Pokušaj roditelja da dete zaplašivanjem privole ili odvrate od nekih stvari. Svi smo imali neku babarogu, drekavca, čudovište iza ormana ili nešto drugo, koji su odvodili neposlušnu decu na strašna mesta gde nema ni jedne dečije radosti, a ni roditelja. Tako je uplašeno dete lakše naučiti da ne skita, da pere zube, radi domaći, sprema sobu i u suštini sluša svoje roditelje. Izmišljeni bauk je za posledicu imao pokrivanje jorganom preko glave, strah od mraka, spavanje sa igračkom za koju dete veruje da će ga zaštititi, trzanje na svaki šum i jezive dečije noćne more. Ne znam kakve je po Frojdu ovakvo odrastanje u delimičnom strahu imalo posledice po decu, a kasnije odrasle ljude. Zar nije postojao lakši način vaspitavanja - pa i roditelji su nekad bili deca..
Ja sam imao sreću, pa me roditelji nisu zastrašivali sličnim glupostima, ali zato baba jeste. Pričala je kako će me, ako ne budem dobar i poslušan, ukrasti zla lisica dok spavam. Ova priča nije ostavila neki utisak na mene, ali zato jeste Fesko Ciganin - čovek koji je po selu skupljao djubre iz kuća i nosio na otpad. Sećam se kako je udarao o improvizovano limeno zvono, imao je nekog jezivog mršavog konja, i strašno nemilosrdno lice. Govorili su mi da Cigani nemaju dušu, da kradu decu i nose ih na djubre, a tamo im rade strašne stvari..Tako sam naučio za sakrivanje ispod kreveta.
Porodica, uža i šira rodbina, komšije, poznanici...Koji te svako malo smaraju kada ćeš se ženiti, iako si gay za koga kiseonik postoji samo po retkim gradskim rezervatima. I tako godinama. Majka više i ne pita, otac pita samo kada zbog nečega želi da ti "utera", familija i porodični prijatelji na slavama, tudjim svadbama i ponekoj sahrani koju ne možeš da izbegneš, komšije te prepadaju po stepeništima, haustorima i liftovima. U početku se braniš izbegavanjem i smušenim odgovorima koji čak i tebi deluju neuverljivo, kasnije, u prolazu (pošto se više i ne zaustavljaš), dobacuješ kratko i nemarno "dogodine", "u junu", "sutra", "evo nije loše, kako vi"...Dok u sebi mrmljaš "sin ti šmrče gram i po žutog dnevno nesrećo" ili "ćerku ti po Košutnjaku razvlače ološ i Cigani"...Što opet nije otrovna strela prezira već suva istina. Tri su moguća izlaza - odlaziš u drugu zemlju ili grad i izbegavaš da se javiš na telefon (sem kome baš moraš);
ženiš se, i sa manjim ili većim uspehom živiš drugu vrstu agonije;
ženiš se sa najboljom prijateljicom koja je takodje gay.
Ali taj beg u legalne vode predstavlja tek kratki predah jer - nećeš stići ni da se osvrneš, a već sedite na nekom užasnom skupu, gde vas familije, prećutno, sažaljivo optužuju jer nemate dece (tvoja nju, njena tebe); dok neka prostodušna budala, u najboljoj nameri i možda s punim pravom, ne izgovori ono što se većina prisutnih odavno pita - dobro bre majku mu, kad će to unuče da se i ja malo radujem...Zatim, po pravilu, usledi dug trenutak opipljive, neprohodne tišine, koju napokon remeti neko sa dovoljno prisebnosti i zdravog razuma, uputivši nezgrapnu primedbu vezanu za politiku, sport, supu koju upravo odnose sa stola...
Uteha je to što imate jedno drugo.
Apstraktan pojam u Srbiji. Mada svaka prodavnica tvrdi da sadrži Saleta u različitom procentu, izgleda da je njemu mesto samo na izlogu, a da u unutrašnjost prodavnice ređe zalazi.
A: Dobar dan, je l' ovo na sniženju?
B: Trenutak. Ne.
A: Pa, kako ne? Piše vam na izlogu sezonska rasprodaja, sale 80% ?!
B: Sniženje važi samo za prošlogodišnje modele, vidite da piše nova kolekcija.
A: A ovo? Na njoj ne piše.
B: Nije ni to. Vidite da piše pamuk 100%. Čist pamuk je skup gospođo.
A: Dobro, a ova majica? Čista sintetika, izgleda kao da su je cigani iznosali, a da je malo grublja, ne bih ni dupe mogla njom da obrišem?
B: E, to jeste gospođo. Zbog velike zainteresovanosti čak 70%. Sada košta neverovatnih 6000. Znate početna cena je malo veća, istu je nosila Hali Beri 2007.
Čovek koji je istinski ukapirao kako moderna umetnost funkcioniše, rešio da zaradi fino kintu na tome, a uz sve to umesto da od sebe pravi budalu ko većina umetnika, uzme i pravi budale od vrsnih "poznavalaca" umetnosti.
Nova izložba poznatog umetnika.
Projektor okrenut na gore: Ogromna bulja u gro kadru na ogromnom platnu na plafonu se sprema da kenja, a ljudi ispod gledaju gore i pitaju se šta će se desiti. U tom trenutku govno se odvaja od guzice i kreće da pada (na snimku), a sa strane umetnikovi "učenici" kreću da bacaju govna po hipsterima što su se okupili na izložbi. Vrisak, povraćanje, panika...
I najzad, gromoglasan aplauz. Umetnik je prevazišao sebe. Vrhunski provokator. Pokloni se publici i ode kući, bez reči. Još jednom aplauz.
Publika ostaje, i kupuje slike sa razmazanim govnima, kamenje sa obližnjeg gradilišta, i šta god su cigani doneli prethodnih mesec dana od starog gvožđa.
Imaš crnce koji sjede na stepenicama ispred zgrade, jeftino obučeni u sto nekih upadljivih boja, valjaju vutru po kraju, kurčinama maze đonove svojih ofucanih patika i generalno se smaraju po čitav dan. Odu na basket, tripuju AND1 zakucavanja sa panja i vrate se kući na zajednički ručak sa stočlanom porodicom uz pozdrave Mariji molitvom prije.
To su cigani crnačkog svijeta, i na njih se fokus stavlja jedino nikada.
Jebena crnčuga je dvojajčani blizanac goreopisane pojave. Snalažljiviji, podnošljiviji i uticajniji brat po boji kože. Ako je prvi PIN kod mobilnog telefona, jebena čamuga je PUK kod. Posteri&Reakcije vs. Definicije. 2/2, kvota 1, 05.
Nikada nije uzimao sebi za shodno da njeguje staru babu koja se odmah zalijepi za tužnu fotelju na pola metra od televizora kada mu dođe u posjetu, da bi dobio koju markicu od nje. Te poslove je prepuštao mlađoj braći i sestrama, koji su jedva čekali da uberu malo siće za sladoled iz kombija koji pjeva. Nije ga zanimala ni škola, iako je redovno jebavao glavnu čirlidersicu u kotlovnici; ni basket mu nije bio nešto zanimljiv - više pažnje je posvećivao golfu. Otkud mu pare za to, to je jedino njemu znano.
Danas, podebeo, pogotovo u obrazima, sjedi za volanom crvenog kabrioleta. Na mjestu suvozača je njegov mršavi drug iz djetinjstva, a na zadnjem sjedištu od bijele kože su dvije bling bling kurvice koje mlataraju rukama i čije se plave kose vijore toplim vazduhom Kalifornije.
Ispunjavaju ga sitnice, što potvrđuje njegovo kupatilo koje zauzima pedeset kvadrata, odnosno tek četrdeseti dio kuće sa garažom tik uz bazen sa dušekom koji se njiše površinom. Njegov batler, bjelokožac, ogromnim škarama šiša živu ogradu, zamišljeno gleda u taj dušek i razmišlja čime će, kada završi svoje poslove, otići do pošte da pošalje nešto novca porodici svog vlasnika.
Činjenica koja kako vreme prolazi polako prerasta u zabludu.
1. Sin: Mama, oćeš ovu pesmu da ti zvoni na mobilnom?
Mama: Oću sine.
Sin: Sad ću ti prebacim preko blututa.
Mama: A gde ti je?
Sin: Ma blutut bre.
Mama: Jel to neki plavi kabal, videla sam neku žicu na tavanu?
2. Mama: Ajde da jedeš.
Sin: Saću.. ( igra CS)
5 min..
Mama: Aj da jedeš!
Sin: Saću..
.
.
Mama: Ajde bre kretenu po ceo dan igraš te gluposti sa ubijanjem, jesi ti normalan, ajde da jedeš!!! ( čupa kabal od kompa iz struje)
Sin: Saću... ( igra CS na laptopu)
Još ako naučnici konačno provale taj perpetuum mobile prve vrste, kablovi će postati prošlost, sve prodavnice elektromaterijala će se pozatvarati, cigani više neće bonsekom seći kabal od tramvaja....
Najteži vid življenja jednog ljudskog bića. Superlativ samomučenja koji je izmislio Sotona lično. Jednom rečju, sadizam života prema svome korisniku.
Beograd, 1985 god., negde na Krugu Dvojke
- Pučala me dajaaaaa sose voj rooveeeela,
Kasa dava sakooo dive.
Armaaaja voj delaaaaa,
Armajaaa voj deeeela.
Khere so na aveeeeja.
Meee fenjenca mučineeeelpe,
So rat na sovelaaaaaa...
- Lepo pevaš, dečko. Čak štaviše, mnogo lepo...
- A šta ću drugo, moj gospodin, neg' da pevam i da se zlopatim k'o i svi Cigani. Tak'a nam sudbina, moj gospodin...
- Hmm, hmm...Nego, jel' voliš ti da piješ, sine?
- Jok ja, moj gospodin! A i da imam odakle, opet ne bi. Ja sam ti jedin' trezan Cigan od svi, majke mi Barije!
- Dobar si, dobar...Slušaj, dođi sutra na ovu adresu pa da vidimo šta mogu da uradim sa tobom. Ja sam ti muzički producent i mislim da imaš nešto u glasu...
- 'Oću, moj gospodin, 'oću. Sam' da se izvučem iz ovo zlopaćenje...
- Kako ono beše ime...?
- Džej, moj gospodin. Džej Ramadanovski...
Na dnevnoj bazi obići razna mesta gde ima veći broj ljudi. Biti viđen. Ne dolaziti kući i po dvocifreni broj sati. Upoznati dosta onih koji će ti i zatrebati, a i onih koje bi rado predao nadležnima u Kovinu ili Toponici.
21.7. Vašar u Golemom selu:
- O pa, de si Mile, pa šta radiš ti ovde?
- Evo, malo da podšatorim, nisam odavno slušao ziku pod šatorom.
2.8. Vašar u Vranjskoj Banji
- De si Mile, sunce ti jebem...Nisam znao da i ovde posećuješ.
- Ma, evo, čuo ovde braća Cigani prodaju sve i svašta. Pazario sam DVD za 500 dinara, doduše kaže Ciga da je daljinski kući zaboravio...
3.8. Na radnom mestu
- Ajmo MIle, devetog na vašar u Obličku senu, biće do jaja roštilj.
- Zajebi me Mićo, daleko to, u stvari ko zna...
20.8. Na radnom mestu
- E, Mile, vido sam Miću juče na vašaru u Kozjem dolu, taj bre sve staze i bogaze obilazi.
- Jes bre, zamalo i ja ko on. Mića cirkuliše.
Kulturni odjeb osobi koja je inferiornija od nas u svakom pogledu. Koriste ga svi od momaka iz raznih klanova do gospode iz fotelja.
-Gospodine vaš auto je poprečen ispred moga, da li bi mogli da ga pomerite?
-Jok ja.
-A zašto moliću?
-Jok ja.
-Čoveče hitno je, žena mi se porađa, pukao joj je vodenjak i poplavila je pola stana. Ako mi se digne parket mogu si jebem mater!
-Ma jebem i tebe i ženu, nemoj ja tebi da dignem spomenik ščuo?!
-Pobogu pa kako to?!
-U takvoj sam mogućnosti, ljavaj.
*
-Idi baci ono đubre, još sam ti prekjuče rekao. Hoćeš da nam se zapate Cigani u garaži?!
-Izvini ćale, ali ne mogu. Ti si iskusniji pa odradi to sam.
-A je li? A kako to odjednom?
-Pa vidiš ćale, u takvoj sam mogućnosti.
-Ma jebem li ti sunce žarko, bićeš ti u gipsu kad te dohvatim! Nosi to smeće dok sa tobom nisam napunio kontejner!
Pometnja.
Niz događaja koji utiču jedan na drugi, tako da se onaj ko je u centru tih događanja ili onaj ko to posmatra sa strane, ne može snaći nikako, tačnije ne mož' da u'vati događaj ni za glavu, ni za rep.
Haos totalni.
- Šta je ovo, što urlate svi?
- Sale uz'o auto lak i ofarb'o Đoletovu mačku.
- A keva od Robije kamenom pogodila čika Miću, pa je auto udario u kontejner.
- Da, a Mikica budala kao pritrčava da pomogne čoveku u kolima, a ustvari ga izdžepario i pobeg'o.
- I onda ovaj prop'o kroz šaht.
- Skinuli Romulanci noćas.
- Ko?
- Cigani.
- Ma ko je prop'o?
- Čika Mića. Pogodio ga kamen i on prop'o u šaht.
- Ne razumem.
- Mačka mu prešla put.
- Crna?
- Ne budalo. Sale ofarb'o mačku Đoletovu. U crveno.
- A đubretari napali čoveka zbog kontejnera.
- Kog čoveka?
- Ovog što ga Mikica odžepario.
- A onda videli crvenu mačku i počeli da se krste.
- A čika Mića nije mogao da izađe iz rupe, jer je đubretarski kamion bio preko šahta. Mislio zatvorio ga neko.
- Leptejebo koja zbrka.