Četiri mračna zida. Da se ne vide fleke. A i ako se neka devojka, sa očiglednim problemom čula vida, zajebe i dođe, da misli da je romantična atmosfera. I da ne vidi tukididić.
Higijenski uslovi? Zamislite podrum bez prozora, u kom živi matori klošar koji se poslednji put kupao za dan mladosti 60i neke. Ovaj fini gospodin takođe ne skida gaće kada vrši fiziološke potrebe. E sad, u taj ćumez se doda malo Romulanaca iz Karton sitija, pusti se da odostoji nekoliko dana. Potom se to otvori, i whoa la! Dobili ste nivo higijene malo veći nego u muškoj sobi.
Ormani služe da se u njih sakrije piće, kondomi, piče, gudrovina, komšijina mala, bronhitis i sl. Hrpa stvari se nalazi u posebnom delu sobe. Često, domaćin tražeći neku stvarčicu, otkrije da poseduje bonus fotelju ili krevet.
Mr Proper i kolega mu Mr Muskolo su, videvši ovu sobu seli na tenkovsku minu, noseći kanister pun benzina i otišli u nepoznatim pravcima.
- Uđi brate. - Kakva je ovo džungla jebo te?! - Što, šta fali? - Nešto ŠUŠKA tamo u ćošku! - Znam. Tako je vec mesecima. Tamo desno su ti pacovi, baci jednog u ćošak i dođi do kompa.
Radnja studenta koji menja adresu boravišta brže nego prostituka bez makroa mesto.
-Ej, aj svrati na kafu. -Aj, važi, je l' si još u Nikole Pašića? -Ne bre, gde ti živiš, čoveče, to mi je predzadnji stan sad sam u Glišićevoj? -Jebote, restartuješ modem k'o romulanac pentijum keca, ko će pohvatati sve te silne adrese?
Dvanaesta godina. Godina kada u životu svakog mladog Romulanca dolazi taj magični trenutak kada je spreman za ženidbu. Čari cigarete je provalio još sa pet godina, na posao je krenuo sa isto toliko, i već je promenio par firmi, od "Enverovih sekundarnih sirovina" pa do "Đangovog luna parka". U školu je krenuo sa 7 godina kada i njegovi vršnjaci ali kada je posle tri godine bio za tri godine stariji od ostalih iz njegovog razreda, jednostavno je batalio. Dvanaesta godina. Momenat kada mu otac dovodi mladu, uglavnom iz druge favele, a za nju se baš može i reći da je mlada, pa on mora da zaboravi na svoju prvu ljubav sa kojom je skakao u bare, delio cigaru, žickao ispred Maxija, ili u luna parku gde je radio skinuo prvu patku. Dvanaesta godina. Prekretnica. Momenat kada se postaje čovek i vreme je da se formira porodica. Vreme je za svadbu i veselje. Naš Avatar je postao čovek.
Avatar: E moj brate Đedaje, uživaj još u životu dok možeš. Džedaj: Što bre bato, pa šta tebi fali? Avatar: Život ti je do dvanajste moj Đedaje, a onda žena, deca, obaveze.
Opšte je poznato da u životu svakog Romulanca postoje samo 3 stvari: krađa sekundarnih sirovina, tuča i fudbal. Ovo treće nekako posebno vole.
Pošto od ponedeljka do nedelje u faveli nema škole, mladi fergani, a i oni stariji, uvek nađu vremena za fucu. Ali to nije bilo to. Falilo je nešto da taj osećaj zadovoljstva bude još bolji. Falio je stadion. Ne gradski, neg' favelski.
I tako je posle mnogo godina, na intervenciju Coe Čićvua i ostalih političara, sagrađen prvi istorijski stadion u faveli. Glavni matorci u faveli, predsednik Enver i potpredsednik Demir odlučuju da daju ime stadionu. Tako nastaje naziv "Sveti Ramiz II", kao sećanje na starog pretka fergana koji je živeo pre nove ere i koji je predvodio "Seobu Romulanaca" iz Indije davne 69. godine, kao što rekoh, pre nove ere.
A stadion. Normalno lep, čim su ga investirali političari. Nigde trave, nigde zemlje, samo beton po kom ne moš stajati leti kad upekne Sunce. Plava ograda ima dvostruku ulogu. Em što je granica stadiona em što štiti ostatak favele od rušenja. Ranije, dok nije bilo stadiona česti su bili slučaji da neki Romulanac šutem Roberta Karlosa sjebe drugom pola kuće. Nego da se vratim na teren. Nema šta još puno, nisu se baš potrudili političari. Samo golovi i tribine. Golovi, onako kvalitetni, rukometni, crveno-beli s' nekim polu pocepanim mrežicama, a tribine ništa manje kvalitetne. Ima ih 2 komada, sa istočne i zapadne strane terena. Navijanje na njima je k'o na kupu nacija. Ali fergani nebi bili fergani da......
Dođe nedelja i počeše oni na stadionu da prave pijacu. Klasična ciganska posla. Ne običnu pijacu neg' buvljak. Glavna face-prodavci piratskih igrica i Đani Buvljani. I tako svake nedelje.
Stadion je počeo da gubi svoj nekadašnji sjaj (da ne kažem "smrad"). Sve je više bilo ostataka sa pijace, praznih limenki koka-kole, papirića, cd-ova "Američko rvanje 2008" i ostataka cigareta. A u pozadini, iza tog smeća, još uvek neki momci, na čelu sa Enverom i Demirom, cepaju fudbal, u čast velikog romulanskog sveca Svetog Ramiza II.
Demir uči svog 14. sina, 27. člana porodice Jovanović, prve stvari vezane za fudbal. Demir: Ava kari Đejson 'vamo, da ti prićam šta je fuzbal! Đejson: Evo tatko. Demir: Fuzbal, to ti ono kad šutiraš loftu. Imaš i onaj gomlan što jedino on sme u ruku da stafi loftu, a ostali ne smeju. Ima i oni golovi. To ti se pravi od onu gore prećku i od one deve sastive. Sfataš? Đejson: Aham. A je l' smeju tu da se tuču protivnici tatko? Demir: Ne smeju! Tu ima i jedan ćovek koji se zove sudija. On kad vidi da se tuču kaže "Favul" i ondak imaju slobodan udarac! Đejson: Tad sme slobodno da ga udari?! Demir: Ne bre budalo jedna, kurafte dake minđ, glup si bre. Aj ne mogu više da ti prićam ne razimeš osnovne stvarovi. Aj ava kari 'vamo da vidiš stadion "Sveti Ramiz II" pa da idemo kuči, zvala Đevada i kaže da se 'ladi mleko. Đejson: Važi tatko, nemoj da se deruvaš na mene!
Fudbalski termin koji je ušao u svakodnevni govor. Označava go kurac od utakmice gde se ništa ne dešava, smor živi koji gledaš pod kaznu. Do taktičkog odmeravanja dolazi iz dva razloga i to:
1) Obe ekipe ne znaju da igraju (npr. susret naše i neke druge reprezentacije istog ranga, što je, Bogu hvala, redak slučaj) ili iz nekog razloga ne žele, već samo metiljavo gurkaju loptu po terenu jedva čekajući da otaljaju i tih 90 minuta. Pomoći u podizanju tempa ovde nema. I
2) Jedna ekipa drugoj jednostavno ne da da zaigra punim kapacitetom. Daju sve od sebe da umrtve i opstruiraju igru; jalova dodavanja, laganeze šetnje sa loptom samo da bi je vratili golmanu, glumatanje teških povreda svaki put kad neko pored njih protrči... Majstori ovakve "igre" su gotovo sve reprezentacije romanskih (da ne kažem nekorektno romulanskih) naroda i tu ne očekujte više od 1-2 gola. Jedina šansa da bar privremeno dignete tempo ovde jeste da ipak date go ekipi koja igru guši k'o anakonda tapira.
- Aman, čoveče, 'oće li nešto više da se desi?! 'Oće li više ova dvojica da se pošibaju? Da vidim i to, pa da idem više kući! - Misliš, Šone i onaj lik? - Ne, mislim Miki Maus i Super Miš! Pa, naravno na Šoneta i onoga! - Ne znam, prvo se obojica onako koškali, sad seli svako za svoj sto, cirkaju piće, škrguću zubima i to je to. Samo se taktički odmeravaju. - Hmmm... Koliko znam Šonetovu taktiku, sačekaće prvo da se ovaj još napije, a zatim i da ode u onu mračnu uličicu da šora. Onda će da mu priđe s leđa, nabode ga jednom i krene da beži koliko ga noge nose. - Misliš? - Eh, pa ne zovu ga džabe Šone Talijan. Osim toga, naučio lekciju sa Boletom Bikom, kad je na, khm, "teži način" ukapirao da se ovaj nije dovoljno napio, a još i da brže trči od Šoneta. Jbg, imao tri dana u bolnici da analizira događaj...
Izraz za ljigu koja vrlo lako napušta neku ideju, stranu ili nešto što voli i prelazi u suprotni tabor, uglavnom iz materijalne koristi, mada ponekad i samo zato što strana kojoj je do nedavno pripadao ne stoji baš najbolje.
- Gospodine Šutanovac, zar niste vi bili član JUL-a tokom devedesetih? - To je štamparska greška. Ja sam rođen u julu mesecu. - Zar niste rođeni u junu? - Sledeće pitanje. -------------------------------------------------------------------------------------------------- - Ej bre Đole otkud ti u dresu Španije? - Što brate? Uvek sam voleo Špance. Vamos Furija ovo ono. - Ma daj ne seri. Čak su te i zvali Đole Žabar. - Pomeš'o si nešto. Đole Amigo su me zvali, a sada izvini odo' da proslavim evropsko. - Koji si ti preletač, ne verujem. -------------------------------------------------------------------------------------------------- - Ček bre Sale zar nisi ti bio gej? Otkud sada da nosiš zastavu sa ciganskim točkom? Pa nisi ti Romulanac. - Ma jesam kume. Ćivaći mokarano mui. Asma đa. Pravda za Romulance. - U mamu ti jebem preletačku, sada šurenje u plinaru nije više u modi, pa si se namaz'o imalinom da dobiješ pare od države.
Jedna od najzajebanijih karakteristika *slabijeg pola*. Oruđe koje bez mnogo muke otupljuje oštricu tvog besa i nadrkanosti, posebno smrtonosno u kombinaciji sa treptanjem. Može ona da zasere bilo šta, da tvoj novi fensi sako greškom da Romulancima, da slučajno (a možda i namerno) razbije flajku tek prispele prepečenice, da čukne auto... džaba je, čim je čuješ kako cvrkuće oprostičeš joj pa da si sto puta muško. Jebiga, ako si stvarno prs'o za njom (a jesi), svi mačo fazoni padaju u vodu. Ne mora ona da bude neka valkira, ne, daleko od toga. To je ona koja su izabrao i ne možeš nazad sve i da hoćeš. Dovoljno je da te pogleda i da joj čuješ glas i tvoj izliv besa se pretvara u nerazgovetno mumlanje i umesto da ti u tom trenutku prođe kroz glavu: Čoveče, sa kim ja živim! ili barem: Jebote, koja sam ja papuča!, sve što možeš da pomisliš je: Pa dobro, dešava se svakome. A i baš dobro izgleda danas. I ma koliko njeno cvrkutavo pravdanje zvučalo ziljavo, pa možda čak i folirantski (dešava se), od njega ipak nema odbrane.
- Aaaaaaaaa, pa šta si mi ovo uradila sa novom košuljom, da li si ti jebeno normalna, znaš koliko je koštala???!!!! - Izvini ljubavi, zvala me je Maja i pričale smo pola sata, a ja sam zaboravila da isključim peglu :trep, trep:. A ne ljutiš se, je l' tako da se ne ljutiš mavi moj Kvinkenštajne :trep, trep: :cmok, cmok, cmok:. Evo spremiću ti za večeru sve što najviše voliš i kupiću ti novu košulju jednog dana i nadoknadiću ti ovo, ako me razumeš :trep, trep: - Ehhh, hmmh, važi. 'Ajde, ne moraš da kuvaš, vodim te u neki restoran.
Pripadnik Đangove kriminalne organizacije koga zovu samo kada je došlo dotle da ni njegovi pucači Đasmin i Ajet, ni njegove nindže Đole Đogani i Baki Bi Tri, ne mogu da reše problem koji je nastao. Finalno rešenje.
Emer je i počeo svoj životni put kao čistač. Zaposlio se kao klinac u Gradskoj čistoći gde je metlom mlatio ulice glavnog grada, a zatim i kao čistač u srednjoj mašinskoj školi gde je stekao osnovna znanja o preparatima kojima se čiste mrlje i tragovi što mu je kasnije itekako značilo u karijeri koju je izabrao.
Pošto je radeći u školi zarađivao daleko iznad romulanskog proseka, ubrzo je počeo da se kocka, pije i nemilice troši, pa su tako došli i dugovi. Pare je pozajmio od Šabačke ciganjske mafije, za koju se znalo da dugove ne prašta, već ih uvek naplati. Pobegao je u Italiju, gde je njegov smisao za uklanjanje tragova vrlo brzo primetio Đango i tako je počeo da radi za njega.
Danju je radio na ringišpilu, noću je uklanjao tragove krivičnih dela koja su Đangovi ljudi vršili po Milanu, samo da bi još više napredovao u organizaciji, pa je počeo i da uklanja Đangove neprijatelje i to na njemu svojstven način, bez tragova, bez svedoka.
Najčistiji Romulanac na svetu. Boluje od fobije prema bakterijama i nikada se ne pozdravlja ni sa kim.
Đango: Halo. Đasmin: Gazdo imamo problem. Đango: Kakav? Đasmin: U'vatili Kinezi Džoleta. Uš'o među njihove lokale, šunj'o se k'o maćka onako crn, al' nasmej'o se, videli mu zube, pa se sjatili na njega sa svih strana. Đango: Pa zar nema on onaj njegov mać, kako ga zove katana i ono njegovo ninđa odelo što mu daje mistične moći? Đasmin: Ima Gazdo, al' dok smo ga pakovali za akciju 'mesto maća je pon'o dildo od njegove žene, a odelo bilo malo, pa je puklo na guzici kace sag'o d'izbegne neki kurafte kung-fu udarac. Đango: Je l' živ? Đasmin: Jeste Gazdo. Ušunj'o sam se da vidim. Drže ga u jednom lokalu i tuku ga veštačkim kurcom po glavi da kaže k'o ga posl'o. Đango: To ne valja Džasmin. Ne valja. Đasmin: Šta da radimo Gazdo? Đango: Zovi Emer Đensija odma'. Đasmin: Oću. Šta da mu kažem Gazdo? Znaš da on samo u šifre priča. Đango: Pomislio sam da nešto može da podže po zlu, pa sam ga uputio unapred. Reci mu samo da je potreban za akciju Spasavanje Mandova Džoganija. Đasmin: Razumem Gazdo. Odma' zovem. Đango: Prokleti Kinezi. Sve ču u Japan da ih oteram.
Čuvena škola za najbolje od najboljih. Za elitu. Škola čija je selekcija brutalna i samo oni koji su najbolji u tome mogu da je pohađaju, a samo oni koji su istrajni i nikada se ne predaju mogu da je završe. Od njih, jedan bude najbolji. I on je Top Gan.
Top Gan je osnovao Enver, nakon gledanja istoimenog filma sa Tomom Kruzom, a ime škole nastalo je od engleske reči "top", što znači najbolji i "gan", što je skraćenica od reči ganci, koja je postala zabranjena pojavom izraza Romulanac.
Da bi se pristupilo ovoj školi potrebno je da se ima mnoštvo talenata, od razlikovanja vrednosti sirovina, preko samog nalaženja izvora, tihog otuđivanja, ali i sposobnosti da se samo od osnovnih, lako dostupnih materijala, napravi pobesneli maks vozilo koje mora da služi i za borbu i za beg.
Pitomac koji završi Top Gan obuku dobija sredstva da snimi album u kom god muzičkom pravcu želi, dens ili narodnjak, kao i dozvolu vrhovnog poglavara Džilasa da formira svoju favelu gde god poželi i dobija na poklon nekoliko moćnih artifakta kao što su dres Roberta Karlosa, vlas sa Šabanove perike i album Majkla Đeksona, Triler, koji su centralni deo svake favele.
Avatar: Tatko, tatko! Enver: Šta je Avatar, štas' dereš? Avatar: Ja sam se zaljubio i 'oću das' ženim. Enver: Jeste, dvanajsta ti je skoro, ali Avatar, ja imam za tebe veće planove. Grandiozne. Avatar: Ali tatko, ja Kasandru volim i oću da se skućim. Enver: Ne! Prvo sa tu kurvu ne'š da se skućiš, jer ni otac je više neće, nego ćemo ti naći pravu mladu. Avatar: Ali tatko, ja je volim. Enver: Dosta! Ti ćeš da pohađaš Top Gan. Danas su se starine složile. Od sutra ideš pod Gazelu da se priključiš ostalima. Avatar: Tatko, a Kasandra? Enver: Kasandru vodi Džej u Italiju kod Đanga, zaboravićeš je i nećeš je više spominjati. Top Gan je tvoja prilika. Tu školu su završili i Keba i Sinan i Jašar i Fanki Đi i Baki Bi Tri i Mina i mnogi drugi. Avatar: Ali neću to. Neću da pevam. Oću da svijem gnezdo sa Kasandrom. Enver: Sine, to ti je jedini način da jednom imaš garniseru, ako jedan moj veliki plan propadne. Avatar: A nek' ide Đedaj tamo. Enver: Đedaj je dobar al' je na majku povuk'o malo. Duva mu promaja sa neke strane. Uzmi Zorana i javi se sutra ujutru Đejki na početak obuke. On jeste mali, ali skočan je i do'vati svaki kontejner. Naučiće te mnogim stvarima. Srećno sine. Ači devleha. Avatar: Tatko! Enver: Dva puta ne ponavljam. Uzmi i ovu kobru. Mnogima je presudila. I čuvaj se matematićara. Umeju da nagrnu. Top Gan im je trn u oku.
Jednim grande lošim potezom ili nizom manjih, ali takođe loših poteza, učiniti da nešto što je bilo sigurna stvar i nešto čija je rezolucija već bila sigurica, upadne u reon mož' biti, al' ne mora ili vađenje fleka reon.
Od gotovog praviti veresiju.
- Čao direktore. Zvao si me da dodžem. - Sedi Adile. Ovo što se desilo nije dobro. - Ne znam o čem' pričaš? - To što si išaket'o Džejevu ćerku ozbiljno dovodi u pitanje snimanje tvog novog albuma. - A bre, zašto bre? - Dugo smo se trudili da u javnosti stvorimo sliku kako si ti emancipovan i nadasve osećajan Romulanac. - U bre. Evo neču više da je bijem. Barem ne da se vidu masnice. ----------------------------------------------------------------------------- Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2016.
- Gospodine Mihajloviću, da li mislite da smo ovim porazom kući od San Marina, ozbiljno doveli u pitanje naš nastup na prvenstvu Evrope? - Ma jok. Imali smo taj peh da su Krneta i Aksentijević bili povređeni, ali biće potpuno spremni za utakmicu protiv Nemačke, gde ćemo ići na sva tri boda.