Nagoveštaj sagovorniku kako je bolje da postupi po već prezentovanim uputstvima kako ne bi došlo do nepotrebnih kontraindikacija.
A: Izvinite momci, ali to je naš sto, rezervisan pre pet dana. B: Iskulirajte, da ne pravimo problem bezveze. A: Meni ćale ortak sa Dinkićem. B: Što ne rekoste odmah, da ne pravimo problem.
Retoričko pitanje. Nesuptilan način da nekome poručite da su njegovi zahtevi i uslovi kontradiktorni i stoga neostvarivi. I zato, bolje je da te glupost zadržiš za sebe i jednostavno ih ne izgovaraj, zvučaćeš pametnije. Analogija na jedan stari vic u kome se ovo koristi kao zadnja replika.
- E, mužu, sad stigao SMS, legla ti platica. Sad brzo u banku, podigni to, plati sve račune, sipaj gorivo u auto i svrati do tvojih da pozajmiš mikser, treba mi za tortu, a naš crk'o. Ali nemoj ništa da pričaš tvojoj kevi, znaš da će silna pitanja da postavlja i da zakera kako ja to ne znam da uradim i iznerviraću se. Zatim usput svrati u Lilly i kupi mi uloške, ali neke kvalitetne, valjda ti stalo tu da bude sve u najboljem redu. Nasmejan da budeš tamo i veseo, ščuo, još se sećam kako si prošli put pizdio, sigurno te i radnice zapamtile.I nemoj puno para da potrošiš na te dažbine i kupovine, trebaće još stvari da se kupi, ne mož' pred goste bilo šta. - Ženo, a je l' možeš ti da jedeš govna, a da ne mrdaš donjom vilicom?
Spasonosni arsenal reči u telefonskom razgovoru sa nekim ko ima da vam ispriča neopisivo dosadnu i dugačku priču. Sve ide mnogo lakše kada očekuje da se slažete sa njim.
-Jaaaaaoooo da znaš samo kako sam diiiiiivne cipelice videlaa!! -Mhm -Imaju onako, taman djon, ali malo se izvija napred i šnalu, ali totalno neupadljivu... -Da,da -I mislim da će divno da mi stoji, zamisli to samoo... -Apsolutno -Mogu da ih obučem sutra, taman za onu žurku -Totalno -Uz onu belu haljinu... -Jeste -Mada možda ni ne idu zajedno -Jeste -Šta ti misliš? -Mhm. -Šta "mhm"? -Totalno
Argument koji je u upotrebi u situacijama kada nam zafale razne potrebštine. Implicira da se bez svega osim vazduha može preživeti (za ostalo ćemo se snaći), i ova fraza se naširoko koristila u vremenima ratnog stanja i posleratne nemaštine.
- Ćale nema toalet papira, aj trkni u prodavnicu, ja sam na šolji. - Mrzi me, operi se tušem, kako su naši stari kad ih potera u prirodi. Snadji se!
- Ćale opet si potrošio pun bojler! - Pa šta? Ugrej vodu na šporetu pa se plakni, kako su naši stari - pre nije bilo bojlera pa su se ljudi kupali.
- Ćale rikmuli su radijatori, skočopizdio sam se. - Popravicemo ih prvog. A i kako su nši stari, u njihovo vreme toplana nije ni postojala pa su.. - Znam, znam pa su preživeli i ništa im nije falilo, bili živi i zdravi. - Jeste, vidiš kako znaš. Nosićemo dvoje čarapa i uvijati se u ćebad. Kako d je rat?
- Ćale treba mi komp da uradim nešto za školu, igraj zumu sutra. - Komp? Za školu? Pa kako su naši stari, olovku pa pišeš, čitaš iz knjige, tad nije bilo kompjutera. Kako da sad nemaš kompjuter? Ne moraš samo za njim da sediš. - E ćale aj zamisli da nema kompa p me pusti da ovo odradim. Uostalom ti sediš za kompom. - Pa nema veze. Eto, zamisli da si tvoj deda Joška, on nije imao.. - Predajem se. Igraj zumu i pusti me na miru.
Palac - sredstvo za uključivanje kompjutera. Mali prst - sredstvo za "overavanje" nogara od stolova, stolica, kreveta, točkića od TA peći, pragova... Ostala 3 prsta - da imaju neku funkciju, imali bi ih i Nindža kornjače.
Rečenica koju izgovara muškarac-tinejdžer dok jaše na talasima testosterona, naložen do besvesti, u trenucima kada surova istina da je bio seksualno izmanipulisan još uvek ne uspeva da probije testosteronsku blokadu. Rečenica upečatljivo prenosi mešavinu iščekivanja "nečeg više" sa strepnjom da se to neće dogoditi, unetu nekim unutrašnjim glasom koji je za trenutak nadjačao testosteron. U glasu se najcešće može naslutiti mladalačka neodlučnost oko toga da li to pitanje uopšte treba postaviti. Dalji razvoj situacije obično demonstrira da bi ćutanje bila daleko bolja opcija.
Pubertet efektivno prestaje onog trenutka kada prestaneš da izgovaraš ovakve stvari.
1. Sudbina 2. Šta god da uradiš, koliko god se trudio nećeš moći da promeniš činjenično stanje niti da poremetiš tok istorije. 3. Nešto što ne bi voleo da vidiš/uradiš, a na kraju ćeš ipak morati.
- Dušo, da vidiš što sam kupila lepa sandale, 'oćeš da ti pokažem? (znači - dolazi ovamo, i neka ti je bog u pomoći ako ne kažeš da su lepe bar tri puta, ako pitaš kol'ko su koštale ili se namrštiš)
- Ma hoću, 'al ne mora odmah, može i večeras kad izadjemo... (znači - ma zabole me baš, imaš 10 pari sandala, gledam fudbal)
- Kako god okreneš - Dupe pozadi, bolje dođi odma' nego za pola sata, kad se naljutim kao za tuniku, pa ćeš morati da me moliš da ti pokažem sandale.
- Idem, letim, jedva čekam da vidim. Baš su super, nije velika štikla, verovatno su udobne, jel' da? Model je baš za svaku priliku, može i sa farmericama. Super, a i nisu skupe, taman će da ti se slažu sa tunikom... ( znači - ajd' na brzinu da prospem fraze pa da dalje gledam fudbal).
Jedna ista rečenica puta dvajes godina i kusur emitovanja nagradnih igri , koja nam uliva poverenje kad gledamo TV jer da nije komisije stvarno ne bismo znali šta da radimo .
Studio je ofarban u svetle boje , jer je tako veselije a i stvara kockarski osećaj , na stolu tri čaše vode , za svakog člana komisije , voditeljku je opremio neki tamo modni studio (butik ) , bubanj čeka i kezi se sa onim bojevima unutra i kreće špica (igrač nagradne igre ispred malog ekrana koji je i ovog puta uplatio najbolju kombinaciju sastavljenu od zajebanih i skokovitih brojeva : "ajde breeee počinji više aman" )... "Naša tročlana komisija je utvrdila da su ispunjeni svi uslovi i da izvlačenje može da počne... prvi broj je broj 8 brooj 8 " .