Maloletnice uzrasta od 10 do 15 godina. Još nisu provalile prave parfeme pa mirišu na šećerne žvake fabrike iz Paraćina. Utegnute, nasmejane, u raznim bojama, slatke kao šampita. Spremne za defloraciju i seksualnu eksplotaciju. Samo ima jedna stvar u vezi ovih žvakica...*kad je stavite u usta, mozete da dobijete napad secera u momentu ili zapaljenje leve komore srca od istog. Idealne su i kao plombovadi, jer kad taj secer udje u zube, kad vas krne u zivac, ima da jebete milosnu majku i samom sebi....ili da se konciznije izrazim...zbog konzuma ovih žvakica se krivučno odgovara.....
*(deo teksta preuzet sa ove definicije, nadam se da mi autor neće zameriti).
:Tramvaj, sedim do prozora, odjednom osetim miris iz detinjstva kako mi ispunjava dlakave nozdrve, brzo razmišljam na šta me asocira...SETIO SAM SE! Na one žvakice na koje sam trošio pare za užinu! Okrenem se na drugu stranu i vidim tri male devojčice ne starije od 15. god kako se slatko smeju, puštaju neke repere na mobilnim telefonima, podižu uske pantalonice i nameštaju kratke majčice, jedna mi se smeška i snima me ispod oka:
:mislim:
"HM, vidi ove tri žvakice, kako su slatke, kako bih...IH! ČEKAJ! Koji ti je?! Znaš da se za to krivično odgovara, hoćeš da dobiješ karijers?!...a i imaš ribu, a i primeran si građanin, siđi na sledećoj stanici i iskuliraj malo...a karijers boli manijače...mada komšija iz doma je upravo diplomirao na stomatološkom, hoću reći pravnom....SILAZI KRETENU!"
:silazim:
Zapita se čovjek je li to toliko strašno u 21 vijeku... Slušaš priče starijih kako su oni noći i noći provodili u hotelu sa bezboroj zvjezdica i kažeš sebi jedan je život.
Elem, krenem sa đevojkom u tu avanturu, noćenje na plaži, traži se pogodno mjesto, da li na ležaljke ili ne, ma jok nije to to!
Nađemo dobro mjesto, fin pjesak na prvi pogled, spojimo dva peskira, jedan pod glavu i ljepota...
Romantika brate mili, zvijezde sijaju, mjesec još više, brodovi u daljini... ja se napalio.... trt. dobila! Kaže jutros prokrvarila! A kučka tempirala je kunem ti se! Pa ti jebem i malo i veliko, pa šta svu noć da radim...
Al ajd' da ne ispadnem papak, drugi neki put ću jebat' na plaži još sam ja mlad...
Počinje lagano vjetar da duva i već postaje 'ladno šupičku materinu! Stisni se jedno uz drugo malo se zagrij, al' treba zaspat', tvrdo pod glavom iksan crni nenaviknut... Taman se malo navikni, okreni se, neki kamen bode iz pijeska... Izvadi ga (kamen, na žalost), opet ustani istresi pijesak jer se nakupilo pa bocka me po licu..
Taman u neka doba da zaspem nešto šušnu, đevojka skoči, taman kao ono izjutra kad se prije nje probudim pa oću mučki da joj ga stavim, skoči, rastravi mi životinja! Ama kesa ženska glavo vidiš da je plaža puna, lezi đe si jer nisi ni za đe si!
Opet se namještaj, sklanjaj kamenje i kamenčiće ispod sebe da ti bar malo bude meko, poljubiš đevojku i nastaviš da pokušavaš da zaspeš...
Već je oko 5h počinje polako da sviće, oka na oko nisam sklopio. 'Vata me prvi san... nešto šeta po meni... jebi mi oca neka šeta ja ne mogu više, evo ga na lice (pukoh sam sebi šamar), skočih, skoči i ona, poče da se smije, pauka sam nekog posl'o na oni svijet...
Sjedi, nema spavanja, ljudi počeli da dolaze, govore nam kako smo poranilo, kako nismo kao ostala omladina koja spava do 12h... (mislim se u sebi, ama svašta se mislim!)...
Sve bi lako da me neka avetinja ne pita jesam se naspavao! Da sam se naspav'o bacio bi krevet! ščuo!?
E tad sam prokleo sve svoje do 16 tog koljena unazad!
Od ružnog pačeta postati prelepi labud, dobra ženska, jednostavno-riba. Karakteristično za devojku koju u srednjoj školi niko nije primećivao, da bi na desetogodišnjici mature svi pripadnici muškog pola balavili za njom i utrkivali se u donošenju pića, paljenju cigarete i primicanju stolice.
Za razliku od popularnih srednjoškolki, koje su parale oblake nosnom metodom, ovaj primerak je zadržao prizemnost, lepo vaspitanje i manire, što je čini još savršenijom i poželjnijom.
-Jesi video sinoć Mariju? 'Ladno je nisam prepoznao kad je ušla, čoveče, pa ona izgleda k'o avion!
-Vid'o, tebreks, nisam oka skinuo s nje! Baš se proribila! A sekla je vene za mnom kroz celu srednju, jedva sam je skinuo s kičme!
-E, da si bio pametan, sad bi ti sitnu decu rađala!
-Ne staj mi na muku, cele noći sam mislio o tome! Vidiš šta mi je bilo ispred nosa, dok sam se ja baktao sa sisatom Mirom, koja joj sad nije ni crno ispod nokta!
Nešto strašno, neljudski, ljigavo, zastrašujuće. Ne zna se da li su to vampiri, vanzemaljci, krvoločne bradonje, veštice, vukodlaci ili neke nemoralne radnje. Prema babinoj priči, to je uvek ono što sanjaš kada uveče kasno jedeš. Što kasnije jedeš, pogotovo nešto slatko, sanjaćeš strašne pojave čiji je generički pojam, karakondžule.
Baba: Kuku sine, pa zar sada da jedeš, pa zar u 23 h da jedeš...
J: E moja baba, kada da stignem, a šta fali da jedem sada, kada sam gladan...
Baba: Pa kako šta fali, u ponoć večeraš, još te slatke palačinke, ima da sanjaš karakondžule..
J: Šta bre da sanjam ?
Baba: Karakondžule sine, karakondžule, nema oka da sklopiš kad počne da ti vari...ja kada god jedem kasno, ja sanjam tvoju majku, moju snaju...zato gladna najčešće ležem...
J: Ma baba, tebi je izgleda želudac malo popustio...
3 sata posle ponoći u krevetu sav znojav...
J: Jebeš mi mater baba, ako sada nisam sanjao da jebem kozu... Pu jebem ti palačinke, koja karakondžula...
Pregovarati s Prištinom. Unedogled ponavljati uzaludnu radnju, podgrevajući istovremeno nadu da ćeš nešto postići.
- Dobro došli, šerife. Dozvolite da Vam predstavim pomoćnike. Ovo je Alabama Džo, onaj momak bez jednog oka je Durbin Bili, a ja sam Viski Tim.
- A ko je onaj lik što mamuza mrtvog konja?
- To je Tomahavk Bob. Mnogo je bio vezan za tog konja pa mu je teško da se suoči sa istinom. Znate, ostalo mu je parče tomahavka u glavi posle jednog sukoba sa Sijuksima, pa je od tada malo čudan.
__________________________________________________________________________
- E čestitaj mi, matori, večeras konačno pada Duca Raspuštenica.
- Pa čestitam, mada ne znam šta očekuješ. Ona je toliko raščepljena da te neće ni osetiti. Jedino da staviš jedno pešes kurtona, mada i to ti je slaba vajda, k'o da mamuzaš mrtvog konja.
Roštilj je jedina vrsta spremanja hrane koju muškarci poznaju!
A, pripremanje roštilja izgleda ovako:
- Žena ode do prodavnice i kupi sve potrebno,
- Žena napravi salatu, povrće i desert,
- Žena pripremi meso za roštilj, poređa ga na tacnu i odnese do roštilja gde muškarac čeka i pije pivo,
- Muškarac poređa meso po roštilju,
- Žena uđe u kuću da proveri povrće i postavi sto,
- Žena izađe napolje reći muškarcu da meso gori i da ga treba skidati,
- Muškarac skida meso s roštilja i dodaje ženi da ga nosi,
- Žena ga postavlja na sto i servira, - Svi hvale muža kako je dobro ispekao roštilj i govore ženi kako je sretnica s takvim mužem,
- Žena nakon večere posprema sto i pere posuđe,
- Muškarac pita ženu je li zadovoljna što je imala 'slobodno veče' i kad ga ona
pogleda ispod oka, on gunđa kako ima žena koje nikad nisu zadovoljne...
Glavna životna pouka koja postaje sve tačnija kako vreme odmiče.
(2 dana nakon raskida)
A: Opet sam je se setio... Celu noć sam plakao, oka nisam sklopio!
B: Brate, ode jedna, dodju dve. Nemoj da si na kraj srca, gotovo sad, nastavi da živiš. Što manje misliš na nju, to ti je lakše, veruj mi. Vreme leči sve rane a život ide dalje.
(Početak 2. meseca polu-života nakon Njenog odlaska)
A: Opet mi je pala na pamet sinoć. Majku joj, nisam zaspao do 4 sigurno!
B: Torima, ni prva ni poslednja! Jebeš je, sa'će dodje druga! Život, bre, ide dalje.
(7. mesec od kada je napustila moje srce ko nezahvalna krmača obor)
A: Setih se sinoć Andjele opet. Ovaj, Andjela se zove, je'l da ?
B: Jebe mi se kako se zove. Život ide dalje.
Još jedan dvosmislen marketinški trik kome je namena da probudi čovekove hormone za kupovinu. Nekad se javi čak 2 puta u istoj reklami, pri nekoj statistici koju su napravili Naučnici sa univerziteta u Masačusetsu, i pri razgovoru sa *zadovoljnim* kupcem te robe.
-Da li ste iznenađeni da, kada kada duže vreme koristite običan secko, da vam se ošteti sluh za 2%? E zato je tu Delimano Nutribullet! Osim što ima ulogu secka, koji je tiši nego treptaj oka, on pravi sokove, namaze, i mnogo što šta! Evo pitaćemo Suzanu Mančić šta ima da kaže o ovom super-proizvodu!
-Ja sam oduševljena! Nemate pojma kakvu ste mi radost uneli u kuću!
-Da li ste iznenađeni rezultatima Nutribulleta?
-I te kako! Deca mi se ređe prehlađuju, meni je menstruacija redovnija, smanjio mi je utrošak struje i novca za 22%...
-Šta ova sere, redovnija joj menstruacija, ima šeset godina?
-Šta sve čovek lupa da bi zaradio...
...Pozovite odmah! Cena 15.990 dinara, može i u 6 rata po 2.665 dinara! 011...
Idemo. Kurac, pička, sisa. Ok, to bi bilo to što se tiče lajkera na prvi pogled. Sad samo da se pobrinemo i za one koji pluseve lupaju na drugi pogled...kurac, pička, sisa...U redu. Prelazimo na definiciju.
'Rezon' je reč francuske kulture i romanskog porekla i znači 'razum' ( franc. 'raison' ), mada se u nekim specifičnim prilikama može prevoditi i kao 'razlog' ( engl. 'reason' ). Jedna je od najpopularnijih i najranije prihvaćenih reči u našem slengu u kojem se odomaćila još davne 1917-te godine kada su teškom mukom pritisnuti vojnici nesrećne i prognane Srpske vojske bili primorani da dele rovove ( ako ne i nešto ozbiljnije ) sa pripadnicima francuske armije u Prvom Svetskom Ratu. Naime, plašljivim Francuzima nikako nije išlo u glavu nerealno iskakanje srpskih vojnika iz rovova i ludačko jurišanje u pravcu krsta na jebenom nišanu neprijateljskog teškog mitraljeza te su ovaj potez svojih balkanskih saboraca nazivali 'nerezonskim' tj. NERAZUMNIM. Doduše, hrabri Srbi ih nisu zarezivali ni 5% već su stizali čak i da ih pljunu, onako, šlajmaricom preko polja, uveliko već prešavši pola razdaljine do neprijateljskog rova. Elem, i dan-danas se svaki nepromišljeni, bezrazložni i, na bilo koji drugi način, neopravdani čin naziva 'nerezonskim' dok se njegov antipod definiše kao 'rezonski'.
A da smo slušali Francuze možda ne bismo imali zemlju. E, jebiga...
1917, neka bitka za Srbiju, negde
- Misje le Serbin, Vi ste totalno lud! Purkva jurite tako nerezonski na oni formidabl mitraljess?!! Poginućete, mon Dieu...!
- Puu! ( pravo u zenicu oka ) M'rš, more, govno jedno Pariško! Otadžbina je tamo, Srbina...Napreeeeed!!!
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Ne znam, brate. Mis'im da ću da raskinem sa njom...
- Što, bre...?
- A ne znam..., smorila me malo. Klinka je i to...
- Tebra, da ti ja nešto kažem. Nemaš, bre, nikakvog rezona da to uradiš. Dobra je, lepa, imaš redovan kres, voli te, njena keva te gotivi samo tako...Ćuti, bre, i karaj to dok još ne izvali koliki si majmun...!
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
- '... i još jedan nerezonski šut Marka Pantelića sa pola terena iako je protivnički golman tražio svoje veštačke ruke pored terena ne bi li vezao pertle a svi igrači odbrane bili zaklani. Šteta, šteta, šteta...I za Marka i za srpsku reprezentaciju...'
Nepresušni izvor inspiracije za pesnike, muzikante, filmadžije i one koji sebe vide kao boeme.
Prva mogućnost
- Bivša se udaje, on se pojavljuje, svi ga gledaju, misle- "biće belaja". Kad ono međutim, on šmekerski čestita, predaje poklon, izgovara neku "svršavanje rečenicu". Onda ga spazi muzika, dolazi pravo kod njega, jer, jebiga, on je najveći bekrija u selu. Bole muzikante kurac za kuma i starog svata kad je doš'o jebač, moraju ga ispoštovati. Onda mu oni sviraju, on gleda mladu preko ramena, krajičkom oka, a ona obara glavu, ne sme da ga gleda u oči. I onda odlazi, u fazonu "da vam ne kvarim veselje".
Druga mogućnost
- Sjeban, odlazi u kafanu, drugovi ga teše, on gorke suze lije, popije pola kafane i onda ga odnesu kući. Sve vreme potencira priču kako su bili "plavi zumbul i zelena kada", al' ih zajeb'o njen otac ili neka viša sila.