Često upotrebljavamo u sportskom žargonu kao epitet za dobro pružene partije u dresu svog tima, legendu kluba, uzoru mladih nekog ko ne zna da odigra loše za svoj tim
-pogledaj šta radi Stiven Džerard, ni stariji simpatizeri ne pamte njegovu lošu partiju, ma nema šta dečko igra k'o besan za grb koji ga je proslavio!
Mala količina snega koja se uhvati na vašoj obući. Ako ste seljak. A ako niste, samo mislite da niste. Preci vam se prevrću u grobu kad vas vide u tim er maksericama i ostalim kreacijama modernog društva.
Podigao se čovek na dve noge i prestao da kenja pored drveta. Ne skroz, i dalje mu je lišće bilo najbliže na tom mestu. A lišće je mahom bilo upotrebljavano za brisanje dupeta. Ruke su mu bile malo zakržljale, imao je dve leve, dok ih mozak nije prihvatio. Počeo onda čovek da pravi neki zaklon od kiše za ženu i brojnu dečicu. Tad nisu znali šta je kontracepcija. Morali su dobro da se zavrnu rukavi da bi se nahranila tolika gladna usta. Doduše nisu još mogli da zavrnu rukave, kasnije su žene počele da šiju i da shvataju ko je tu glavni. Čim su mužu ojačale ruke toliko da njima može da komunicira, sve je bilo u savršenom redu. Pravi patrijarhat. Al zato je muž išao u lov, i radio sve poslove u šumi, ženino je bilo samo da pričuva decu i da im spremi nešto da pojedu. Otišao muž jedan dan u lov, napravio novo koplje, kad ispred njega veliki divlji vepar. Nije znao šta je, ali je znao da je za jelo, video sliku u pećini, kad ga je tata tamo vodio kao malog. Šikne on ono koplje, ubije ga na mesto, zviždukne, dođu njegovi saplemenici i odvuku telo do naselja. Kako će, šta će, raspore ti oni onog vepra. Kad iz njega izađu prasići. Kurac, nije vepar, no krmača, još uvek nisu dobro znali da procene pol. Bi ovo prvi carski rez u istorji. Razbacaše se oni prasići po dvorištu, krenuše deca da ih jure i da se igraju sa njima. Poglavica shvatio da može to dobro da se iskoristi. Naredi svojim podređenima da im naprave neki primitivni obor i da ih smeste tamo. Pripitomiše oni ove prasiće, izgubiše oni one kljove i smeđu dlaku, postadoše bre prave svinje. Uhvati čovek jednu najveću da zakolje, ne zna kako će. Nema struju da je uspava. Uze onaj kameni nož i prereza joj grkljan. Nekako ga je uzbudio taj zvuk, a i celo pleme se momentalno okupi. Većaše, većaše i izvećaše. Da se svinja ošuri, raspori i očisti. Baciše oni kožu sa strane. Jedna žena bi dokona i proši onu kožu, oblikova je prema stopalu svog muža, znala je dobro taj oblik, stalno ju je šutirao. Ostavi ona tu kreaciju da se osuši. Sutradan muž uze ono, obu i izađe među narod. Bio je tolko zajeban da su odma` njega proglasili za poglavicu umesto poglavice. Eto, tako ti nastade opanak.
- Šomi brate kako je napolju? Ima li snega? - Malo. Za opanak. - Kakav si ljakse matori, kaki bre opanak, šta ti je to! - Nemaš ti pojma brate, nemaš pojma. Nego daj to pivo!
Izuzetno skliska tečnost. Supstanca koja negira trenje kao relevantnu fizičku silu.
"Brate, hteo sam joj sve sasuti u facu! Jebati joj sve po spisku! Stvarno sam hteo! Ali...rasplakala se...brate, nemaš pojma kakav je to prizor bio! Stravično, duša me zabolela! Nisam mogao brate, nisam mogao. Prešao sam joj preko svega!" "Pao si na ženske suze? Lipicaneru jedan, pa to je najstariji trik u enciklopediji trikova koju ti, očigledno, nisi čitao. No dobro, te suze su oborile sa nogu i puno veće frajere od tebe...naime, sećam se jedne devojke..."
Stara narodna mudrost koja govori o tome da svakom bezobrazluku kad-tad mora doći kraj. Probaš foru, ona prođe, probaš još dva-tri puta, vidiš da prolazi... Super! Osladi se, kreneš serijski, dobro ti ide, uživaš. Onda, jednog dana, natrčiš na nekoga ko ne deli tvoju preduzimljivost i tvoj smisao za humor. Završiš sa polomljenim nosem i ostalim sledujućim povredama, plus žigosan kao najniži prevarant-jajara. I, naravno, svi su ti krivi. E, pa nemoj da su ti svi krivi. 'Ajde što ti se osladilo, ali zapitaj se: da li je bilo pametno da se onoliko opustiš, pa da pomisliš da će fora doveka da prolazi. Da ti razmišljanje bude lakše, tu je onaj polomljeni nos, kao razbijeni krčag iz naslova, da te podseća: možeš kako hoćeš - ne možeš dokle hoćeš.
Godinama je dolazio nepozvan na svadbena veselja. Popodne-predveče, kad se svatovi opuste, ulazio bi u salu, u svečanom odelu i sa buketom cveća u ruci. Birao bi neko neupadljivo mesto, tamo bi sedeo, jeo, pio i povremeno se srdačno osmehivao ako mu se učini da ga neko gleda. Pošto se lepo založi, diskretno bi se udaljio, ponekad uzevši onaj buket cveća koji je doneo (ili neki svežiji, da ima za sledeći put). Jedne večeri, na njegov srdačan osmeh odgovorio mu je jedan još srdačniji: ka "njegovom" stolu uputio se jedan trokrilni dobričina: - Dobro veče, prijatelju, dobro mi došao! - Dobro veče i srećno veselje. – odgovori ovaj žvaćući pečenje. - Ja sam Raša, ponosni otac, ovo je naš veliki dan! - Drago mi je, gazda Rašo, Ivan. - Nego, ne zamerite, da vas nešto pitam: mi se svi ovde znamo, a... ovaj... neki... ovaj... pitaju: ko ste vi? - A, to? - ne prestajući da žvaće, odgovori onaj. - Ja sam sa mladine strane. - Znači, oružar? - Kako to mislite? - Lepo, prijatelju: ja svog sina ženim "dugom puškom, nemilom đevojkom". Kaka bre mladina strana, mamicu li ti alavu, ovo je ispraćaj u vojsku!
Izraz koji se koristi da opiše sledeću radnju: svinju kad drobi kukuruz zubima i zadovoljno grokće usput. Kada čuješ svoje utovljeno prasence koje doživljava nirvanu dok rsa, ona se preseli i na tebe. Osetiš mir i spokoj. Jer pun obor uhranjene prasadi za srpskog domaćina predstavlja Božiji blagoslov i sigurnost da ove zime neće biti gladi. Osećaj koji ne poznaju gradska deca.
Još kad se dobro nakrka, pa mu ti češkaš gronik, a ono namešta položaj da ga češeš gde najviše voli, ihh.. Puna pušnica, obor, ambar, tor i kokošinjac, to je jedino bogatstvo koje donosi miran san i čistu savest. Bogu drago.
U svakodnevnom govoru se koristi da se opiše kad nešto kida, razbija koliko je dobro i iznadprosečno.
- Pogledaj ovo dupe ispred, jeboteživot.. - Rsa, jebemju, rsa..
Uglavnom se izraz upotrebljava za hranu. Dobro je bilo, savršeno, bruka si domaćica, ali brate, 'oću još. Na gladne oči, najedite se.
- Rajkoviću, danas ti ribaš kupatilo! Juče si uzeo dve porcije, a nisi prijavio! - Ribaću i 15 dana ako treba, samo mi i sada dajte repete! Pasulj jebe! - Ako te budem zavalio, tražićeš ti repete! Mrš u klonju, mater ti jebem nesposobnu! --------------------------------------------------------------------------------------------------------- - Kakav sam bio, draga? - Dobar, ali hoću repete! - Biće. Sutra.
To je onaj što ne bira šta će da popije, notorna ispičutura, "ima-krvi-u-njegovom-alkoholu" verzija. Ako nema alkohola, će da popije špiritus i vitriol, ne smeta, još je dobro za probavu. "Obloga" je rakija koja se čuva za obloge, za masiranje i fajtanje jadnika koji je "zaradio" visoku temperaturu. Smrdi zverski, nos otpada, jedino što je svrstava u rakije je činjenica da od nje ipak može da se napije.
Gde je "obloga", dete ima 40 sa 9 temperaturu? - Koja rakija ženo luda, ne znam o čemu pričaš... - Gde je rakija, na sahrani ti je točili!? - Misliš na onu, onu u maloj providnoj flaši? - DA! - Ma, nemam pojma! - TI!TI SI! I OBLOGU SI POPIO, STRVINO NALIVENA, ČIME SAD DETE DA IZMASIRAM! ..... _________________________________________________________________________
- Neću, bre, da idem kod čoveka, nit' me zna, nit' me zvao, koji ti je? - Nemoj da me nerviraš, idemo bre, mene znaš, mene je zvao, biće ok... - Ne mogu ovako, k'o klošar... Da mu bar uzmem nešto... Šta pije? - Taj bi i oblogu popio, šta god uzmeš - dobro je...
Komentar na hranu koja je toliko presna da je samo ošamućena ili se dobro pretvara, al u svakom slučaju deluje kao da će živnuti posle malo elektrošoka.
''Niste zadovoljni vašim obrokom?'' ''Nisam zadovoljan? Ma jok, samo mi treba jedan defibrilator, pa da ga vodim kući, maziću ga, paziću ga i zvaću ga Đole.''