„зомби“

Tačno ta rečZombi16 definicija →

Prema folkloru akcionih filmova metak koji ostaje iz dva razloga:
1) da rokneš sebe jer ćeš ubrzo da postaneš zombi/vampir/vukodlak/liberal/komunista...
2) da rokneš nekog drugog jer će da (ili već jeste) ti rokne devojku/ženu/ljubavnicu/omiljenu plišanu igračku/političara kog bi hteo ti da rokneš...
Za šta će da bude iskorišćen zavisi od neke "više sile".

Ekvivalent na Vukajliji mu je poslednja defka za taj dan... Za šta će da bude iskorišćen zavisi od... znate već....
ЖД~Ждеравац~ · 27. feb 2011.💬 2

Ljudi iza torenta. Održavaoci broda modernog piratstva. Skriveni heroji daunlouda. Oni koji ne stopiraju fajl posle 100% i zavale se u fotelju uz Betlfild ili krekovanu verziju Fotošopa, već ga vredno drže narednih nekoliko dana na aploudu, iako im je net slabiji od sadržaja alkohola u Meraku, i modem stariji i prašnjaviji od Merlinove brade.
Neki bi ih označili kao lude i stavili ih u karantin sa muzičkim plejerom na kojem je samo pesma Zombi od Krenberisa, i angažovali stručnjake da im govore kako će sve biti u redu. Ali, sidera je toliko malo da se mogu prebrojati na prste jedne ruke černobiljskog novorođenčeta. Imaju svoja verovanja i način razmišljanja koji se kosi sa razmišljanjem ličera. I nisu nimalo naivni, kol'ko bi se moglo pomisliti.
Ima ih raznih. Od dalekih predela istočne Rusije, gde je internet konekcija luksuz, a jedine torentovane pesme odišu votkom i ruskim naglaskom, preko jugo-zapadne Evrope, čiji adolescenti teraju i po nekoliko sati torentovanja dnevno, sa konekcijom koja ima više nula od složenog binarnog broja, pa do obala SAD, i vanzemaljskih mašina koje se kriju u četiri zida dvospratnice, sa houmpejdžom podešenim na 4chan.org, i skladištem od 80% pornjave, i 20% torenta te iste pornjave. I svi se čuju preko Skajpa.

-Roflsaurus nubaro, gasi to, viš da ti guta net k'o Neo tablete!
-Čekaj, da se skine ovo, da stavim na aploud...
-Jel me drkaš? Čekaj da proverim, ne, ne drkaš mi...Jel me drkaš?! Šta si naivan, koji kurac?
-A, ne, ne. Mora nešto da se vrati. E, evo ga. A sad, siding...Hm, 7 godina 4 meseca i 16 dana...Pa, imam vremena...
-Odo da skuvam kafu.
ČOČo · 20. nov 2011.💬 17

Jedini odevni predmeti u razvijenom kapitalizmu. Onoga trenutka kad nepromišnjeno uletiš u razne kredite, lizinge ili jednokratne pomoći, shvatiš da se ceo tvoj život svodi na namirivanje rata i kamata, da radiš 2-3 posla kako bi sve namete opslužio i da slobodnog vremena nema.
Oblačiš uniformu ranom zorom, a skidaš je samo da bi obukao pidžamu, kad isceđen i preumoran šljoneš na bračni krevet, oslobođen svih bračnih dužnosti.
Vremenom, kolotečina stvori naviku, pa tumaraš kroz svoj život kao zombi, dok ti se po glavi motaju jedino cifre dažbina pristiglih za plaćanje.
Odlučiš da iskažeš lični bunt protiv sistema i nešto promeniš. Oslobađaš se stega surovog kapitalizma.

Počinješ da spavaš u potkošulji i gaćama. Ha!

- Šta bi, jesu ti odobrili nedelju, znaš da moramo kod kumića na svadbu.
- Jedva, zato ću morati da radim na Vaskrs. Opeglaj mi onu noviju uniformu, života ti. Narandžastu.

Objekat čežnje u većinskog broja roditelja Srbije. Koristi se pod pretpostavkom da dete ("dete" tj sin; kćerke sa druge strane, potpuno suprotno teže da budu što ranije izbačene iz kuće) nikada ne treba/ne može/ne sme da napusti voljeno roditeljsko gnezdo (i to najčešće po proceni roditelja samih).
U umilnoj i povoljnoj atmosferi Staklenog zvona, dete može da živi u roditeljskom ropstvu i do duboke starosti (kako svoje tako i roditeljske). Osim što tako ostaje u prekopotrebnoj simbiotičkoj vezi sa hraniteljskom sisom zauvek, i roditelji tako uspevaju da osiguraju sigurnu starost, prikačeni na grbaču dece.
Zauzvrat, dobijaju se generacije funkcionalno nesposobnih razmaženih zombi-despota, koji treba da vode državu, leče bolesne, hrane porodice...

- STRACIMIRE, ŠTA JE SA ĐETETOM?!
- Igra se na ulici sa drugovima.
- Nekako mi sumnjivo izgleda. A da mi njega u kuću...

* (trideset godina posle)

- STRACIMIRE, ŠTA JE SA ĐETETOM?!
- Čini mi se da je na spratu sa ženom. Da im upadnem?
- Naravno, treba nam žirant za Baštenski besmisao života 700, vid'la sam sad reklamu.

* (trideset godina posle. Đeca su već jako stara i imaju unuke)

Đete: O, ne, opet kucanje na vrata...
Žena đetetova (očajno): Zar im nismo rekli da smo mrtvi?!
Đete: Ja više ovo ne mogu da podnesem. Ajmo kroz prozor.

* (trideset godina posle)

Đete: Eto. Saranismo matorce.
Žena đetetova: Jesmo, da.
Đete: A da odemo mi ovom mom, treba nam žirant za hipoteku na vikendicu u Krnjači...
Žena đetetova: Ajde.

Opustošen ostatak bivše civilizacije po kome se kreću nemrtvi leševi i živi koji nisu uspeli da se evakuišu.

- Je li, Šomi, jesi bio skoro na Vukajliji?
- Jesam, Šomi, zombi apokalipsa...
VAValdemar · 10. dec 2018.💬 5

Komentar kada vidite da je neko budan u vreme emitovanja jutarnjeg programa, a obično spava do 14:00.

Ja(pospan ulazim u kuhinju i kao zombi hodam ka frižideru)
Ćale: Otkud ti ovako rano, da se nije zapalio krevet (pa si pobegao iz njega)?
KOkostja · 10. mar 2010.💬 0

Kad ljudi odlaze.
Iz tvog života.
Pa ti omlitavi mozak.
Pa si sit.
Odnosno, rupa si.
Oseća se jasno.

Odsustvo interesovanja.
Kažu da su pametna deca radoznala, a tebi se jebe za sve.
Znači, zaglupeo si.

Spavaš. Spavaš.
Spavaš.

Mozak omlitavi i kad dođeš do zida.
Do one slepe ulice, kako se zove, ćorsokak.
Kad nema dalje.

Kad osećaš suze u nosu, ali neće na oči.
Kad kaplješ iznutra, a ljudima se smeješ.
I ne mrziš ih više.

Mlitav si, imaš mentalitet jagnjeta.
Koje vode na klanje.

A kolje te i u mozgu.
Ali sad je sečivo tupo.
Pa i bol postane tup.
Toliko tup da se navikneš.
Ignorišeš.
Spavaš.

Na neki način, ti si mlitavi zombi.
Kad je mozak mlitav, telo je kanta.
Hodaš.
Ubacuješ, izbacuješ, ubacuješ, izbacuješ ...
Đubriš i đubre te.

Nije to čekanje.
Čekanje je nada. Čekanje je anksioznost.
Mlitavi mozak ne čeka.
M(e)rtav je.

MEmepTaB · 30. nov 2009.💬 19

Hiperboličan opis propalog fizičkog stanja. Nakaze kojih se uvažena gospoda gnuša, a ona koja ih poznaje stidljivo pozdravlja na ulici.
Starost tela: metaforičkih trista godina.
Komentar: ''Na šta ličiš, ni na šta ne ličiš.''

Sutra mrtav je kvazimodo upalih obraza, sa kuršumom u plućima i bolesnim kašljem koji kida deo po deo unutrašnjosti. Sutra mrtva je ona baba nabreklih vena, savijena do poda što se uz pomoć štapa muči u gradskom prevozu, psuje klince i kljuka bromaz. Mrtva je i ona što šminkom krije podočnjake, ogrnuta tigrovom bundom, obložena aurom kiča i neukusnog parfema koji pomešan sa prirodnim mirisom njenog osušenog tela samo produbljuje vonj. Mrtav je i onaj matorac što mu jedno koleno udara drugo, a ispali se jezik gubi u starogrčkoj bradi. Sutra će da se pokopa i nolajfer nadulog stomaka što već peti dan uzastopce pegla RPG, sedi, sere i jede za kompom. Sutra mrtav je i raspadnuti narkić što se roka pajom. A kako stanje uma može da se odrazi na izgled, tako je sutra mrtav i onaj koji pet godina depru leči rakijom.

- Sine, mogu li ja pre tebe, stara ba...
- Teraj se bre baba, i ovako si sutra mrtva, ništa ti ne znači.

___________________________

- E samo da te obavestim; Pero Mazga opet ide na rejv, pa ono, sutra u dva je pokop. Jebena zombi apokalipsa.
ПАПАНЋЕРА · 10. feb 2015.💬 9

Ovom frazom obogatio nas je nadaleko čuveni Sava iz Kikinde. I hvala mu na tome.

Brate sad ću ti sjebem taj akaunt na WOW-u, mora neko da te vrati među žive, postao si zombi.

E NE'Š KOLEGA! (poseže za satarom, sekirom, šrafcigerom)

Dobro je, jebo te WOW da te jebo.
TETermit · 11. jun 2011.💬 0

Petak je veče, izašao si iz druge u deset i petnaest, jer ti je šef puštao neki klip dok si ti njemu pokušavao da kažeš "samo tetki lek da odnesem", jer čekaju te ortaci na Omladinskom, pa idete do Tramvaja na neki rok, pa na ko zna kakvu muziku u KST.
U busu si pojeo snikers i popio onu crvenu vodu sa elektrolitima jer to je kao nešto mnogo dobro pa ćeš sad da napraviš podlogu za badvajzera.
Na omladinskom popiješ tri crna nikšićka.
U tramvaju popiješ pola piva jer ti drugu polovinu isprosipao basista kad si probao da odeš do klonje.
U KST-u ti sipaju nešto u zatvorenu limenku i od 4 ribe koje ste skontali tebi najdeblja zapadne.
U dva sata i 25 minuta pogledaš na sat po poslednji put.
U 5 ujutru se budiš na okretnici dvajestrojke u Karaburmi Dva, na stanici, oko tebe je zombi apokalipsa, u ušima i dalje zvuci onog instrumenta sličnog bendžu iz indijske pesme od Pandžabija Mundian tu Bačke, prilazi ti lik i traži cigaru, a imaš osećaj da je minus četrdeset šest.
U sedam i 20 se onesvešćuješ u momentu kad ti je glava bila 11 cm iznad jastuka.

- Debilu što se ne javljaš petnaest puta sam te zvao
- Probudio sam se sad škk.
- Ma ništa, reko da vidim dal si dobro, nestao si sinoć, hvala za one pare, vratiću ti posle petnaestog, spasio si me. Ajd čujemo se keva me nešto smara.

Otvaraš novčanik, vidiš 70 dinara.
Zatvaraš novčanik.
Spuštaš glavu nazad u jastuk i kuneš sudbu svoju.

Naravoučenije:
Nikad ne pij crvenu vodu sa elektrolitima zajedno sa snikersom, ko zna šta može da ti se desi. I uvek jedi nešto pred izlazak.

OKTOBERFEST Vukajlija 2018™
ВОВокаси · 5. okt 2018.💬 8
prethodnijoš rezultata