Pitanje koje postavimo ortaku koji nam nikada ništa ne veruje. Izraz nastao kao posledica obaveze savremenog muškaraca da uplati curi kredit kao dokaz da je ozbiljan.
-Bio sam juče na faksu i sreo sam onu ribu. -Zezaš? -Ozbiljno. I pitao sam je da odemo na piće, i ona je pristala. -Ne seri. -Dala mi je i broj telefona. -Zajebavaš? -Hoćeš da ti uplatim kredit da bi shvatio da sam ozbiljan?!
To je ono sto kažete,kada vas neko nervira svojim lažima i lupetanjima,i nivoom fantaziranja da prosto ne znate šta od ova dva da uradite
D ; i tako to ti je moj plan da se obogatim?
A; čekaj šta?nisam slušala
D; pa pazi ovako,odem u NS i tamo završim 3. i 4. godinu ,pa se onda zaposlim i nakupim para i odem u Ameriku,tamo nadjem neku ženu i napravim joj dete i tako dobijem državljanstvo
A; (dalisitinormalan pogled)
D; šta?
A:Gledam,da li da ti se smejem ili da te pljunem?Čak i da prodješ taj deo sa nakupljnjem novaca kome ti da napraviš dete bre,ti nemožeš babu moju da smuvaš Grobar se uplaši kad te vidi
Desilo se to pre nekoliko vekova. Mi srbi, poznati kao jedan nasilan narod, poceli smo da ugrozavamo osnovna prava naacionalnih manjina, koja su bila propisana Ustavom i Vizantijskim sporazumom. Te se dva velika tlacitelja, a braca po materi i krvi, okomise na sacicu Osmana, koji trbuhom za kruhom, dodjose do reke Marice, da love malo ribe i obezbede se za zimu, jer jesen vec uveliko bese. I pecase ljudi u miru i slozi, sve bratski delise, napravise i neke kucice, pa se skucise, ali sta sve to vredi kada smo mi divljaci. I dodjose i Ugljesa i Vukasin u tu malu Makedoniju, pa htedose da zabrane i ribolov, ali i da zabrane tim poboznim ljudima da se mole u Hilandaru. Turcima to tesko pade, moljase srpsku vlastelu, da im makar veru ne diraju, jer oni kaze hriscanstvo postuju jednako kao i islam! Srbi, pa kakav smo mi to narod?! Naravno ne dozvolismo mi to njima, a Vukasin da im se naruga, napravi veliku gozbu sa svinjetinom i prepecenicom od 24 gradi i napise se tu svi i preki bise u svom pijanstvu. Opet osmanski izaslanik pokusa da zamoli serbe da se ne rugaju njihovim obicajima i ponudi im pun kovceg blaga, samo da se jagnjetina uvrsti na jelovnik. Medjutim Vukasin i Ugljesa se poklase radi blaga, a sa njima i silna druga srpska vojska. Sutradan Turci dodjose da priznaju srpsku vlast, kada ono, a svi Srbi mrtvi!
Napominjem da je ova verzija preuzeta iz istorijske citanke za 2011. godinu.
Zemlja takve površine da je osnovcima u dobrom delu sveta zadavala glavobolju kada treba da je pronadju na karti. Što se pak toga tiče, njihove stanovnike (svih 33.000) karakteriše savršen bol u kurcu za granice, služenje vojnog roka, cene goriva u regionu ili svetske probleme, oni na to ne mogu i onako da utiču. Jebe im se i što Madjarska nema more, jer nemaju ga ni oni, za šta im se takodje jebe - imaju dovoljno velika primanja da mogu da biraju gde će da idu, ne trbaju im vize, nemaju redove..Imaju dobar standard i lepo žive. I boli ih kurac.
Prkosno pokazuju kako ne moraš biti velik da bi bio siguran - oni nemaju koga da napadnu, niko ih neće napasti jer bi to bilo ispod časti, a teritorija je takva da ništa ne može od njih ni da se odcepi. Država mala, gradovi mali, malo ljudi, tako da se gotovo svi i poznaju..
Razgovor dvojice prijatelja koji žive na dva suprotna kraja Lihtenštajna:
- O pa gde si Mateo, nema te dve nedelje da svrneš u naš grad! Priznaj da ti je žena udarila pritvor zbog onog pijančenja.. - Ma jok Sandro druže stari, poslala me na pijacu a kući u Maurenu nestalo brokolija pa naleteo ovamo prigradskim, nisam se vozio 100 godina nekim motorizovanim prevozom. - Nećeš uzimati kola? - Ma odustao sam, šta će mi? Prehodam do granice za sat i po polako, bajkom mi treba 20 minuta laganeze.. - Ma uzmeš neku mečku da ga parkiraš ispred kuće za kurčenje, ne moraš da ga vozaš. I onako nemaš gde pare da potrošiš. Nego gde je Alex? - Otišao u Afriku na svetsko, hoće da ga pojedu oni crnci ili da navuče neku boleštinu..Nema pametnijeg posla, jebo ga fudbal. - Baš, ne bih mogao u tom rasulu da živim, šanse nema. Nego jesi video grupu za evropsko, biće derbi sa San Marinom a? - Ma ko ga jebe, i onako se nećemo plasirati..Ej zamisli, malopre sretnem lika u busu, prosi! - LAŽEŠ! Pa..Pa toga ima i kod nas!? - Ma nije naš dobro je - neki Rumun.. - Jebem ti sreću, kako su ove granice pootvarali, još će nam i Kinezi prodavnicu ovde otvoriti. Nego gde ćemo ove godine na more? - Ma možemo gde hoćemo..
Ne seri. Nemoj da se praviš debil možeš takav i da ostaneš. Budi direktan. Biraj. Uzmi ili ostavi.
Zoran: Ćao dušo, šta radiš večeras? Marija: Vršim naučno istraživanje iz oblasti animalne proizvodnje, što? Zoran: Pa mislio sam, ovaj, ako si za neku šetnju... Marija: Nisam. Zoran: ...Ili da idemo u bioskop? Marija: Nisam. Zoran: Pa ovaj, šta misliš da... Marija: Ne mislim. Dosad si mogao 300 puta da me pozoveš kod sebe, umesto što toliko okolišaš. Ili jebi ili odjebi. Vrlo jednostavno.
Rečenica koja uvek stiže prekasno da vas spasi davljenja u bujici smora koja potiče iz priče sagovornika. Konkretan razlog prepričavanja nečega što ne može da se prepriča još uvek nije poznat, ali je činjenica da je ono uvek tu i ume da usere potencijalno dobar materijal.
- Jaaooo, brate, znaš kakav sam film sinoć gledao, znači, ne možeš da veruješ, ludilo u pičku materinu, glavni lik je bivši marinac ili tako nešto, al mu se useru nešto u život, neka mafija, psihopate, potpuno sumanuto i onda ga pošalju u džunglu de ga love neki buržuji, kao onaj fazon, lov na čoveka i tako to, ali ovaj baja je prejak, nabavi neku nožekanju i krene da ih ubija jednog po jednog, pršti krv na sve strane, u jednom trenutku i pegla neku ribu, fazon, prso i on sam...
...uzme bazuku i rokne po dvaes ljudi odjednom, a ima i scena de odseče ruku nekom liku, pa ga krene njom da ga udara, znači gledaš i ne možeš da veruješ, pogotovo kad se šiba sa neki nagruvanim likom, tras jedan, tras drugi i tako petnes minuta, jebeš im mater, posle traži nekom liku da skine majicu, bukvalno scena nema vezesvezom, pa uzme nešto da se dernja, a tek da viš scenu de nekog lika otera u kurac, jebeno vrhunski. Mislim, ne može da se objasni, moraš sam da vidiš.
Prošavši Serbiu uvideh, pored toga da je narod jedna beslovesna stoka i to da je na pare većma alav. Srce njiovo im zaigra samo banknotu videvši. Ko fol oće sve bez para i duša im je velika al kad zamiriše gladak bez bore presovani euro kez odma pojavi se a obavljanje rabote odma kvalitetnije je. U svim sferama: od muzike na proslavama, zidanja svinjca do švercovanja cigara preko bugarske granice 1893. godine.
Pouka: Nemoj džabe niko ništa da ti radi, naplatiće sto put više a uradiće sto put gore. Dživžan zbori: lepo platiš majstore i miran si.