San je fizioloski proces u toku kog se obnavlja snaga tela i odmara psiha. To je postreba organizma, koja ako se ne ispuni, moze dovesti do psihofizickog premora coveka. Potreba za snom varira od osobe do osobe i moze biti od 5 do 9 sati sna u toku dana.
Dobar san je faktor i dobrog raspolozenja, dok los san moze biti uzrocnik bolesti.
„devojački san“
Tačno ta rečDevojački san5 definicija →Reci koje obavezno izgovori savaka velika zvezda kada ga/je pitaju zasto je postao to sto jeste, ili nesto tako...vazno je da su to zeleli jos od kad su bili deca.
-Moj decacki san je bio da postanem Zvezdin igrac i zabije gol Partizanu. To mi se i ostvarilo
-Moj decacki san je bio da odem da igram u Barselonu-to mi se i ostvarilo
-Moj devojacki san je bio da glumim u filmu koji ce biti ovako popularna
-Moj decacki san je bio da stvorim lek koji ce usporiti rast dlaka na noznim prstima. To mi se ostvarilo i sada sam presrecan zbog toga!
Puštanje buve, onako mangupski, povajkati se na neki način. Stara škola za ispipavanje sagovornika, da li će da popije priču ili jok. Ako je iole prihvati sledeći koraci se znaju. Postepeno se ''san'' sprovodi u javu. Ako ''san'' izazove burne reakcije jednostavno odmahneš rukom i kažeš da te boli kurac, pa nisi ti kriv što sanjaš kojekakve boleštine. Ionako san traje sedam sekundi maksimalno.
- Snežo, družimo se od malih nogu al ja moram nešto da ti kažem. Mada sramota me je, zamisli kad me je pred tobom sramota!?
- Reci slobodno ako te je predamnom sramota idi se rokni e...
- Sanjao sam noćas da se jebemo, nešto kao ti došla kod mene, ja te zaskočio sa vrata, sam bio kući i ti se nisi bunila...
- Pa ne bi se bunila xe xe, nego nisma htela nikad da potenciram to, plašila sam se da nećeš da kažeš onoj tvojoj beštiji, neke smo kurčeve drugarice. Uzmi me odmah, sanjaru moj!
▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬
- Jao maco, jutros kad sam se probudio bio sam gola voda. Nećeš verovati šta sam sanjao. Ja kao dolazim sa posla i ti kao tu sediš sa kumom, piješ kafu. I ja kako sam naišao na vrata tako vas dve krenete na mene da me svlačite, onako znojavog i ja kažem pa če...
- To sebi odmah možeš da izbiješ iz glave! Bolesniku!
Najviši stepen uspavanosti, onaj najdublji, najslađi san. Označava stanje tolike usnulosti gde pokušaj probuditi ’’uspavanu lepoticu’’ predstavlja gotovo nemoguću (E)misiju..
Izraz se ne odnosi na ljude koji se generalno teško bude (naročito za posao ili školu) posle nekoliko sati sna.
A> Jao vidi ovog našeg macana! Izvrnuo se na leđa i džonja li džonja. Vučem ga za šapice, brkove,uši a on ništa! Ne jebe živu silu.
B> Ma pusti ga, on je sad u 9-i san!
Dar Bogova čoveku da razume stvarnost. San je senka razuma.
Mislima daleko od sveta, stojim na zemlji i osećam pustinju. Koračam tiho, naoružan sa dva kolta, opasanih, pobesnelih, što spavaju na bokovima. Moj protivnik me gleda prodorno, ali ja u njegovom pogledu ne osećam moć, već strah. Suvi vetar diže prašinu ka nebu i zaklanja užeglo sunce koje kao da sedi na par metara od tla. Kako da razumem? Ko je uopšte ovaj čovek naspram mene? Zašto nosi crno dete u rukama? Kradem vreme, sporo mislim dok časovnik odzvanja i udara u raspalo srce. Skoro će dvanaest. Deset minuta. No, to je ono što sam ceo život sanjao. Ali kako da pucam u to crno dete? Hladan čelik mi steže butine, od sunca mi izbija znoj na licu. Nema ovde života. Ovo je samo pustinja i san. On me uporno proždire pogledom, a dete gleda ka nebu mirno kao da je veče. Već vidim znoj na njegovom licu. Nije ni njemu lako. Zna da je sve ovo neminovno. Sunce, taj suvi vetar, to dete i par hladnih oružija koja mirišu na smrt. Još dva minuta. Nema pomoći. Da, ovo je taj trenutak. Ali kako da pucam u crno dete? Neka žena viče na kraju ulice. Ali to nije vika, to je krik, krik od očaja! Ne mogu. I ona je u crnom i viče. Ali moram. Ne. To je taj trenutak. Raspali smrt! Ne stani. Ne moraš. Nije ono krivo. MORAŠ! Prasak. Vetar. Smrt. Sunce. Tišina.
Noć preobražaja dečačića koji je legao u krevet sa svojim omiljenim plišanim medom a probudio se sa mokrim gaćama, ulepljenim nekom čudnom belom tečnošću nepoznatog prorekla uz obavezne komentare: "Šta mi se desilo, koju pičku materinu"?, "Je l ovo normalno"? i "Fuj, ima odvratan ukus"! Uz prvi mokar san nekako paralelno dolazi i prvi znak sramote, tako da dojučerašnji mališan obazrivo obilazi mamu i sestru i utočište nalazi u ćaletovom naručju.
Sin: Tata, tata, moram nešto da ti kažem. Sanjao sam nešto čudno i mislim da sam se upiškio u gaće, ali ne kao onda kad sam bio mali, sad je nekako belo i gušće. Je l' ću da umrem?
Ćale ( srećan ko mladi majmun ):Hehe, sine nećeš. Dođi tati u krilo, ti si danas postao čovek, i sad će tata da ti ispriča neke svoje doživljaje. Bilo je to u Opatiji 74. negde u julu. Tamo sam upoznao neke 2 Čehinje i jednu Kubanku....ćuti, ide mama. Vera, ovaj mali se opet upišao, menjaj mu gaće.
Ljudi koji su jedni od retkih pravih fudbalera u današnjoj eri preplaćenih manekena i zalizanih pičaka koje se bacakaju po terenima i uzimaju para i para za nešto što ne znaju da rade. San Marino je tim koji služi za nabijanje rukometne gol razlike, tim koji je od 1986 osvojio ukupno 2 boda, protiv Turske i Letonije, tim koji ima samo jednu pobedu, i to u prijateljskom meču protiv Lihtenštajna, i ekipa koja ima preko 70 poraza. Gubili su sa dvocifrenim rezultatima, 0-13 od Nemaca i 0-11 od Holandije. Ubedljivo su poslednji na fifinoj rang listi, iza Andore, Monserata i Američke Samoe. Ali u svakim kvalifikacijama, znajući da će biti razvaljeni, oni izlaze na teren i daju sve od sebe i uživaju u tome što rade. Možda su i mazohisti, a možda su naprosto pravi sportisti na koje bi mnoge pičketine koje u 45. minutu odluče da više neće da trče jer će im se pokvariti tarzanka i neće moći da se odvale na splavu od kokanidje i džonija, mogle da se ugledaju.
17. novembra 1993, San Marino je igrao sa Engleskom u kvalifikacijama za svetsko prvenstvo u Americi. Izveli su loptu sa centra, i odmah je izgubili. Stjuart Pirs, odbrambeni igrač Engleske, je vratio loptu golmanu Simenu. Medjutim,pas je bio prekratak i napadač San Marina Davide Gvaltieri je uspeo da je prosledi u gol. San Marino je vodio posle 8.3 sekunde, i to je najbrži gol u seniorskoj utakmici vezanoj za svetsko prvenstvo ikad.
Simpaticna grupica od oko 20-tak mladica kojima fudbal jeste bitna stvar ali nije im najbitnija stvar u zivotu.
Manuel izlazi iz gajbe, iza zgrade Fabio, Federico i Alesandro duvaju i piju pivo.
Manuel: Dajte momci zajebite to imamo sastanak, veceras je tekma, dolazi nam Nemacka.
Fabio, Federico i Alesandro: Daj Manu, kazi treneru da ce dodjemo posle, stigo nam dobar hash iz Rima
Manuel nastavlja svojim putem, i sa Damianom nastavlja put...
Trener: Dobro jel su svi tu?
Carlo: Treneru, Davide je u skoli, oborice ga istoricarka, mora da popravi keca, a Gianluci teska glava.
Trener: A sto?
Carlo: Pa dosle sinoc neke turiskinje iz Brisela, a Gianluca i Aldo se vacarili sa nekim plavusama.
Trener: Pa dobro jel jebali nesto, i gde je Aldo do vraga?
Michele: Jesu, jesu jebali su, ali Aldo je sad morao da odveze kevu u bolnicu nece da dodje
Trener: Mauro, jel onaj tvoj komsija zna da igra?
Mauro: Treneru, on je vise basketas, al nije los.
Trener: Dobro zovi ga, on je visok, moze da cuva Klosea.
Trener: Gde nam je golman? Gde je Marco?
Manuel: Treneru, poslao mi poruku na fejs, ima hitno operaciju umnjaka.
Trener: Pa jel ce bude dobro?
Manuel: Ma treneru on je oralni hirurg, nekom klincu mnogo lose, morao da ga operise, docice kasnije
Trener: Aha dobro, a kad Mateo dolazi?
Ostali: Treneru, Mateo naso neku picku, ona neka rospija, mora da seta kuce zajedno sa njom.
Malo kasnije......
Trener: Dobro momci, samo bez divljanja, borimo se do kraja pa sta bude.
3 sata kasnije...
San Marino-Nemacka 0:8
Trener: Dobro je bilo momci, sta da se radi, Svabe su to
Fabio: Treneru, jel moz' da palimo, ceka me kurva?
Michele: Davide, 'el imas rizlu, ajmo u park?
Davide: Ne mogu imam CW na CS
Michele: Osh ti Mauro na jox?
Mauro: Ne mogu brate, na 76-ti sam level, mora picim to malo...
Trener: Bez preterivanja, trening preksutra u 17h
...svako svojim putem...
To je 'san' svakog pekara!
Mogao bi se definisati na dva načina:
1. Neuhvatljiv pojam za skoro svakog studenta elektrotehnike. Ako se ikada i desi obično počinje u 3 iza ponoći, a završava se u 6, a ako imate sreće i u 7 sati ujutru. Odlikuje ga rješavanje nekog od zadataka iz osnove elektrotehnike, a nerijetko i zadataka iz jedne od više matematika. Nakon završetka procesa spavanja i sanjanja dolazi se u stanje transa koje traje do sledećeg sna i tako redom dok se ne završi fakultet. Nimalo prijatno iskustvo.
2. San svakog studenta ETF-a je da završi isti i isto je tako neuhvatlji i mitski kao prethodno definisan pojam.
02.50h:
Ja: U jebem ti miša vidi koliko je sati, dosta učenja moglo bi se pokušati i spavati.
03.05h:
Ja: Hrrrkkkkkk...
03.05-04.00h:
Podsvjesno "ja": San. Naravno rješava se neki od zadataka.
04.01h:
Ja: Pu jebem ti mater, pa opet sanjam analizu! Pa dokle više ovako!? (u sebi: E Marko, puk'o si k'o sijalica!)
04.05h-06.00h:
Podsvjesno "ja": San. Opet ista priča, rješavam nerješiv zadatak i kupam se u znoju iako je u sobi -273,15...
06.00h:
Kučak sat zvoni, ja ustajem, mislim u sebi da ni LSD nema ovakvo dejsto kao studiranje elektrotehnike, jebem sve po spisku i ponovo sanjam. Ovaj put da završim ETF...