
Nešto strašno, neljudski, ljigavo, zastrašujuće. Ne zna se da li su to vampiri, vanzemaljci, krvoločne bradonje, veštice, vukodlaci ili neke nemoralne radnje. Prema babinoj priči, to je uvek ono što sanjaš kada uveče kasno jedeš. Što kasnije jedeš, pogotovo nešto slatko, sanjaćeš strašne pojave čiji je generički pojam, karakondžule.
Baba: Kuku sine, pa zar sada da jedeš, pa zar u 23 h da jedeš...
J: E moja baba, kada da stignem, a šta fali da jedem sada, kada sam gladan...
Baba: Pa kako šta fali, u ponoć večeraš, još te slatke palačinke, ima da sanjaš karakondžule..
J: Šta bre da sanjam ?
Baba: Karakondžule sine, karakondžule, nema oka da sklopiš kad počne da ti vari...ja kada god jedem kasno, ja sanjam tvoju majku, moju snaju...zato gladna najčešće ležem...
J: Ma baba, tebi je izgleda želudac malo popustio...
3 sata posle ponoći u krevetu sav znojav...
J: Jebeš mi mater baba, ako sada nisam sanjao da jebem kozu... Pu jebem ti palačinke, koja karakondžula...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.