Žena koja bi po godinama mogla da pasuje u MILF generaciju, ali je od toga uveliko udaljava sklonost da na ulicu, u žurbi da ručak ne zagori ili da se kupus ne raskiseli, izlazi u pidžami, ogrnuta nekim šlampavim ogrtačem, odbijajući dimove iz cigare zalepljene za donju usnu, taman toliko mesnatu da bi tako lepo mogla da... ali jebiga.
(Dragstorčić u kraju. Red za kasu ko da će potop.)
- Sine, daj, bre, da prođemo sa tim žvakama napred, ko će sve ovo da čeka, jebote, dobićemo ravne tabane!
- Ne vredi, sine, vidiš da ona milfara isto čeka a ima samo paklo cigara. Poješće nas za doručak ako krenemo, vidi kako je besna...
(Pilji uzduž reda, napinje se):
- Koja, bre, milfara?! Ne vidim nijednu takvu na kilometar...
- Ona tamo u crvenom ogrtaču od zenane...
- ONO milfara?!?!? Pa jel tebi, sine, svraka iskljuvala oči?!? Ono je pidžamara, vidi šta joj viri ispod rukava, a divi i dole, gle: nogavice od pidžame... a ima i patofne! Jebote, razgažena je ko ruski tenk, kak'a bre milfara! Aj bar da otvorimo žvake, ne mogu od muke više da stojim ovde... jebote, milfara... stvarno si odlepio. Kupi mi i čokoladicu, da se izvadiš za slepilo!
Izgovor guzičara oko rakijskog kotla da dobiju još poneku čašicu da "gradiraju" rakiju dok je "vruća".
Dok je veseli stroj u punoj radnoj snazi...
-"O komšija, kako baca, na koljena il' na glavu, il' u jarak?"
-"'Aj gradiraj, pa da vidimo, ti si najpouzdaniji (jebem te prokleta namirs'o bi je na kilometar"
-"Pa ne znam , kren'o sam po kru', 'aj daj, jebi joj ned'lju..."
- (poslije nekoliko trenutaka i scene oblizivanja)" Jeb'o je ti , prva ne govori ništa..."
-"Ma komšo, samo ti polako, ima rakije"
I tako dok mu usta ne pobjele od friške rakije...
Nakon tri frtalja...
"E, ovaj, komso, ja, hm, neđe sam bio, da, kak' se zove, dobra ti je rakija, šta sam, odo' , 'aj..."
-"'Aj komšo sa srećom, čuvaj se bijele linije na putu, i kad izađeš na magistralu, polako bankinu preuzimaj rukama do kuće (jebem te jašta je neg' dobra, nije k'o tvoja šećeruša da baca u jendek, da dršćem jevtu dana..."
Misteriozni deformitet koji prosječnog lenjivca kome i samo bivstvovanje teško pada transformiše u velikog mučenika koji se hrabro hvata u koštac sa svojim nedostatkom, samo naizgled potpuno nemotivisan da napusti prag sopstvene kuće.
Primjer br. 1
Ej, šta je Šomiju bre? Nismo pretrčali ni prvi kilometar on već hropće kao pokojna mi baba Zlatana...
Ma ćuti bre budalo neotesana, čovjek ima ravne tabane. Ne znam ni šta mi bi da ga zovnem na trčanje, prosto mi se stuži kad bacim pogled na njega.
Primjer br. 2
Ee brate kad ćemo više da sjednemo, dobro se čuje mjuza i sa terase...
Daj bre babo jedna kako te nije sramota ! Nismo tu ni desetak minuta ti već zanosiš kao pijani Rus.
Imam ravne tabane !!!
Aaaa...Pogled pun saosjećanja
Primjer br. 3
Vidi onog lika preko puta molim te ! Raštelovan totalno, hoda kao Majkl Džej Foks.
To je mali Goksi iz mog komšiluka. Za tvoju informaciju dečko ima ravne tabane, jednom je presisao na pragu od kuće.
Auuu koji bedak.
Prestanak deklarisane funkcionalnosti različitih uređaja, ali i živih bića, a sve usled besomučnog akanja, ili prevelikih fizičkih napora. Prslo, crklo i ispuštilo dušu. Nemere više.
- Simke Torentu, pazi, spržiće te sunčevi zraci!
- E, des', Šone...
- Pa otkud ti napolju posle sto godina?
- Ma eto, lep dan, a i komp mi je riknjavela.
--------------------------------------------------
- Cope, batice, hoćeš na vspla, cepa Marko Bulat večeras?
- Ne mogu, keve mi, prso sam na poslu, riknjavela sam, matori.
- Aj' kako o'š, Mica me baš pitala da l' ideš i ti.
- Milica? Kad krećemo?
--------------------------------------------------
- Humf, humf, brate, znam da je ovo, humf, trka zadovoljstva, humf, ali...
- Kaži, Slavko, šta ti je?
- Ima li, humf, još mnogo, humf?
- Jebote, čoveče, tek je krenula trka, ima da giljamo dva kilometara do Slavije, a onda okrećemo i još toliko nazad do Meka.
- Ja ne mogu, humf, toliko, već sam, humf, riknjavela!
- Kakav si kilavko, pogledaj se, trčiš k'o da bežiš iz ludnice. Dobro je da si uopšte izašao nap... jebote, GDE ĆEŠ POŠ'O TAMO?!?
- Brate, humf, ja ću da preprečim, humf, kroz Resavsku, ko ga jebe, humf, ima da uštinem, humf, čitav kilometar i da stignem pre, humf, onih žgoljavih drugoprugaša, humf, iz AK Kometa Surčin, humf. A i nizbrdo jeeee!
Lucidna osoba koja u odgovarajućem trenutku ume savršeno da spusti pokondirenu tikvu na nivo kome realno pripada.
Linija 600 i nešto se pokvarila, iz motora kulja crni dim. Putnici na sred autoputa izlaze i kreću ka najbližoj stanici. Pošto je subota veče u pitanju mahom su to maksimalno skockane klinkice u štiklicama, minjacima i otvorenim dekolteima iz Dobaje, Ugraje i ostalih atara u okolini Beograda. Da nesreća bude gora, napolju pljušti neka odvratna kišetina, a na otvorenom drumu briše košava. Klinkice cvokoću, gacaju kroz blato u svojim Šimi Šu oriđinale sa istoka 12-icama uz zaustavnu traku, maskara se razmazuje, a vetrina lomi kišobrane i zadiže ono malo suknje ispod pojasa. Pokisla i smrznuta masa stiže do kilometar i po udaljene stanice na kojoj naravno nema zaštitnih pečurki i čeka novi bus kao gladna godina. Uz stanicu staje jedan oronuli, rđom najeden, svetlo-šerpa-plavi ponos istočnonemačke autoindustrije, a koje bi pa druge boje bio jedan trabant. Mladić unutra otvara prozor, baca pogled ka unesrećenim nalickanim tinejdžerkama sa tračkom nade u očima, smeška se zadovoljno nad postojećim trenutkom kosmičke pravde:
- Šta je ribeee, a sad vam je dobar trabant!!! -
~ Vrrrruuummmmm...ring..din din din ding.... šljaaas! ~
Dijametralna suprotnost od tajsonke. Nemaš ti šta vidit', doslovno žena zmija. Identična neuhranjenoj šurenoj ćurki, ni u supu ne valja. Blijeda k'o krpa, bazen pijavica ne bi izvukao iz nje 0,3 ml krvi, 'nači kad bi joj čvarak dao, čvarak bi nju pojeo. Ne može se ni razmnožavat više, četkica za zube joj utihne vapaj za kurčetinom. Idealna za modnih revija, gdje su najbolje anoreksične mlade sudanke oboljele od hepatitisa, HIV-a i malnutricije i češke kurvetine na dopu.
-Zipa cupija, kako bi joj mališa ukrotio bibca, joj.
-Daj čovječe, pa ti bi vreću krompira naguzio, vidi kakva je, sto posto na dijalizu ide dva puta sedmično.
-Šta sereš, ne traže se više debele 'ćerke bestidnice bogatih industrijalaca 19. vijeka. Malokrvnost je jebozovnost.
-Pa vidi kakva je žlipava k'o švargla, jebote sunce.
-Ne kenjaj, odoh joj jedan dvojni C platit'.
----------------------------------------------------------------------------------------------
Kafana "Kod Kumašina", slava Blagočasne Verige.
-Ćao mala, čije li si prase tanano, hehe?
-Je l' ti mene malo zezaš, ha?
-Ma ne, samo ti Seljačku Bunu citiram, obožavam poetične stihove.
-Hehe, takoc znači. Šta se radi?
-Evo, paprike zaliv'o, izvini zbog ove kaljavosti, al' mor'o sam doć' kumu slavu čestitat', inače vlasniku ove divne kafane. Će popiješ nešto?
-Možica, dupli vinjak s kišobrančićom.
-Kelner, podaj gospodi, meni i pivčugu ponesi. Izvini, ako sam nepristojan, al' što si tako žlipava? Da se zna meni si par ekselans.
-Manekenka sam, ali vjeruj ne daj da izgled zavara, mogu vepra ustrijelit' iz jednog hica s kilometar.
Decji izrazi korisceni prilikom igranja klikera,razlikovali su se od kraja do kraja,ja sam samo zabelezio one iz moje osnovne skole.
1.Na rupu-klasicno igranje klikera,bez ogradjenog prostora,postoji linija sa koje se baca da bi se bilo blize rupi,i ko bude blizi,ima pocetni udarac.Cilj je naravno pogoditi protivnikov kliker,ali tek posle ubacivanja u rupu se stice pravo na to.
2.Na okiš-igra u ogradjenom pravougaoniku,i ko izbaci kliker iz njega mora ponovo da se "upise" ubacivanjem u rupu.
3.Upisati se-ubaciti u rupu.
4.Na Troku-U mali trougao igraci poubacuju svoje klikere,pa onda "nose" onaj koji izbace svojim klikerom za igru.
5.U fulju-igrati u protivnikov kliker,kad ga dobijes onda ti on da kliker i ti si ga "ofuljio".
6.U dulju-isto kao i "fulja".
7.Nemac-skroz providan kliker.
8.Mermerac-kliker od mermera.
9.Troperac-omiljeni kod dece,jer je najlepsi,a skoro uvek oblika pravilne lopte.
10.Naftalinac-kliker koji je unutra boje nafte a boje mu se prelivaju tek na suncu.
11.Dzomba-ogroman kliker,koristio se najvise za "Troku",jer najbolje izbacuje sve ostale iz trougla.
12.Poludzomba-mozda najbolji za one sa dugim prstima,em izbacuju sve iz "troke",em kad se naviknes mozes komotno da igras normalno sa njim.
13.Teramo se-u igri na rupu kad neko ovo kaze mora se naizmenicno juriti protivnik,bez taktickih poteza sa bacanjem blize rupi.
14.Triput' seljacki-to kad kazes prilikom ubacivanja u rupu smes da gadjas ispred nje,iako je osnovno pravilo da gadjas iza rupe.
15.Jedanka na pedalj- koristi igrac koji ubaci u rupu da izazove protivnika da ga jednim potezom iz dogovorene daljine izbaci iz rupe,a ako promasi,postavlja mu se na pedalj od rupe.
16.Ne dam se-izgovara se pre partije,i ko to ne kaze mogu da ga zovu ni na "jedanku",ni na "teranje".
17.Ostala u Pecu-to je kad iz "troke" izbacis kliker,ali onaj kojim si to uradio ostane unutar trougla.Time automatski gubis sve klikere.
"Sve mi diraj, ceger mi ne diraj."
/Šetaš se ulicom, razmišljaš o toliko nebitnim stvarima, baš te bole za sve. U daljini ocrtava se silueta nekakve utvare, zlo neko pogrbljeno, dolazi iz pravca pijace. Kako se približavaš fenomenu, shvataš da je to metuzalem naoružan cegerom i oštrim pogledom poput britve. Kako joj prilaziš, možeš sa lakoćom da primetiš da se njen ceger već automatski penje uz ruku i lagano se prijanja uz rame. Dok njena ruka, o kojoj visi ceger, grčevito drži gajtan svoje neprocenjive torbe, drugom rukom vadi okvire za poluautomatski pištolj. Ona te prekorno gleda već zadnjih 15 minuta, snimila te sa kilometar. Ona naprosto zna da si ti neki drogoš/ubica/silovatelj koji će da je opelješi dok si rekao piksla. Od njenog pogleda peku te oči. Uliva ti strah i samom mimikrijom i gestovima stavlja tačku na bilo koji tvoj dalji poduhvat. To nije žena zmaj, to je leglo zmajeva u njoj. Dok se mimoilazite jeza i strah te oblivaju sa svih strana, a ona... Ona samo prolazi i gleda, čita, zna. Ta baba poslepodnevne časove provodi ljuljajući se u onoj stolici sa kratežom u ruci. Vrlo interesantno je što su oni majstori prevare! Kući rokaju psihoaktive, plaču, posećuju groblje više nego WC, bolesni su večito, a kada krene u pohod po tezgama i šetanje po korzi, samo se aktivira, kao spavač, BAM. Super madafakin baba. Leti. Seva. Ne zaklapa./
Pun mi kofer ovih ludaka više.
Degustacija alkoholnih pića na sajmu istih. Mesto okupljanja i upoznavanja ljubitelja kako domaće tako i strane književnosti u tečnom stanju.
A: Mile, halo?!
B: Halo?
A: Mile, grom te ubio, gde si?! Znaš li koliko je sati?!
B: Nije Mile, Rale na direktnoj vezi. Mile je trenutno zauzet, povraća. Ali ja sam sa njim, ja ću ga vratiti kući.
A: Rekao mi je da idete na sajam knjiga, gde ste vi to bili?
B: Znate da je Mile obožavalac kako naše tako i strane književnosti, pored svih knjiga nije znao koju prvo da prelista, trčkarao je od štanda do štanda kao malo dete. Srećan kao lisica u kokošinjcu, malo je preterao sa čitanjem i mešanje gradiva mu je pomutilo razum.
A: Ništa te ne razumem, reci ti njemu da ja zaključavam kuću za dva sata, a on neka se snalazi, zdravo.
C: Rale, jel to žena moja? Šta 'oće?
B: Brine se, kaže da imaš dva sata fore da joj se pojaviš na oči, posle zaključava. Jebao si ježa u leđa kad te vidi, bazdiš na kilometar.
C: Mhm...
B: Vidim da si se jako zabrinuo.
C: Nego 'ajmo časkom do biblioteke na po jednu pa kući, a?!
B: E to ćeš da zajebeš, sedaj u kola!
Uzdizanje čoveka u epu o Gilgamešu je opisano scenom gde Moldavka neukom divljaku imena Enkidu uz komad hleba tutka hladno vopi. Nije to zabadava tako napisano. Još od mitske planine Olimp, najveće birtije i jebarnika antičkog sveta, gde se Zevs sa ekipom bogovski unezverivao kraj vesele mašine za destilaciju nektara, preko hrišćanskih apostola koji su se bogougodno malo-malo pričešćivali rujnim vinom, modernih literarnih divova Džojsa i Hemingveja koji su voleli i popit', a i zagalamit', pa do veličina moderne poezije dvadesetprvog veka – gospode Žareta i Gocija. Kroz milenijume, tendencija ka dobroj kapljici i prkosnom hedonizmu se prepliće kroz životne priče velikana svog vremena...
Kad obrneš krug i skapiraš neke stvari, prateći neko nepisano pravilo, izmigolji se neki poriv koji pojačava želju za cugom i celivanjem ženske čeljadi, kvalitet u oba slučaja nije prioritet. Nije to autodestruktivna rabota nikad bila, i pored toga što su horde reumatičnih baba i bezmudih sivih ziceraša vazda tvrdile – to je samo inat, seljačka šamarčina po faci, ionako apsurdnog, života. Poslednji slobodan potez koji možeš da uradiš da bi skončao život dostojanstveno. Posle par čaša žestine dok zakopščavaš dugmad košulje i ljubazno se zahvaljuješ nepoznatoj devojci, lepog lica obasjanog crvenom lampom, shvataš – u sobi dva sa dva te radnom javne kuće, u random čaršiji gde su te bačene kockice života odvele, krije se maltene sva istina koju bi trebalo da ikad da spoznaš o životu. Madam sa ulaza, koja te odmerila od glave do pete kad si smušen dolazio da obaviš pos'o, zna verovatno više od životu od bilo kod živog, akademski uokvirenog mislioca.
Jebaji ga, na kraju i početku, svi se mi rodimo upišani i usrani, progmižemo crnicom sve vreme bojeći se neminovnosti koju niko nije izbegao: smrti. Jednom i nezbežno dođe, mandrknemo. Neretko upišani i usrani. Posmatrano sa neba, između groba doktora nauka i turskog kamiondžije nema neke razlike: mrlja jedan, mrlja drugi. Jedinu razliku čini samo jedna istina: da li si živeo i umro kao uplašeni glodar, ili si se nasmejao smrti u lice. Probuditi se mamuran u krevetu nepoznate punačke sredovečne konobarice – neuporedivo dostojanstvenija opcija nego štekati kintu sebi za spomenika na kome će pisati “Dr.dipl.ing. Isidor Hadži-Komazec”... Biti prevaren pićem i nije tako loše.