mu da će Mile Vrabac da mu polomi obje noge ne donese li mu procenat od bijelog što je uvaljivao po Bugarskoj ljetos. I još da skine papke sa Bilje, u čemu vidim da je omanuo već. Tako da, gospođo, kažite Miroslavu da prestane da se zajebava, dizvinete! - Kuku meni crnoj, svaka muka, a rekla sam mu ne kvasne glave sine... - Gospođo, do viđenja...