Ako bi ikada neko od istaknutih autora-veličina sa glasovitog sajta Tarzanija odlučio da sastavi i objavi listu pod nazivom 26 najiritantnijih stvari u vezi sa politikom, sumnjam da bi u tom poduhvatu imao nekih većih problema. Politika je - još od vremena kada su je Stari Grci izmislili i na taj način sve buduće civilizacije osudili na pakao življenja sa konstantnim osvrtanjem na pomenuti pojam - bila i ostala, pa, možda i NAJVEĆE ZLO koje je Čovek umeo da smisli...posle uzimanja kredita, naravno. Ovaj tekst se, doduše, neće nešto preterano osvrtati na tu činjenicu, tim pre što autor istog nema ni najmanju nameru da u skorije vreme zaradi čir, zavezana creva i sl.
Ipak, pojava iz naslova bi, doduše, trebala da sve one koji eventualno imaju čir, zavezana creva i sl. - a usled dugogodišnjeg živciranja zbog politike i političara - podseti na simpatičan, maltene neozbiljan i, skoro sasvim sigurno, podjebavajući stav sa kojim mu se, od izbora do izbora, rendom kandidat ili kandidatkinja (mada mi na ovim prostorima još nikako da dođemo do ovog potonjeg; prim.prev.) "nude na glas", ako mi dozvolite da se tako poetski izrazim u momentu koji to nikako nije.
Mislim - kako čovek ozbiljno da shvati bilo kakav politički program jednog kandidata za rendom funkciju u vlasti ako mu (jedan od) slogan(a) glasi "*ZAOKRUŽI BROJ 3 - JER TRIPUT BOG POMAŽE" ili "BROJ 5 - SEDI, ODLIČAN!"?! Razume se, maštacampaign leader-a ne poseduje baš toliko očigledne asocijacije i alegorije, ali setite se opet kampanje Bogoljuba Karića iz 2008 godine i čuvenog sloganaBOGOLJUB KARIĆ PSS - ČISTA DESETKA!, sa odgovarajuće seljačkimakcenAtomna ovodesetka*, Bogu fala. Šta? Kao, narod je glupa stoka i n'ume da čita između redov...ustvari, bolje da ne završim ovu rečenicu, je l' da?
Uglavnom, ima nekih stvari koje nikada ne bi smele da budu inspirativne. Ovo je svakako jedna u vrhu takvih. Prijatan dan.
Izbori 2014. za novog moderatora na Vukajliji:
① Johnny Kurajber - Broj Jedan. Džoni. Logično.
② Midori - Dve ruke. Dve noge. Dve sise. Midori. Srebro koje sija zlatnim sjajem. Zaokruži.
③ Zoki Munja - Da pobedi Sveto Trojstvo! Da pobedi Srbija! Da pobediš TI! Broj 3!
④ AndrejArlovski - Voda. Vazduh. Vatra. Zemlja. Četiri osnovna elementa u prirodi. I Andrej. Peti Element.
⑤ Billy Sharp - Jedini Peti Element. Svi ostali su lažni. Broj 5 do pobede.
⑥ Count Zero - Za šest dana je Bog stvorio Svet. Zaokruži broj 6 da stvoriš SVOJ.
⑦ Natnat - 7 dana u nedelji, 7 sati dnevno. Vaša Natnat. Tu za vas.
⑧ Makaronac - Da rima uvek bude lepa. Zaokruži ovaj broj.
⑨ Pseto88 - Srbija. Pravoslavlje. 9 života. Pseto za moderatora!
⑩ The Prof - Neke desetke u životu zaista jesu zaslužene. Ovo je jedna od njih. The Prof. I dijaspora je domovina.
⑪ Debeli Pacov - Za moderatora sa 11 vrlina i 1 Mišelinovom zvezdicom. Debeli Pacov. I ukus, i ukus.
⑫ deky_aod - Dvanaesti Apostol. Za Spasenje. Za Hrista. Za Dekija. Broj 12.
⑬ Vlasinarb - Da se više ne osećaš kao 13-o prase na Forumu. Vlasbuljar...ovaj, Vlasinarb.
Ovaj izraz odavno postoji na našim prostorima,ali je za njega čulo relativno malo ljudi.
Da bih vam objasnio značenje izraza ispričaću vam priču o tome kako je nastao.
Priča kaže kako je jednom davno neki čovek rešio da se ženi jednom veoma lepom, zgodnom,ali i prgavom ženom koja je volela da komanduje svima oko sebe i da svuda vodi glavnu reč. To je u ta stara vremena bilo nedopustivo,ali je čovek bio zaljubljen i nije slušao savete da se ostavi te devojke. Isprosio ju je od roditelja i doveo svojoj kući. Prvog dana u kući žena je pokazala svoju prgavu prirodu i čim je počela da komanduje njen muž se okrenuo prema kućnoj mački i rekao joj:" Silazi mačko sa kreveta,nećeš dobro proći ako ta ja dohvatim."
Mačka ko mačka nije ga razumela i nastavila mirno da prede. Čovek je dohvatio veliki nož i na licu mesta zaklao mačku uz reči: "Lepo sam ti rekao.Ko ti je kriv kad ne slušaš šta ti pričam."
Legenda dalje kaže da je njegova prgava ženica postala miroljubiva i da su dugo i srećno živeli u srećnom braku.
Istorija nije zabeležila koliko je mačaka stvarno nastradalo zbog ove priče, ali je sigurno da ako se zauzme pravi stav prema ženi ona prede kao najumiljatije mače. Naravno pri tome tu ne mislim da snaga i uopšte nasilničko ponašanje bilo šta rešavaju.
Ostaje samo simbolika ovog izraza da sve stvari treba staviti baš na mesto na kome su i predviđene da stoje, a to je strogo individualno za svakog od nas.
Ako volite zumbule, izdeklamovaće vam koje alergije uzrokuje. Ako volite čips, smaraće vas o kokicama. Hejter nad hejterima, vrana u jatu slavuja, smarač međ' ljudima.
- E vidi one dve! Aj ih startujemo?
- Ono? Doktorku Akrep i Gospođu Skrndelj? Na ono mi se ne bi ni pritisak digo, a ne nešto konkretno!
- Dobro bre... A vidi onu tamo kod šanka kako te gleda? Ne moraš da je startuješ, pogledaj je i tvoja je! Sama će da raširi noge.
- Ona drolja? Pa ono ima više boleština nego ceo KBC. Mani me molim te...
- Uf bre, al' si težak. Dobro, daj da naručimo neko piće onda.
- Molim te. Znaš da je moj zvanični stav da ne pijem posle 10.
- A idi bre u kurac, popu bi krst ogadio, ajmo kući.
- Brate, tebe svi mrze kod kuće.
Ovaj koncept, čiji su glavni "protagnosti" lepe i zgodne žene, poznat je svim muškarcima širom sveta. U stvarnosti se retko može videti slična situacija, ali je zato često uzrok mokrih snova.
Dve devojke sede na krevetu i prepričavaju tračeve. Odjednom se pokvari parno grejanje i ogromna toplota zavlada sobom. Dve prelepe devojke se svlače i ostaju samo u gaćicama i belim pamučnim majicama. Muke nastavljaju da se ređaju pa cev koja vodi do kupatila iz plafona puca, što dovodi do toga da prska na sve strane.
Devojka1: Ha-ha, imam veće grudi od tebe!
Devojka2: E, baš nemaš!
(I tu se prva devojka hvata za jastuk i počinje da udara drugaricu, koja se takođe hvata za jastuk i u početku zauzima odbrambeni stav. Perje leti na sve strane i ne zna se ko koga bije, ali je najvažnije da devojke drže osmehe na licu, a povremeno se i poljube)
Postati iskusni seoski jebander nije uopšte lak put, niti je toliko prosto kao što se misli. Zavesti domaće seosko žensko čeljade koje ce pristati sa vama da zalegne u obližnji senjak mogu samo sofisticirane lole sa čitavim nizom prefinjenih i usavršenih osobina, dugo vremena sticanim po seoskim slavama, zadušnicama, a i prenesenim usmenim predanjima sa kolena na koleno. Ukratko, instant tutorijal koji će vas preporoditi u arčitelja mladih seoskih mačketina, u istetovirani lik na njihovim jedrim guzovima i simbol seoske švaleracije da se priča po prelima u narednih trideset godina se sastoji u sledećem:
1. Psihološki stav: Zajeban. Namrgodi se koliko možeš više, seoski jebač nema mesta u srcu za emocije i tugaljivosti. Arči pogledom, pogledom koji govori "žiranti za mene vraćaju kredit, ali bole me kurci, i to ne obični kurac, nego kurčevina". Pljuj na asfalt, bogtejebo! Rakni zelenu šlajmaru, da se razbije o pod kao žele zeka, seljančice to vole. Nikad ne reci ženi da je voliš, umesto toga pitaj je kakvu štalu ima, hoće li njen stari da ti prepiše traktor i priključke, da li joj baba ima kakvih dukata u miraz, nemačku penziju.... Budi jeben da bi one bile jebane. Izlazi po seoskim diskotekama. Nemoj da se smeješ, razbij nekome glavu na početne stihove pesme "Da li da li, da li u galami...". Seljančice to vole. Školu i umetnost ne spominji ni za živu glavu, seljančice bi ti pre nekrofiliju oprostile, bogtenejebo. Seljančice to ne vole.
2. Fizički izgled: Pusti stomatič, uredno ga upakuj u neku Guccxi majicu, sa zmajevima, da svi misle da je pristigla Kineska nova godina. Bilduj, svaki dan. U saksije izlij beton, pa bilduj. Radi hiljade i hiljade sklekova i trbušnjaka. Kupi AirMax trenerku, i izlazi u njoj u
seoski disko, i nemoj imati drugih trenerki osim nje, nemoj ih navlačiti niti ih kupiti. Kupi najbolji telefon, da bi prošao što jeftinije, kupi neki kradeni iz Nemačke. Zaturi ga za pojas. Pribavi fensi torbicu za pod pazuh, u nju natrpaj sijaset kurtona, da se zna da arčis. Seljančice to vole.
3. Motorizuj se: Bez ovog ne možeš biti seoski jebač. Kupi golfa trojku. Crnog, kradenog. Nabudži ga. Stavi mu spojlere, pojačala od 13 hiljada vati, da budeš glasniji od vašara u susednom selu. Što više nalepnica nakači, tu ne možes promašiti jer važi maksima "što više to bolje". Otidji kod komšije Joce Kezmice da ti zatamni stakla za dvadeset evra. Peri auto svaki drugi dan. Spavaj u njemu, živi u njemu. Opremi muzički asortiman, kupi kompilaciju Grand hitova za pičke, DJ Krmka i Seju Kalača za tebe i ekipu.
4. Pristup i prilazak ženskoj: Izbaci kurčinu kad joj prilaziš, utegni tu tvoju nabildanu seksi gusčurdnu u AirMax, podigni trenerku do sisa, da se bolje istaknu. Klati se kad joj prilaziš, namrgodi se, pljuni na pod, prethodno se napij neke šećeruše. Kad pričas sa njom, gledaj u druge pičke. Očaraj je pristupom, evo nekih oprobanih recepata: "Šta je, mala, šta 'oš, a? Jesi zaljubita u mene a, il da te išamaram malo odma', a?",
"Meščini da je tvoj ćaća nama uoči Ilindana pek'o rakiju, a?", "U, jebemtiljeb, ali imaš sisu, mogla bi mleko u zadrugu davati". Nećeš promašiti. Štipni je za dupe predsvetom, najedi se luka pred izlazak. Zagalami, podigni ruku. Istuci nekog cvikeraša, koji je otišao iz sela da studira negde i da se pravi bolji. Seljančice to vole.
5. Ostali saveti: Da si se namirisao Malicijom, mislim da nije potrebno napominjati. Otiđi sa njom na svadbu, napij se da te svi vide, i na kraju traži od nje da te tako pijanog nosi kroz šator. Time ćeš skupiti poene kod seoske ekipe i mlađanih pičića. Zarakijaj se sa njenim starim, pričaj o silaži za bikove, kako je prošli put za Ilindan pala kiša a trebalo kupiti seno, kako cena prasića ovih dana nikad nije gora... Videće da si čovek na mestu. Oženi se, napravi svadbu da je nema u tri susedna sela. Varaj ženu dokle god može da ti se diže. I kad ne može više, opet je varaj. Seljančice to vole.
Srećno u pičarenju, neka te kurton čuva, a pesme Mileta Ignjatovića prate!
Odgovor nervoznog poštara stanaru ili stanarki koji ili koja ga non stop gnjavi s dodatnim pitanjima koja nisu u njegovom opisu posla. Za sve postoji tarifa, frit-frit.
- Mladiću, mogu li Vas nešto zamoliti?
- Dodatne se usluge naplaćuju.
- Molim?! Radi svoj posao i ne odgovaraj ženi koja ti baka može biti.
- Imate pravo. Trebao sam Vas samo ignorirati, ionako mi nije u opisu posla da pričam sa strankama. Dijelim samo račune, ništa na potpis.
- Imate stav, mladiću. Zvat ću Vam šefa.
- A što ću kada nemam plaću. Hoćete zvati s moga? Imam ga na brzom biranju. Na pretplati sam, a ne želim da Vama skida. Mala je penzija.
- Mrš tamo i ne dolazi mi više.
- Nema problema. Kontrolor će ubuduće rješavati Vaše račune.
Područje koje je naizgled najlakše obeležiti.
Granica ljudske :
-gluposti : taman čevečanstvo (na osnovu istorijskog gafa) dokuči i imenuje personu ili pojedinac otkrije nosioca medalje u svojoj okolini....desi se čudo, pronađe se još gluplji.
-pristojnosti : odavno se trudio i bonton i kodeksi i standardi...džaba, neko će već svojim postupkom ili rečju da usere motku. To će se ponoviti još 123-45.986 puta i granica se mora pomerati.
-tolerancije : to nas uče da pomaknemo, ali koliko kod se upinjali opet je nemamo dovoljno (kolektivne, mislim). I kod individualne je slično-retko je optimalna, češće šteti onom ko je nema nego onom ko je ima. Svi uvežbavaju da je centriraju, ona se stalno migolji.
-slobode: verujemo da smo je osvojili kad smo prohodali, ali se uvek nađe neko ko će da nam je uskrati. Borbom se pomeri i borba je često u domenu gerilskog ili specijalnog rata (zavisi od relacije; roditelj - dete, npr.)
-požrtvovanosti : lako se kaže "učiniću sve/ dala bih sve" i slično, ali u trenutku davanja se teško rastajemo ili smo već sve dali pa nema odakle. Tu je granica nevidljiva jer je vezana za emocije, a one su vazda uskomešane.
-samopoštovanja : reći "ne" u pravom trenutku pravoj osobi je prava stvar. Deluje lako, nije baš tako....neko odraste sa 18, neko sa 48, neko nikad.
-mudrosti : nije pronađena, taman očvrsnemo uz neki naučni, filozofski ili umetnički stav...stvar se pomeri..čak i ako nas ta oblast ne zanima, tu je nekakva čuvena svetska nagrada (Nobelova, npr.)- čujemo za dobitnika pa se zapitamo...
Granice koje se čuvaju su još labavije. Ne čini ih bezbednim ni graničar, ni vrata, ni alarm, ni komora sa rtg zracima, ni sef, ni vojska, ni policija....
Neodređenih godina: od 20 do 95, već prema vremenu i času toga dana, čudnog oblačja na sebi, šalova u boji Brojgelovog lova zimi: dakle, crno, smeđe i bež u kremastim slivanjima, boja kose isto tako od pepeljasto rđaste do zagasito riđe ili u tonovima lana i žitnih polja potamnelih zlata. Ima minđuše i tako neki nakit dostojanstven, primirena na neko vreme u luci ovog siromašnog grada lancima starine na sebi i aplikacijama koje imaju, naravno, neko svoje značenje: vidiš, moj dragi kočijašu i stolni peharniku, ta drvena narukvica, to je od kruške iz vrta Momčila Nastasijevića, ona je triput gorena i triput na vrhu Rtnja vetrena, a to tu, taj broš, medaljon i poklopac od jogurta, to ti je od kompoziotra Triše Kaclerovića, naše starine beležnika i larpurlartora, kompozitora čuvenog Preludija za Nićifora Foku treći stav, peta brzina; time je on naime ujutru palio cigaretu upravljajući to sočivo prema suncu, modrom i narandžastom, svešteniku ždralu, ukotvljenom i blagomirujućem.
Ušo si u antikvarnicu i teo da pazariš neku polovnu knjigu ali odustani jer nećeš uspeti, ona će ti uzeti to ispred nosa, jer zna kučka šta vredi pali se na Bruna Šulca, Remizova i Marsela Prusta: tebi ostaje Istorija srpsko-albanskih odnosa prema zapisima iz bugarske skupštine od 1923-1933, cena 17 dinara, sa popustom, oslobođeno od pdva.
Lepuškasti primerci antikva kučke obično imaju tršavu kosu: to mora iz nekog razloga, ne znam što, jebljive su, krupne i sočne, mada postoji i bezsisa varijanta, ali ništa to ne smeta kad se upali faros na stamenom pirgu Beščasnika. Mirišu na stare knjige i na lampe poprskane ružnim mirisom i često u mračnim noćima svetleće abažure nose kao suknju a ispod im svetli urasla sitničarnica među zagasitim paperjem. S jeseni se mitare i oblače u svetle no nešto isprane boje i lete na jug kako bi prisustvovale Simpozijumu antikva kučki . Tamo obeduju sat s zlatnim lancem, njive blagorodne i u karuce pregnute čilaše. Milorad Pavić je arbitar i stojnomernik, kapsulator i paralelopipedni majstor trećeg stepena koji meri vreme i ko može najviše da pojede, to čini složenim meahnizmima: pomuću klepsidre, šnjornih morskih komparacija i zvukom otkivanja kose Tolstojove.
Pobedilac (ukoliko je muško) provodi noć sa vrhovnom sivom čapljom kojoj preti opasnost od otrkovenja ali uzmeš li joj tokom noći pero posle godinu dana možeš, tri put dunuvši u njega i triput prešavši njime preko uda svojego uspravljenogo, da štetu i nasladu činiš sa vilom od čaplje premetnutom.
Pobedilac (ukoliko je žensko) ima tu čast da bude pretvorena u sivu čaplju na neko vreme, otprilike godinu dana.
Kurac moj. Nažalost, ova konstatacija ponajbolje opisuje nestidljivu šupljinu egzistencije i alavu, grotesknu babušku šunda koja čuči na ramenima savremenog čoveka. Nemojte me pogrešno shvatiti, autor nema ništa protiv Gordana Kičića, čoveka koji uvek glumi sebe, čak i kada to ne pokušava, čak i kada ne glumi, čak i kada pazari povrće. Stvar je u stavu, stavu koji se tako besomučno, preko veze, intruzivno nameće pitomim ljudskim glavama, stav da moraš biti prikaza sposobnosti, govoriti brzo, naizgled mudro i smisleno čak i kada opisuješ brabonjastu jutarnju fekaliju, sve gurmanski začinjeno teatralnošću i šik akcentom koji tako dobrano doprinosi navodnom kvalitetu diskursa. No, ne stajmo na diskursu, glamur je takođe bitan, taj zalizani, klintistvudski pilj, jako poželjan je u arogantnom pohodu na društvenoj lestvici. Biti Gordan Kičić, stvar je kvantiteta nad kvalitetom, naporni oratorni fejl u skupocenom kaputu, čija iritabilnost naprosto zbunjuje slušaoce, dovodeći ih u zabludu da su zapravo čuli nešto jako bitno. Gordani Kičići su svuda, uspravljeni, babunsko kokainskih pokreta, brzih, neartikulisanih i tako pažljivo skrojenih da deluju preduzetnički. Oni što te zovu druže, bato, brate, kume, prike, kada im nešto treba. Za svaku radnju imaju čoveka, koji će skokom, gde oni okom, često okićeni muškim torbicama (hmm, gramatička neispravnost), rejbankama i mokasinama. Čelnici stranačkog podmlatka, ili pak oni koji to pretenduju biti. Poznajete takve glave, umesto aure širi se smrad svežeg izmeta, zakrljžljali evolutivni impuls, osećaj inkompetetnosti zavijen u ukrasni papir, i taj ogavni, ogavni pogrešno usmereni kontemplativni zrak u svaki vid materijalštine. Gordan Kičić koji gleda u zvezde, ne razmišlja o vaskolikom kosmosu i beskonačnosti nepoznanice bitisanja, on zvezde povezuje u dve povelike dojke, sa svežnjem novčanica između.
A Bogdan Diklić? Bog. Samo što je uvek glumio budale. Simpatične, duboko poremećene, dopadljive budale.
- Pa dobro, možete mi makar reći razlog zašto nisam primljen, ovo je tehnički pregled, a ja imam položen pravosudni i 10 godina radnog iskustva u struci, 34 seminara i 22 obuke.
- Sinak, deluješ mi nekako, kako da se izrazim, kao onaj naš glumac, kako se beše zove, ma znaš onaj, dobar je, krvav je. Meni treba neko, hmm, energičniji, radikalniji, zapeta puška da bude, kreativno usmeren na izlazak iz svoje komfor zone. Razumeš?
----------
Pravnik G.Ž. 37 godine, digao u vazduh podružnicu Tehničkog centra "Fred Kremenko". Kažu, bio je dobar momak.
Grupa od, u većini slučajeva, tri devojke i jednog lika koji se druže u osnovnoj školi, ne idu u isto odeljenje i misle da su prijateljski, nadam se, srodne duše. Posle osnovne ih više nikada nećete videti zajedno. Dve trećine devojaka čine teškašice, jedna mora biti pegava, a druga potencijalno lepuškasta da ima 35 kilograma manje, dok je treća, ujedno i najneprimetnija, mršavica od 40 kila sa sve bebom u utrobi i martinkama od starije sestre. Četvrti i najtužniji član ovog ljupkog kvarteta je dečak, uglavnom po imenu Aljoša ili nekim sličnim čudnim imenom sa slovom LJ ili Š u sebi. Najčešće ima ono paperje od brčića do kraja osmog razreda i nije komunikativan. Kod ženskog dela ekipe je druga priča, uglavnom jedna od njih ima brčiće, a druge dve dlakave ruke i nesnosan smrad koji dopire iz svih šupljina na njihovom telu. Jedna od teškašica i mršavica uglavom izgube nevinost u trinaestoj godini u potrazi za blagoslovom popularnih i primanjem u njihovo elitno društvo. Trude se da budu drugačije, pa nose majice Iron Maidena ili Pantere, iako kod kuće sa mamom slušaju Sneki, a same Britni Spirs ili Spajs Grls. Najtužniji član ekipe, onaj sa brčićima, ali muškog pola, nema svoj stav ni po kom pitanju, tako da se o njemu ne zna ništa, sem da oblači tamno zelene pantalone sa džepovima sa strane i da ide u igraonicu. Polovinu ekipe čine odlični djaci, vukovci, a drugu polovinu čine loši djaci, na ivici popravnog i Aljoša je obavezno član te polovine. Imaju imaginarne drugare sa kojima rade kul stvari i svima prepričavaju. Imaju bend.