Prijava
   

ŽenetIna

Ne, nije štamparska greška. ŽenetIna se piše baš ovako i izgovara sa crnogorskim akcentom.

Posebna kategorija žena. Po karakteru i de jure gora i od babe na kasi "Maksija" i od debelih žena u gradskom prevozu. Neuspešno kalemljena Zorannah na Natašu Kandić čiji je rezultat nešto stvoreno da zagorčava život svima i rađa potomstvo tipa mlađanog nam Živojina.

Od malena naučena da svi njoj moraju da daju prednost, da ima pravo na sve što poželi i da to mora da dobije. Da može da parkira gde hoće, svi moraju njoj da se prilagode. Da može da ide preko reda, redovi su za plebs, ne za nju. Da za nju pravila i društvene norme ne važe, njen komfor je najbitniji. Ako još sa sobom vodi mladunce, plod uterusa joj nasušnog, pa jebeš umiruće u ambulantnim kolima koliku prednost ona ima. Sačekaj marvo, da ja laganim korakom pređem preko pešačkog prelaza i svoje mladunce odvedem na časove violine i baleta. Jer ona u svom selu to nije imala i tajo nije hteo da je dadne na te gradske kurvaluke, al' oni će nadoknaditi. Sad je pobegla od taje u grad i samostalna je i moderna. A i žgepčad će iskoristiti kada joj zatreba. Za bilo šta.

Nema kod nje ni solidarnosti ni empatije. ŽenetIna se hrani životnim sokovima svih oko nje, prvenstveno mužića joj koji lagano kopni sve dok u šezdesetoj (ako je doživi) ne prolupa totalno i u trenerci i papučama krene po komšiluku da pokušava da se socijalizuje sa ljudima koji su ga odavno prezreli zbog ženetIne mu.

Kada ostari postaje ona baba što uleće na prazno mesto u busu i pola sata popunjava blanko čekove na kasi za pola litre mleka i dvajz deka kafe. I nikada ne ponese naočare. Da bi svi nju morali da čekaju. Jer ona ima prednost. Crknite paori!

Pošta. Red se otegao. Ispred pošte direktno na trotoar staje crni QXYZ šurnjajspedeset. Za volanom lik sa licem "nisam lep i pametan, al' sam govno neviđeno". Sa mesta suvozača izlazi ženetIna i sa zadnjeg sedišta izvlači malog demona od 4-5 godina koji ciči i podiže noge u vis odbijajući da hoda. Crvena u faci zbog neželjene negativne popularnosti kod prolaznika ženetIna vuče Sotonin plod za sobom i ulazi u zgradu pošte. Pravo na šalter. Ja jedini negodujem jer sam vaspitan da ne trpim tuđa sranja, pa makar najeb'o (hvala stari, trougao Bistrik-Koševo-Marijin Dvor najbolja ulična škola ćivota):

- Alo seko, kuda?
- (oholo na 120 dB da svi čuju) PA ZAR NE VIDIŠ DA IMAM MALO DETE?
- A što ne pošalješ onog šampiona iz auta da stoji u redu kao svi, a ti čuvaj malo dete u njemu?
- MOOOLIM?
- Pošta seko, nije crkva. U crkvi radi pop, ovo su stranački kadrovi. Kažem, u red kao svi i smiri malo derište ili ga vodi napolje.
- (verzija nje u penziji se uključuje) KAKAV JE TO NAČIN? Preko reda, a mi ostali smo ludi je li? Izvinite mladiću samo da nešto pitam...

Setno mrmljanje zastavnika u penziji o redu u vreme Tita i Slobe, frktanje ženetIne i hladan pogled Mice Ubice kroz neonsko svetlo predvečerja...

Komentari

Мало више писања, али фини детаљи, добар избор теме. +

Da može da parkira gde hoće

Čuj žena parkira.

Čuj žena parkira.

ЖенетИна не умије паркират. Само судар може изазват.
+++

To parkiranje gde hoće podrazumeva i tuđi blatobran.

Surova defka i to baš, baš surova. Plus!

svaka čast, sale:-*

Njen muž se zove Siroma'.
Imam egzemplar u zgradi.
I sve je tačno.
Ona sve šira, on sve tanji; ona sve bahatija, on bešuman!
Bože, kad ih sretnem zajedno...njega, Siroma' čoveka lepo stid sopstvenog bračnog izbora dok ona pametuje i dominira u komšijskoj konverzaciji.