Seizmička pomeranja kauča, stola, klupe i drugih komada nameštaja usled potisnutog smeha (čitaj: pišanja u gaće). Do sličnih posledica može doći naravno i bez potiskivanja smeha, ali to već podpada pod dugu nepogodu zvanu smehovulkan.
Sedite mirno i spokojno u finom društvu, na finom kauču, ni ne sluteći šta vas čeka. Pijuckate svoj čaj od nane, kad odjednom, niotkud kreće podrhtavanje. "Da li je to zemljotres ili kakva druga strašna sila koja mi može prosut' čajić?", upitate sebe! U panici se okrećete i vidite dileju koja se uvija ko zmija po kauču izazivajuči smehotres iz nikom poznatih razloga. Zatim sledi 20 do 30 minutni proces procene uzroka, koji podrazumeva smirivanje tla i tročlanu komisiju koja ispituje dotičnog šta je to koji kurac toliko smešno.
Dete uništeno malograđanštinom i nerealnom ambicijom svojih roditelja. Osuđeno da svaki dan posle škole trči najpre na teniski trening, zatim na čas engleskog, a posle toga na časove violine i klavira dok predveče konačno ne dođe vreme za čas staropapuanskog ili kakvog sličnog egzotičnog jezika. Programirana budućnost mu zatim nalaže da upiše neki fakultet za diplomirane penise (jer tako fino dete nikad neće izgovoriti reč na "K"), a za to vreme polako počinje da shvata u kakvo sranje su mu roditelji pretvorili život. Ipak privodi studije kraju, pošto više nema drugog izbora, rešava da odnese diplomu u roditeljsku kuću, da mu majka pusti suzu, pa da se popiša po njoj. Po majci, ne po diplomi. Tada pokušava da se uključi u normalan život, osuđen da zna sve, a da u stvari ne zna ništa.
- Bratac, snimi onu brinetu što te šmeka.
- Da, ulovio sam žestinu njenog pogleda, deluje krajnje promiskuitetno.
- A? Nego... ja je poznajem, 'oćeš da ti je namestim, mog'o bi da je sadžgaš k'o ništa?
- Ali prijatelju, seks je opasna stvar, rad srca ti se drastično ubrzava, hormoni podivljaju, a da ne pominjem degutantni dodir znojavih tela! Ja ne želim da se upuštam u tako riskantne poduhvate.
- E pa ti si stvarno dete debil! Idem ja da je startujem, a ti naruči sebi još jedan čaj od šumskog voća.
Starinski naziv za "na prazan stomak", izveden od izraza "na sred srca". Osnova lečenja u tradicionalnoj medicini.
Doktor tradicionalne medicine:"Pićeš ovaj čaj što sam ti dao. Piše ti kako se sprema. Spremiš ga uveče, a piješ ga ujutru na šte srca. Obavezno da piješ glinu, jer je ona Bog za detoksikaciju. Slušaj, ove kapi što sam ti dao su ti najbolje travke što postoje! Kao stabilizator sam za ove (izdvoji 3 bočice) koristio najčistiju rakiju, a za ove maslinovo ulje. Njih da piješ na šte srca. Ovaj matični mleč ti je vrh! Kad se probudiš, ti umoči čačkalicu u njega, pa ga topi ispod jezika. Nema, prava bomba! Ima da budeš ko nov! Evo ti dijeta koje se moraš pridržavati na papiru. Dođi za 2 nedelje..."
Dođeš kući, uzmeš da čitaš uputstva i smoriš se jer skontaš sledeće: rekao ti je i piše ti da se čaj pije na šte srca; mleč po buđenju, što znači, na prazan stomak, glina se pije ujutru na prazan stomak; kapi na šte srca; na papiru gde je dijeta piše da svako jutro na prazan stomak popiješ 4 dl tople vode u koje staviš kašičicu jabukovog sirća...
Dođeš posle 2 nedelje na kontrolu, kažeš mu da ti ništa nije jasno, da si sve smandrljavao u jednoj minuti, da te muči sraćka, boli stomak..., a da ti ne prija dijeta, jer ti nešto smetaju kineske pečurke i japanske alge.
DTM:"Onda ujutru prvo jedi žitarice sa mlekom od soje ili riže".
(popizdeli) Ti:"Jel na šte srca"?
DTM:"Ada kako?! Nećeš valjda da jedeš sit"?!
lud, čvaknut, glup, bez mozga
može se izgovoriti i odvojeno i spojeno
haj se govori sporije kao engleska riječ Hi (Zdravo)
huj se govori brže kao fuj
Muž: Gdje to ti ode? Vamo ti vrata ostadoše otvorena, dok se ti zabavi sat tamo neđe, ko da si otišla na more.
Žena: A ljudi moji nedokazna čovjeka! Brala nanu da napravim čaj! Čekaj čovječe. Nemere ništa trke.
Muž: Ti bi tako i sve prozore i sva vrata ostavila kad ideš nekud. Ti si haj huj! Hajhuj žena. Što bi rekla komšinica: "Žena ti budala, otpala joj glava. Druga joj nikla, ko zelena tikva...ničva!"
Iluzija kod prvih simptoma prehlade, gripa, upala, virusa...
Iako čvrsto verujemo da je to samo trenutno i da će stvarno sutra biti bolje, bez pet do sedam dana ležanja nema ništa.
- Sine, što toliko kašljuckaš, jesi li opet počeo da pušiš?
- Ma, daj bre kevo, dao sam ti reč i kraj priče. Nego, izgleda da imam temperaturu, ne osećam se dobro, a kašalj mi je izgleda od 'ladne vode.
- Sad će tebi majka da skuva čaj, da stavi obloge, da te pokrije i do sutra kao rukom odnešeno.
- Imam, najbolju majku na svetu. Ma, da, proćiće još do večeras.
Majka, ušuška sina, poljubi ga i krene ka kujni da sprema čajeve, limunade, vitamine i ko zna šta joj još padne na pamet.
- Jebo me Classic, da me ne jebo, od sutra prelazim na neke druge.
U 21. vjeku, vrlo zajebana stvar.
Generacijski gledano, što si mlađi to više pogađa. (primjer objašnjava)
- Ja: nema neta… nema Vuke… A taman sam dobio fenomenalnu ideju za defku! Trazim svijeću, papir i olovku… kurac, u ovom mraku, nema šanse… - panika
- Sestra: “pa gdje baš kad mi počinje Marićui, neeee!” - narida, riče, paniči, resetuje se, i tako u krug…
- Stara: sjedi i pije čaj… “večeras ništa od kuvarskog dvoboja… ma ok, gledaću sutra” - preživljava nekako.
- Stari: leži na kauču… pušta “goluba”, bez pardona… - jasno je, njega situacija ne pogađa posebno…
- Deda: potpuni mrak ga podsjeća na četres’ i neku, počinje da priča o nekim ratovima, iako je tad imao svega par godina…
Jebem ti struju, nekad je sve bilo jednostavno…
Zlurada opaska na oblačenje i izgled osobe koja svojom odevenošću, ali i fizickim izgledom u celini, neodoljivo podseća na serijske ubice koje imamo prilike da vidimo u filmovima i na poternicama.
Mirno popodne u kafiću. Ortaci piju pivo i komentarisu sise.
Ulazi on.
Nosi crnu rolku modela "Voja Brajovic". Crne uske pantalone i cipele koje je pozajmio od šofera "Laste". Pomalo je grbav, hoda sporo kao pravda, veoma mršav i pogled mu je pomalo kriv, pa tako posmatra prisutne iskosa. Seda sam za astal i naručuje čaj od nane.
N: Au, tebra...izvali lika prekoputa. Sad je ušetao. Jeziv lik.
K (osmatra i analizira): Došao čovek da ubije. Aj da platimo račun, pre nego počne da roštilja po lokalu.
Prva vrata na busu.
Kondukter: Bez karte neces proci !
Baba ispred tebe: Silazim na prvoj necu da se pomerim !
Penzioner pored tebe: Makni se idem na pi'ac nem' celi dan !!!
Metalac iza tebe: Ajde prolaz, imam pokaznu.. ajde lesevi ! ! !
Student u trku... : Imam pokaznu.. ajde bezi, zurim.. imam kolokvijum.. evo i vama za kartu, na i tebi.. i tebi popi caj P... ti M.. bezi bre drtino pijaca radi do 5.... i ti baba mrdaj .. ajmo zivlje !!!!!!!!!!
Baba: More mars bitango !
Student : Spaaartaaaaaaaaaaaaaaaaaaa !
Kako god se pomerim čujem neko mljackanje. Znoj se slio niz stomak i mljac, mljac...
U pupku se već raširila flora i fauna manjeg ekosistema. U gaćama osećam miris vaspitnog poljupca, koji već polako počinje da se širi u radijusu od pet metara, a malopre sam se kupao. Nemam čak ni snage da napravim link za tu definiciju, ko zna shvatiće, jebi ga. Pokušao sam da zaspim, ali sam počeo da cvrčim kao prženica nakon pet minuta. Ova vrućina je kao kada goriš ako je verovati ljudima u belom. Kažu da dok goriš, um ne dozvoljava da padneš u nesvest. Neka instinkt fora, šta li... Valjda da bi organizam mogao da pobegne od opasnosti. A gde ja da bežim kog đavola?! Ona voda koja izlazi iz slavine kad okreneš onu plavu ručku daje vodu za čaj. Crvena momentalno isparava... Tek sad shatam zašto oni crnci tamo dole u Africi imaju onu zajebano debelu donju usnu. Nije ni čudo kad zevaju od vrućine sve vreme, pa se oklembesila dole kao mudo.... A svrab... ako je svrab manji bol, ja imam osećaj da ću svakog trenutka pasti u nesvest od bolova. Al' ne!... Opet onaj instinkt...Ma instinkt je kurva..
Osećam kao da se nalazim u remek delu Salvadora Dalija. Osećam kao da se užareni sat topi iznad mene i kaplje mi na kožu i progoreva je kako promiče svaki sekund. Osećam da su mi se prsti zalepili za tastaturu. Osećam se. Kao jato puma i hulkov prdež. I još malo.
I tako.
Jedina dobra stvar je ta što je frižider pun ovih dana jer niko nema snage da jede. Al' ne mogu ni ja, tako da slaba vajda od toga.
Tako bih sad pojeo onaj ledeni socijalni sladoled poznatiji kao kuronja. Jebo king, kuronja je zakon.
Zakon kad vam kažem...
Moguće stanje do kojeg može dovesti prekomjerno konzumiranje ovog stimulativa.
- Ja ću jednu kafu.
- Ja ću jedan čaj. A kolega, zar Vam nije kasno za kafu, prošlo je osam?
- Pa šta znam nešto, naručujem po navici. Ujutru popijem veliki nes, čim stignem na posao još jednu kuvanu... Ako bude kakav sastanak posrčem još koju... Na pauzu obavezno izađem na kafu. Poslije ručka obavezno. A i uveče ako se sretnem sa nekim, mogu kafu... Misliš da je mnogo?
- Ma ne... Samo da ne dobiješ izliv kafe na mozak. Nego, šta reče ti ono...