Ćumuranje ima emocionalnu konotaciju, predstavlja transcedentnu iluminaciju dekadentnosti nečijih ideja, ubeđenja. Zahteva osobu tmurnog raspoloženja(pesimistu) i osobu koja će ga postepeno, ćaskanjem, ubediti u postojanje svetlijih dimenzija posmatranja ljudskog bivstvovanja. Ovaj izraz se uglavnom koristi kao eufemizam za laprdanje, brbljanje, palamuđenje ili neki drugi vid neformalnog razgovora.
Tmurni: Ne znam, duboko sam razočaran. Nisam završio fakultet, jedva plaćam kiriju, zadnji put sam izašao pre dve a devojku nisam imao tri godine. Jedem salamu podrigušu, fizikališem na fakultetu kojeg sam nekada pohađao, dok me mlade studentkinje gledaju kao nekog slepca, gubavca. Bolje da se nisam ni rodio, kada moram ovoliko da se mučim.
Svetli: Nemoj tako, moraš biti vedriji, prihvatiti stoički postojeće stanje. Jeste da nam je šef govedo sa kupljenom diplomom a poslovođa pijani majmun i latentni sadista. Ali, biće bolje. Kada zaradimo dovoljno love, prijavićemo se na onaj "work and travel", zapalićemo odavde. Ko zna, možda nam se i posreći, pa zaradimo velike pare, dobijemo dobar posao.
Poslovođa:Alo bre, vas dvojica. Šta ćumurate tamo, jebem li vam malter? Neće se ova staza sama izbetonirati, pauza je gotova!
Uglavnom bezciljan, nemoguć za svariti, neopisivo dug i dosadan. Izaziva ovacije na samom kraju kada se publika probudi zbog tišine ili početnog aplauza zamenika direktora.
Zamenik dir.: Molim za tišinu! A sada par reči od našeg gosta _______(ime).
Gost: Ja bih se zahvalio na vašem gostoprimstvu, uljudnosti i ovoj predivnoj nagradi. Nadam se da ćemo se opet videti u skorije vreme.
Zamenik dir.: A sada par reči od našeg direktora _____(ime).
Sala(i svi u njoj): ŠKK, Jaooo! Kuku lele! Šupicku materinu! idi bre!
Direktor: Pa ja bih, eto (dramska pauza), hteo da se zahvalim svima koji su došli i podržali ovo okupljanje. Nadam se da ste se lepo zabavili.
...
I kao što već rekoh (do ovog trenutka prošlo je dobrih 10 minuta) naš gost____(ime)...
...
I tako možemo da vidimo posledice Marka Kraljevića i Fejsbuka na današnju omladinu (tu već većina spava)
...
Hvala vam što ste došli. Još jednom pozdravljam ____(ime).
Sala: (tišina)
Zamenik dir.:(Aplaudira)
Za njim aplaudiraju i svi ostali, a sala je prazna vec nakon 30 sekundi
Vrlo popularna stvar za razbijanje monotonije dosadnih sedeljki i neuspelih pokušaja žurki. Takođe u očima muškaraca predstavlja ključ ka otvaranju vrata zvanih „napijemo ribe, skinemo i jebemo“. Šanse za to su kao da Zvezda i Partizan igraju finale Lige šampiona, a da Mesi da pobedonosni gol, ali u tom trenutku se čini kao sasvim realna opcija.
A o čemu se radi, fora je da se ekipi prezentuje neka zajebana igra sa kartama, kod koje je poenta da se pije posle određenih poteza. Pravila se izmišljaju u hodu i sklona su promenama.
- Ajde igramo ono sa kartama gde se pije!
- Jao ajde. Baš je super igra. :jebaćemo noćas pogled:
- Pa nas tri ne znamo kako se to igra. Da nam malo objasnite?
- Pazi, kec piješ jednu čašu, dvojka dve čaše i tako do 5. Sa šesticom možeš da ideš da pišaš. 7 pije levo od tebe, 8 desno. 9 i 10 pauza jedan i dva kruga. Žandar piju samo muškarci, dama, piju samo devojke i kralj pijemo svi.
- E pa super ajde da igramo!
10 minuta kasnije igra se razvila i svi su pripiti
- Šta beše 7? Zaboravila sam.
- Piješ 7 puta i biraš koja drugarica pije sa tobom 7 puta.
- Jupi, imam 6 da mogu da piškim. Šta beše kralj?
- Devojke piju!
30 minuta kasnije igra je zašla u kritičan stadijum jer dvojici puca bešika, a ribe još nisu pijane
- Opet 6! Super. Imam sve četiri šestice, a ne piški mi se!
- Šta je 10?
- Svi piju dva kruga! Aha 9, to znači da mogu da pišam!
- Ali zar nije 6 za to?
- Ne. 6 je da svi piju 6 puta!
Sat vremena kasnije igra se završava. Jednom liku je pukla bešika, drugi spava u povraćci trećeg, a devojke ...
- Momci... Momci? Idemo mi kad već spavate sva trojica. Na koji broj da vas zovemo ako hoćete da nam se pridružite?
- :dubok glas iz ugla sobe: Pozovite 988 i tražite da broj toksikološkog odeljenja urgentnog centra. Tu ćete nas sigruno naći. Narednih dana.
Kaljeva peć – jedno od sredstava koje vas oslobađa brige od zimskih komšijskih svađa između Rusije i Ukrajine, ukoliko imate s čime da je naložite (uglavnom na drva, ali ide na sve, od tužbi do uglja).
Dakle, kalijeva ili kaljeva peć je velika, zidana (dakle nepomična) peć, koja služi za grejanje ali i akumulaciju i isijavanje topline na duži period, recimo preko noći. Skuplja je, ali bolja alternativa železnoj peći.
Rađena od komada pečene gline sa sjajnom glazurom, koji su spojeni malterom za peći. Iznutra su vatrostalne cigle koje čine kanale za dim.
Ima dvoje železnih vrata. Gornja su veća i služe za ubacivanje drveta. Donja su manja i služe za čišćenje peći i podešavanje dotoka zraka na rešetku.
Na kanalu koji spaja peć i dimnjak u zidu može da se ugradi „leptir“, koji se zatvori kad od drveta ostane samo žar, pa onda duže drži. Samo nemojte da zatvarate leptir kad drvo još gori, jer će se stvara ugljični monoksid, koji je otrovan!
Izvrsna za opuštanje uz ugodnu toplotu, brzopotezno sušenje veša, a u nuždi može da se i kuva kafa na njoj (otvoriš okno i staviš džezvu na žar, zakipi odmah!)
Najčešće radi na drva, ali može da radi na ugalj (samo šta onda smrdi soba). Stari parket je idealan za potpalu. Može da se ugradi i plin, samo treba da se pazi da se ne ostavi jako upaljeno po noću. Ma nije zahtevna što se tiče goriva, može i novine, stari Playboji, a može da bude i krematorij za žohare.
Za grejanje na drva treba da se pazi na duljinu cepanica, jer znaju da budu preduge, a onda bude muke cele zime! Dakle ne nasedajte na oglase o jevtinom pilanju, raspitajte se na koliko režu!
Inače ukoliko se greje na drva isijava „najprirodniju“ toplinu, bolju od centralnog grejanja ili rada na plin.
POZOR! Papagaji treba da imaju zabranu letenja dok je peć vruća, inače....
Priprema drva:
Je jedan od neizostavnih rituala vezanih uz posedovanje peći na drva. Nakon što vam ljubazni čike u subotu u osam ujutro parkiraju kamionom u ulicu i dostave oko tri do pet metara drva, sve slože i odu, drva ostaju da se suše par meseci na suncu.
Neki moraju, zbog nedostatka mesta, da ih stave odmah u podrum, no ipak je pravilno da se ostave na letno sušenje u avliji ili na parkingu u svojoj ulici gde smetate komšijama kad parkiraju, ali oni neće da prigovore, jer i oni rade isto. Oni savesniji drva pokriju debelom folijom da ih kiša ne nakvasi, ali to se većinom ne radi.
Tada se pozove pilare koji obično dodju u subotu u 7 ujutru na svojem banceku (tako se zove vozilo koje koriste za pilenje drveta) i bude susede bukom ARAN-10 diesel motora rađenog pre 35 godina u Rijeci, tvornici Torpedo.
Dok su oni u postupku, već pristignu nadničari, komšije i ili rodbina koja vam pomaže taj dan. Drva se pune u korpe, kace, tačke ili se već na neki drugi način prenose do šupe, gde se slažu slij po sloj.
Nakon pauza za pivu i sok, kad posao završi lepo se ruča, i uživate u saznanju da vam ove zime neće da bude hladno.
Mnogi prave drame oko održavanja peći na drva, ali to sve spada u rutinu na koju se čovek brzo navikne. Uskoro će da vam bude normalno da čistite peć, idete s papučama u podrum po nova drva, i posipate pepeo po ledu pred ulazom.
Ličnost kojoj je na prvom mestu odakle si. Nije bitno nista drugo, ni da si malo nastran, ni da ti je mama brkata, ni da si iz Bora. Ako ste zemljaci, ili ako je od njegove komšinice tetka živela u selu pored sela tvoga ujaka, jednostavno ne možeš mu biti loš čovek. Ti si zemljak njegov i svetinja. Pogotovo ako ste daleko od rodne grude.
U malobrojnom društvu u srcu dijaspore...
M: "Nego, momci jeste gledali sinoć utakmicu, sunce ti jebem, odraše ih naši dvajes` razlike."
N: "Ala čovječe božiji, nisam se odavno obradovo ko sinoć, još odkad sam dobio stalnu vizu."
G: "Jao što sam danas video super cipele. Jao sve bih dao da ih posedujem."
(dramska pauza. čuđenje)
M: "Jel` mali jes` ti malo....?"
G: "Misliš jesam se zaljubio? Oooo da! Neverovatan je, prelep! Uff!'"
M: "Jebote, pa ti si peder! Kud te put nanese ovde. Od cijele Austrije, ti baš ovde dođe! Pu jebemti sreću. A i znao sam da ste vi Beograđani pederi."
N: "Auuuu..!! Furundžija a?!"
G: "Ali moj tata je iz Šipova!"
M: "Iz Šipova!?"
G: "Pa da."
M: "Pa što ne reče prije, pa mi smo zemljaci čovječe božiji. A ja vidim da s`ti dobar momak, vidi ti se u očima. Konobar, deder donesi još tri komada ovamo! Nego jel znaš ti..."
Pitanje koje će vam na internetu postaviti svaki apsolutno svaki muškarac ukoliko pregledanjem vašeg fejsa, spejsa ili na bilo koji drugi način dođe do saznanja da ste lezbejka.
U realnom životu apsolutno niko neće imati muda da to pita, osim ako je žestoko pijan ili važi za nekog zajebanta pa računa da će mu oduzeti na ludilo.
Chat :
muška osoba (recimo brat bivše komšinice koji vas je posle 10 godina od kako se odselio našao na netu a vi ga iz pristojnosti prihvatili na Fejsu) : E kakve su ti ono slike? Ko ti je ono?
ženska osoba : Devojka ...
muška osoba : Neka devojka ili tvoja devojka?
ženska osoba : Moja, što? Jel' to neki problem? Da nisi postao Obrazovac?
muška osoba : Ma ne. Samo ove pedere ne volim a dve devojke su mi baš ekstra. A voliš i muškarce, zar ne?
ženska osoba : Ne.
muška osoba : Pa dobro. A ja bih baš hteo da gledam uživo dve devojke. Jel' ima šanse da bi nekako pristala na to? Mislim, vi ništa ne gubite time a možda i poželite da se ubacim ...
Chat>Offline
muška osoba> remove from friends
Realni život
muška osoba (recimo opet neki bivši komšija koji vas sreće na ulici posle deset godina) - Ne znaš ti za to ali video sam ja tebe još prošle godine nego mi bilo glupo da ti se javim.
ženska osoba - Zašto?
muška osoba - Ma ja sam se odselio ali znaš da mi baba još živi u tvom kraju pa prođem nekad. I tako ja jedno veče idem od babe kad ti na klupi sa nekom ribom, izgledalo je kao da se ljubite ...
ženska osoba : To mi je devojka.
(dramska pauza)
muška osoba : Aha ... pa OK. I šta još ima? Kako posao? Roditelji? Da li još ideš na one časove ruskog?
Zene imaju razvijeniji govor tela, i bolje ga razumeju, dok muzjacima treba malko vise da ukapiraju,a i tupavi su za plasiranje informacija govorom tela, vec sve rade spontanije i bez igrica i skrivalica.
Evo par primera kako to rade devojke, da bi nespretni decaci eventualno to prepoznali, i umeli da iskoriste priliku,a da je ne propuste.
Oblacenje i sminkanje necu objasnjavati, jer bi to i najtupavijima moralo biti jasno.
-zenski flert pogledom:
vise faza, prvo te pogleda, pa kratko zadrzi pogled, pa pauza, pa opet pogled, potom ga duze zadrzi uz nejasan izraz lica koji lici na blagi osmeh, potom vrati pogled i ceka da joj pridjes. Ako to ne ucinis,vise te nece gledati...
Tupsone!
-zenski cigara flert:
Sedi na stolici ispravljenih ledja, prekrstenih nogu, blago uzdignute brade i drzi cigaru rukom savijenom u laktu,cigara u visini brade, tako da mozes da vidis kad god uvlaci dim, dlan izlozen, savijen kontra,prema spolja, lice okrenuto u poluprofil i pogled odlutao...
Pridji tupavko! :-|
-zenski kosa flert:
strelja te pogledom, ukapira da si zagrizao, vrati pogled i igra se sa kosom i izvlaci lokne i pramenove, povremeno u tvom pravcu...
Ajde tupavko,akcija! :-]
-zenski flert licem:
Ima dve varijante, nalakti se nad sto i ukrsti prste ili preklopi dlanove,pa ti servira lice tako sto nasloni bradu na dlanove,pa zaneseno gleda u maglu kontra od tebe da mozes da snimis poluprofil.
Druga varijanta je spajanje lica sa ramenom i dodirivanje ramena,kao neko nezniranje sa samom sobom,a pogled je u istoj magli i polozaju kao i u prvoj varijanti...
Eto tupav... majm... ovaj... majstore... Bravo!!! Vidis kako znas! ;-D
Sedam puta tokom jednog dana dođeš na autobusku stanicu, i sedam puta se vracas kući jer je bus pun. Na kraju, puste te u onaj poslednji što postoji, ali naravno ako hoćeš da stojiš pošto mjesta nema. Jedva nalaziš neki prostor da staneš normalno. Autobus kreće i misliš-Hajde, dobro sam se namjestio, izdržaću ja to lagano. Al ne lezi vraže-kondukter sa stomakom ko bure, ide kroz busi počinje da naplaćuje karte onima koji je nemaju. Naplaćuje mi i provlači se kraj mene. Osjetim ćevape i luk što je pojeo za ručak. U tom momentu, autobus naglo koči, kondukter se hvata za nešto gore, nabija mi mišku u facu. Doživljavam blagi epileptični napad. Prolazi kraj mene, ide dublje u bus da naplati, odradi što ima, i opet svima nama koji stojimo pomjeri bubrege dok se vrati do početka busa.Opet se nekako namještaš. Posle određenog vremena počne da trni jedna noga, pa se prebacuješ na drugu, i tako u nedogled. Postaješ smoren toliko, da ti je podatak koliko je stepeni u autobusu nešto najzanimljivije što si uočio u poslednjih pola sata. U busu nikog ne znam, nemam s kim da pričam. Momak kome stojim nad glavom igra igrice na telefonu. Polako počinje da mi vadi živce svojim antitalentom za igrice. U nekoliko navrata sam se sudržao da ne kažem-Pa 3 stisni pička ti materina, kako ti nije mrsko pola sata na jednom mjestu da stojiš??? U međuvremenu ulazi još 5-6 putnika tako da je stepen zagušljivosti i gužve dosegao svoj maksimum. Stojimo jedni na drugima. Autobus ko na kurac svako malo nešto koči, pa svako malo čuknem nekog ili rukom ili nogom u neki dio tjela. Gospođa do koje stojim izdaje mi naređenje da se pomjerim negdje jer ona nema dovoljno mjesta. Pošto nemam gjde, ulazimo u konflikt. Bus se budi ,vidiš im po očima, jedva čekaju da se nešto desi da navijaju. Međutim kondukter smiruje situaciju. Prošlo je nekih 2 sata, ostaje još toliko. Zbog zagušljivosti kondukter se žali da mu je muka. Ne prođe nekoliko minuta, počinje da povraća. Miomiris luka i ćevapa se čiri busom. Posle toga pije malo kisele da dođe sebi, i podriguje glasno da ne može glasnije. Skontam se sa nekom ribom malo kasnije, al ona izlazi za 10 minuta.PU!!!! Opet ostajem sam. Dolazimo do granice. Mi što stojimo izlazimo napolje da carinik može da prođe busom. Temperatura je -15 srepeni, a carinik razvlači. Ulazimo unutra vidno ozebli. Tek tad shvatam koliko me bole noge i ledja. Namještam se u sve moguće poze svijeta, ne ide, jebe pa rastura. Trudim se da ne mislim o tome, pred očima mi je krevet, pravo mi super, neka ekstra riba na njemu govori-Oplodi me. Odbijam je jer me bole leđa. i opet povratak u stvarnost. Pravimo pauzu konačno, i to kod motela koji je na 15 minta od moje kuće. Pauza pola sata. Iskuliram, popijem kafu, ispušim tonu cigareta. Konačno stižem kući. Ležem u krevet. Od bolova se okrećem u krevetu do pola 5 ujutru. Zaspim nekako. Probudi me telefon, ne mogu da dišem kako treba od bolova. Pokušavam, da ustanem, jedva, oči ispadaju.
Ne vraćaj se kući busom nikad za vrijeme praznika.
Rečenica koja baca u vodu sate, dane a ponekad i sedmice maštanja i razmišljanja o odlazku na 'riskantan' party sa 'lošim društvom'; Cjelonoćnoj proslavi rođendana drugarice; Prvom odlazku na more sa ortacima. Ili nešto slično tome ...
Molećiva faca. Pogled izgubljene osobe kojoj naočigled jedino stvar koja slijedi vrijedi pola života a možda i više. Sjeda nasuprot ćaleta ...
- 'E ćale, kako pos'o, ima li kakvih problema tamo dole'?
- 'De odmah kaži šta 'oćeš?'
- 'Onaj, ne bi' ja ništa nego me zove Kliker, Kera i Fake da večeras gledamo tekmu kod Gileta. Prenoćit ćemo kod ...'
- 'Ne može!'
- 'Aa daj, nisi ni čuo sve ...'
- 'Čuo sam ja, čudim se kako ti uopšte dozvoljavam da izlaziš sa njima, još da prespavaš ... Ma ne, nema šanse.'
- 'Ali, nećemo ništa raditi samo gledati tekmu.'
- 'Da mi nisi sin možda bi' ti i povjerovao!'
Pauza, ćale gleda TV gdje upravo ide najava tekme koju bi' noćas 'trebali' gledati.
- 'Iiii, stvarno mi nedaš?'
- 'Ne i ne!'
- 'E stvarno si pi..i ..'
- 'Štaaa? ... Razmišljao sam da te pustim al' sad nema šanse'
- 'A je li? Pa jesi pička ...'
- 'Ma, marš u svoju sobu! I zaokruži datum kada si zadnji put izašao ...'
- 'Odoh! Jebala te soba...'
Autobus je stao na peron. Jebote, pa ja imam sedamsto dinara u džepu?! Ok, dovoljno za dve pljeskavice. Ili ne? Ješću prvo u pekari, pa ću večeras pljeskavicu. Hm, jebem ti sirotinju. Neće ovo više ići ovako. Došao sam na ovo takmičenje da pokažem koliko sam vredan, koliko mogu i znam. Od pete godine me je otac učio da sviram i pevam, neće biti boljih. Možda neko, ali ne i većina. Moraću nekoga da pitam kojim busem da odem do tamo. U onom mrtvom selu nisam imao internet, kako sam mogao da pronađem uopšte raspored autobusa? Ma, veliki je ovo grad. Znaće neko i biće voljan da mi kaže.
Evo ih, velika vrata mog novog života, uveren sam u svoju moć i talenat. Evo i tetkice. Kako je samo oronula ova žena... pogledaj ta leđa i te šake... pomoći ću joj da ponese ove kofe, toliko mogu i imam vremena. Da li je gladna? Sigurno jeste. Jebote, pa naravno da jeste. Treba hraniti decu sa platom jedne spremačice.
-Gospođo, je l' mogu ja da vam ponesem te kofe? Vidim da ste već umorni, a ja imam vremena. Neće takmičenje još početi...
-Sine moj... toliko ličiš na mog sina, a i po godinama ste tu negde, rekla bih... hvala ti. Danas nas je gazda od ranog jutra naterao da sve blista... ne mogu ni ja više, stigle godine, a i bolest ova odmogla. Hvala ti, zlato moje.
-Nema na čemu. Mogu misliti kako vam je...
-Ne možeš, sine moj... od kada mi je muž umro, sve je na mojim leđima...
-Gospođo, je l' mogu da vas pozovem na doručak? Ne volim da doručkujem sam, a i ne znam gde bih mogao... nisam odavde.
-Taman je i meni pauza za pola sata, pa ćemo otići.
Jebote, pa ova žena je i gladna... tako je, čuva pare za svoju decu, pa mučenica i ne jede. Neka, neću pojesti pljeskavicu danas, prolazim sigurno u sledeći krug, pa ću imati hotel i klopu. Sve će se ovo vratiti. Znam!
Danas sam poznat. Jebote, pre samo dve godine sam došao u ovaj isti grad onim bednim autobusom, sa sedamsto dinara. He, sedamsto dinara? Čoveče, pa toliko sad plaćam pljuge. Odakle li samo nađoh sedamsto dinara? Pa, da. Mutava Marija mi dala, to joj je bila dnevnica u onom kafiću. Kako li sam se samo mogao zabavljati sa takvim skotom? Nije znala da se ljubi, nije bila ni neka riba... iz siromašne kuće, roditelji joj non-stop bili bolesni, a ja hteo da je oženim... ma, mentol. Nema drugog opravdanja. Elena je deset puta bolja. Zgodna je, ceo grad je želi, a i voli me. Dokazala mi je to kad je išla sa mnom na gostovanje u Cirihu. Čak je prihvatila i moj prsten... a i platio sam ga dobro, kako da ne prihvati... hehehehe, što ispada da je sponzoruša... e, baš sam seljak. Ona je moja, to je ljubav. Naravno da je ljubav, bilmezu. Ne Marija. Ona je bila sa mnom samo zato što ni ja ni ona nismo imali para.
'Ajd kad sam već ovde, da svratim do gazde... onaj jebeni ugovor da potpišem... dosadi mi čovek više... jebote, vidi ova vrata. Vrata mog novog života. Parkiraću se ispred njih. Jebote, sad je moj auto najvredniji na parkingu. Ha, a došao sam sa sedamsto dinara...
-Sine, nisam te videla toliko dugo. Kako si mi? Hoćemo opet na doručak? Sin mi je diplomirao, sad ja tebe častim...
-Ženo, da li si ti normalna? Pipaš me mokrim gumenim rukavicama po Pradinoj jakni... da prodaš tog sina sa sve diplomom ne možeš je platiti... i baš si sad našla da čistiš... zato nam i jeste ovako...
-Gde je nestao onaj dečko od pre dve godine?
-Taj dečko je postao čovek, nije više ono glupo dete. Jeste, ja sam čovek, u punom sjaju svoje ličnosti.
Definicija je napisana za takmičenje Pačija škola