„oka sklopiti“

Ima ih na svakom koraku, na granama porodičnog stabla, u parkićima, vrtićima i svim mogućim mjestima na kojima si ikada popio pivo ili zavario buksnu.
Obično ti zapadnu za oko dok nevino igraju lastiš ili češljaju Kineske kopije barbika koje izgledaju kao da imaju šmajsnaest metastaza karcinoma na grliću plastične maternice.
Vremenom barbike izgube i to malo plastične kose koju je neka njena vršnjakinja iz Kine nestručno pozabadala u plastičnu smjesu koja asocira na ljudsku glavu, guma za lastiš se preradi u prve ručno izrađene tange a ti izvališ da si matora skotina i da si uz gajbu piva dočekao još jednu generaciju napucanih klinki koje su parkiće i ostala mjesta za igranku zamjenile VIP ložom u lokalnoj diskoteci ili udobnim kožnim sjedištima u automobilu novopečenog ratnog profitera koji najviše voli da teško zarađeni keš investira u silikonski podmladak.
Gledaš ih krajičkom oka dok se pijane i urađene vraćaju sa cijelovečernje jebačine i shvataš da ti sve te scene djeluju kao neki sjebani dežavu.
Onda se sjetiš odakle ti sve to izgleda poznato ispiješ poslednji gutljaj piva i zaputiš se do obližnje birtije.
Tamo te čeka lokalna udaraljka, samohrana majka petoro djece koja radi kod gazda Miće na dnevnicu, koja iako nema blage veze o ugostiteljstvu može odjednom da puši tri do pet kurčeva. Bar takve glasnie kruže kada se lokalni đilkoši hvale svojim zavodničkim poduhvatima.
Sjedaš za šank naručuješ pivo i promuklim poderanim glasom govoriš cjenjenoj radnici:
- Jebeš ga stara izgleda da ćeš i ti uskoro u penziju, bolje traži nekog paćenika da se udaješ što prije, evo sada sam vidio čopor potencijalinih naslednica kako se prevrću ispred ulaza zgrade prva koja rodi dolazi kod Mićka da te mijenja.

KBKBO! · 28. nov 2014.💬 6

Opšte poznata stvar je da ko god odluči da poseti Srbiju mora da prodje srpsku torturu. Naravno mora da naleti na nekog srpskog državljanina koji je oran da ga odvede u prvu kafanu na ćošku. Tortura se sastoji iz sledećeg: Kljukanje poznatom srpskom šljivovicom dok se strendžer ne usere od iste. Zatim sledi roštilj, ubedjivaće ga pola sata kako je pljeskavica tradicionalno srpsko jelo dok ovaj halapljivo guta kupus salatu i pomno prati pokrete prsate konobarice koja mu donosi Karadjordjevu šniclu za koju tek predstoji priča, pošto je pljeskavicu omandao za tren oka i čuo priču o njoj. Takodje sledi priča za "šljivovicu", kako je ona naš brend, kako ovi bilmezi iz EU hoće da je maznu i prepišu kao svoj brend. Zatim sledi priča kako su srbi nebeski narod. Kako kad je Bog delio zemlju srbin bio u kafani i naravno zakasnio na podelu. Onda mu je Bog rekao daću ti ja svoje parče zemlje ali jedno znaj, oko te zemlje će se uvek ratovi voditi. Onda će naš srbin maljavih grudi raskopčati košulju izrevoltiran strendzerovim ćutanjem i potvrdnim klimanjem glave i početi da urla kako su srbi oborili F-117A, kako je srbin osmislio mašinicu za šišanje u nemačkom logoru, kako je jednostavno Tesla bio srbin i kako je gre'ota da mu spomenik stoji na Nijagari a ne na Djerdapu. Stranac izbezumljen, šljema desetu šljivu, i posmatra srbina kako mu i rukama i nogama objašnjava poentu priče, kako su srbi nevini uvek bili za sve, kako su svaki rat dobili... Već skoro otrovanom strendzeru pripada muka, izlazi napolje, baca peglu po pločniku dok mu srbin drži glavu i povraćanje je propraćeno pitanjem da li treba njima u EU ovakvo piće. Strendzer lagano mahnu rukom rekavši neka hvala.

HOHologram · 17. sep 2011.💬 0

Odlična komunikacija i saradnja sa partnerom. Najčešće posledica dugogodišnjeg suživota i plod razumevanja.

Dan za penzije:

-Radiša slušaj amo, kad uiđemo u banku ti staješ u prvi a ja u drugi red, pa ko prvi stigne nared zove ovo drugo da pređe kod njega.
- Jel Gordana jes to sama smislila il ti neko pomogo?
-Ma videla ja to od Vukadinovića, oni tako svaki put.
________________________________________________________
-Matori kakva je to šljivka ispod oka?
-Ma onaj Sarin makro, šta li je, dovati me , aj što me orobi al još i batine dobih pride.
- Reko ti ja sine da se ne motaš oko nje, uigran je to tandem.
RAraćoni · 16. jul 2015.💬 0

Ili visoko podignuta noga. Fudbalsko pravilo koje kaže da igrač u duelu sa protivnikom, na loptu ne sme ići visoko podignutom nogom, kako istog ne bi povredio. U suprotnom sudija će, po subjektivnoj proceni, ovakav start sankcionisati indirektnim udarcem za protivnički tim.

-Tebra, kakav je to šljivik ispod oka? Ko te ispegla tako?
-Eh brate! Znaš onu milfaču Radu iz mog ulaza?
-Ona tetka, plavuša, zategnuta k'o čaša?
-Baš ta. Imao sam sinoć opasnu igru s' njom, pozvala me...
-Ček, ček, ček. Opasna igra?
-Visoko podignuta noga, noge na ramenima, kapiraš?
-Aha. lažeš da si umočio u milfa?
-Bolje da nisam. Pozvala me sinoć na kafu kod nje, sama u stanu, situacija idealna, sve dok nas njen muž nije prekinuo u pola posla, vratio se ranije sa službenog puta.
-I vidim, svirao indirekt bez razmišljanja.
-Taj rad brate.
UNUnnamed89 · 23. avg 2011.💬 10

Mesto radnje: Pionirski grad, Beograd; Vreme radnje: Ujutro; Fabula radnje: Aham....

*Muzika je put do sreće,
polje, šuma, reka, lug,
put do njenog srca kad te ona neće,
muzika je stihu drug.
Muzika je sve što mrda,
muzika je oko nas..." -*

Pojava kombo afro frenke i staroslovenskog bakarnog plavetnila sa naznakama robertredforske siluete nežnim pokretom ispucale ruke biva zumirana od strane reda u matrici, sad kamermana muzičkog tobogana:"Prati crveno, samo prati crveno!" Krajičkom dobro uvežbanog oka konstatuje da Joca Adamov, Sančo Pansa Minje Subote kojemu je Subota stvarno prezime verovali ili ne...Gde sam stao? Joca Adamov. Da nastavim. Dakle, Joca Adamov smišlja novu verziju stihoklepa da nadmaši Minju Redforda, pritom tražeći inspiraciju u nozdrvi od oruđa koristeći kažiprst. Oči prateći klatno koje na jednom kraju udara u Minju, a na drugom u Jocu Adamova šalju signal kroz sinapse do tvrde kore malog mozga da se iznad Joce rađa ideja u vidu sijalice varta 45W. "Ne, ne, ne to je pivo od sinoć. Jogodinsko koliko se sećam, i tastova komovica, hmmm...boli me glava, da. Minja prati crvenu lampu, Minjaaaaa...opet se zaigrao."
Jedan vešt pokret i Sonijeva kamera u svom objektivu rađa pozadinu, scenografiju sastavljenu od dece, a odjednom, pred očima mozak fabrikuje pijanog Branka Kockicu, kako maše zajedno sa Minjom - jama čoveče. Pritrčava im Joca Adamov. Koga da se zumira? Možda onaj oveći krmelj veličine sinusa na Kockičinoj trepavici? Možda sa kamerom nešto nije u redu! Jebeni Korejanac ništa ne zna, ili beše Japanac?
Trivijalnost svakodnevnice danas više i nije tako trivijalna. Minja i Branko zajedno pevaju, Joca diriguje. Dečija lica u pozadini se tope u jedno veliko čudovište, a više niko ne prati crveno. Uh...Tup udarac u pleća. Brz okret, kad tamo, tonac se smeška. "Uzmi još jedan dim." Dubok udah, kratak pogled u kameru. Dobro je, sad je sve u redu.
"Minja, samo prati crveno." Tako je! Palac gore. Idemo dalje!

Minja Subota: Iza jedne stare šupe natrćila komšika dupe!
Deca: Xxaxaaxxaaxaxaxaxxaxa....
Joca Adamov: Minja prostodušan kao i uvek! Daj malo kulture pička mu materina.
Branko Kockica: Deco, danas ćemo naučiti kako nastaju stihovi. Ko želi, ko želi?
Deca: Ja, ja, ja, ja, ja.....
Branko Kockica: Ajde Joco ti još jedan primer!
Joca Adamov: Preko polja vetrić piri iz gaća i kurac v....!
Kamerman: Prati crveno, prati crveno.

Revija za takmičenje TDZP
APAnalni penetrator · 23. jan 2015.💬 5

To vam je, dragi moji, kad se upustite u nešto za šta ste sigurni da nema šanse da izmakne kontroli, zato što vi, pobogu, mislite svojom glavom i znate šta želite u životu. Lupate se u prsa i glasno govorite kao neku mantru "Ja sam homo sapiens, svesno sam biće, emocije su za slabiće! Uuuaaa osećanja i slična sranja!” Naravno, želite da sve konce držite u svojim rukama, zar ne? E pa, u ovom slučaju pravila igre se menjaju…

Pojavi se tako neko u vašem životu bez ikakvog smisla. Neko ko vam, sasvim neprimetno uđe u svakodnevnicu krajnje nepristojno, bez pozivnice! Kakva drskost! ALI! Vreme čini svoje… Od ponekog osmeha, bezazlene šale, nenamernih uvreda (naravno ne primamo to previše k srcu, jer ipak smo mi, da vas podsetim, odrasle zdravorazumne jedinke). Polako shvatate da vam prija što ste napokon našli dostojnog sagovornika, nekog ko razume vaš taaako avangardan pogled na svet. Neko ko voli slične stvari kao vi, ili još bolje, mrzi iste stvari kao i vi pa do sitnih sati raspravljate o nekim, zapravo zaista nebitnim stvarima.

Ali vama su te stvari bitne, ili bolje reći, bitan je taj osmeh koji izmami neka izvaljena glupost, neka izrečena sitnica. Čavrljanje postaje sve češće i duže, smisao je sve dublji i značajniji. Bitan je taj sjaj iz oka koji nekako prija, baš prokleto prija! Počinjete da zapažate svaku sitnicu na licu te osobe. Pamtite kako blago razvuče usne u poluosmeh kada ste srećni, kako upitno izvije obrve kada ste tužni i kako upija svaki vaš pogled i osmeh kao sunđer. Počinjete da prepoznajete i najsitniju mimiku na njenom licu tako da vas ne može slagati sve i da poželi! Ali to primećuje svaki dobar prijatelj, zar ne?!

I tup! Lupi vas nešto po glavi, ne znate šta, ali se osećate pomalo ošamućeno. Uhvatite sebe kako, ceo dan sa osmehom na licu u glavi vrtite film od sinoć kada ste, kao i obično raspravljali o nekim nebulozama. Ili to već beše jutro?!

I tako iz dana u dan, sve više gubite pravila igre iz vida, sve se manje čuje dobošanje pesnica o grudi, sve je tiši i umilniji glas koji počinje da peva drugu pesmu… I onda, kada glasić napokon utihne, zavese se razmaknu, pozorišne daske zaškripe i eto… Tu ste, na pozorju života, sami i napokon shvatate… Niste vi kontrolisali igru… Ona je kontrolisala vas! A vi ste se samo malo… zaigrali.
KUKuPuSaRkA · 17. nov 2015.💬 7

Minoran lik, nebitna figura u široj slici stvari, koji je imao tu sreću da, zahvaljujući okolnostima, izroni iz anonimnosti, samo da bi, nedugo zatim, ponovo bućnuo u istu. (Po Filipu Žmaheru, etno-pop-metal pevaču iz devedesetih, kome se briše svaki trag pošto je sa Draganom Mirković obradio evergrin zicer "Crying Time". Dokaz da je za neke stvari potrebno nešto više od glasa, i nešto više od izgleda.)

- Nisi, dakle, upao na budžet?
- Nisam, ali imam vezu. Pitaću čika Ljubinka da interveniše kod dekanice.
- Koji čika Ljubinko? Onaj iz skriptarnice?
- Da. On je njen kućni prijatelj, može da me progura do iznad crte.
- Ne bih da ti kradem san iz oka, ali - to što joj čika Ljubinko donosi burek i jogurt, nikako ne znači da su kućni prijatelji. On je prdež, druže. Žmaher jedan, nulica, a i to jedva.
- Ali...
- Eto, ako ti je neka uteha, dobićeš džabe ispitne prijave i ŠV obrasce. Tu si miran.
LOLowlander · 10. jul 2011.💬 0

Svi mi u društvu imamo bar jednog ortaka koji ima čupri kao da je klasik ruske književnosti - opširnu, bespotrebnu sa previše opisa i bez ikakve bitne radnje.

Ruski klasik je često izbačen iz svih vidova interakcije društva, osim fizičke prisutnosti, jer smara, i svi te priče već znaju kroz svakodnevno ponavljanje istih.

Ruski klasik je tu već milion godina, sastavni je dio društva, ali ga niko više ne jebe ni 2%, bio si zanimljiv - više nisi, ali ipak on mudro čeka novu žrtvu koja će se zaletiti na 896 strana opisa kako je umalo jebao kad je diplomirao na medicini.

-Tebra, baci pogled za onaj sto tamo.
-Ono Vule opet tripuje da je ruski klasik?
-Aha, već četiri sata priča kako mu se sa sedam godina dok je boravio u dedinoj kolibi pojavila želja da prestane biti otuđen od sebe i društva te kroz samoegzistenciju i ljubav prema sebi i bližnjima upiše medicinu i postane bitan dio čovječanstva, te kako se nakon primanja diplome zaljubio u krajičak oka male Maje koja je diplomirala na defektologiji.
-To ona priča kad ga je riba iskulirala a on utripovao da će jebati?
-Ma ja, pusti budalu.
RIriffraff · 20. dec 2019.💬 4

Poetski remiks glagola "zavoleti". Način izražavanja kojem su nekada bile sklone pesničko-romantične kategorije a danas isključivo Jehovini svedoci.

Jer nekada je čovek o ljubavi gajio daleko plemenitije predstave i uverenja, te je tako jedno srce postalo metaforom najsvetije odaje u kojoj nekome možemo pružiti utočište i, ujedno, dozvoliti mu da ima moć da nas najmračnije povredi...sa nadom da to, ipak, neće.

- Ah, o draga gospodična,
moja usta nisu vična
da kazuju nežne reči
o ljubavi i o sreči.
Al' lik vaš kada spazim
ja k'o pesnik tad se izrazim,
pa stojim i strahujem k'o Noje
da l' me u srce primate svoje...
- E, pogrešnoj ribi prodaješ ta sranja, decxko, ja gotivim Bukovskog...

♡♥♡♥♡♥♡♥♡♥♡♥♡♥

- Verski pozdrav, cenjeni komšija. Želite li saznati kako da u tri jednostavna koraka primite Isusa Krstonosioca u vaše srce?
- Ne...al zato znam da ako u sledećih 5 sekundi vas dvojica ne budete napravili dovoljan broj koraka od ovih vrata, ima od mene da primite nešto što ćete posle mnooogo dugo nositi ispod oka, znači, ovoga mi krsta!
ТПТхе Проф · 17. mar 2016.💬 10

Iliti roditeljska.
Ono čime su nam najčešće roditelji pretili kada smo bili klinci, nešto čega smo se bojali kao đavo krsta i nešto čega ćemo da se sećamo doživotno ako smo ikada dobili.

Naime, vaspitno-popravna je u osnovi šamar ali vaspitno-popravna je evoluirana forma šamara, takozvana šamarčina. Kao takva od šamara se razlikuje u nekoliko osnovnih tačaka.

1. Šamar može imati nekoliko različitih namena. Može biti u šali, igri, zezi ili slično. Za razliku od toga, vaspitno-popravna ima samo jednu namenu a to je da koriguje ponašanje na način da vam više nikada ne padne na pamet da uradite to za šta ste zaradili vaspitno-popravnu.

2. Šamar se udara iz zgloba ruke. Nevažno da li je iz zgloba šake, lakta ili ramena šamar je ograničen na područije ruke. Vaspitno-popravna se udara iz kolena suprotne noge koja uglavnom pri udaranju šamarčine poleti napred da održi ravnotežu kako se roditelj ne bi srušio od siline udara.

3. Šamar, bez obzira da li se udara prstima ili celom šakom je ograničen na područije obraza dok roditeljska ima za cilj da zahvati što veći dio glave tako da pri udarcu centar šake pada negde malo ispod jagodične kosti kako bi udarac pokrio obraz šakom, uši i vrat prstima i po mogućnosti nos palcem ili bar dio tu oko oka.

4. Kod šamara zavisno od toga kako je udaren najgore što vam se može desiti jeste da vas obraz pecka i bude crven nekoliko minuta. Za razliku od toga, kada vam neko udari vaspitno-popravnu to uglavnom ima za posledicu to da vam strana lica na koju je gorepomenuta šamarčina udarena izgleda kao da su mravi atomski rat vodili na njoj, svi unutrašnji organi vam se pomere oko 5-15 centimetara u stranu od udarca i narednih 7-10 dana šepate na nogu na strani udarca.

Ako ste je ikada "popasli" primer vam ne treba, ako niste, Bog veselio.
SESephirot · 14. feb 2011.💬 1
prethodnijoš rezultata