Najveća opsena čovečanstva od početka istorije. Opijum za narod. Alat za manipulaciju masama. Religija jeste u čovekovoj prirodi kao svesnog i samosvesnog bića. Ona njegova iskonska potreba da sebi objasni i nahrani svoju radoznalost. Njegova mantra da veruje u mrak, njegova sudba da ne otvori vrata. Religija je čoveku jeftina hrana, herojski argument i njegova uteha. A sve zbog mira. Mira za kojim duša vapi, mira za kojim srce žudi. Maska iza koje se krije greh, podmukli plamen koji raspaljuje žudnju, tiha voda koja smiruje srce i pravi talase u duši. Krvavih ruku ona mazi svoje čedo, lažnom pesmom uspavljuje srce. Uvek željna, nikad zadovoljena. Uvek jaka, nikad pobeđena. Rob koji gospodari, sluškinja koja naređuje.
„skinuti mrak“
Tačno ta rečSkinuti mrak6 definicija →Tekst i melodija su pisani za takmičenje "Pačija škola". Ne morate da čitate, ali obavezno oslušnite melodiju.
Slutim, skoro će mrak. Kako se bliži, u meni raste nemir. Jutros o njemu nisam razmišljao. U podne ga se nisam plašio iako sam se do tada već susretao s njim.
Bogu hvala, gazim devedesetu. Ah, guram nekako, malo me muči reuma, sevne u krstima pred neki kijamet, ali srce se još nije umorilo. I glava me sluša. Ni promaje se ne bojim. Vid me izdaje i o tome htedoh da vam pričam.
Prođoh kroz dva rata, kroz onaj veliki i aktivno. Ovaj najnoviji me je dotukao. Ubiše mi sina, dušmani! Milosrdni! Na onom prokletom mostu!
Tad sam prvi put video mrak. Još me prati i plaši.
Onomad, malo posle te nesreće, varih ogradu s komšijom Milojem. Svetlucaju iskre kroz masku. Prelepa slika. Samo se kod mene zadržala malo duže. Legao sam i budio se s njom. Doktor kaže - ablacija retine. Ništa strašno, malo će to da prihefta. Laserom! Postoperativna procena: na levom oku je vid sačuvan do 20%, na desnom manje od 15. Popraviće se, kaže, malo naočarima, malo čuvanjem od napora, pa neću u nišandžije.
E, moj doktore, izgubio sam ja sve ratove, još se malo koprcam u ovom psihološkom. Sa životom!
I stvarno, ne prođe malo, počeh da razanajem oblike, slike kao loše sklopljen mozaik. Nosim naočare i sve bolje vidim, kao da će mi značiti!
Al' čovek ti je čudna zverka, sinko, tvrđa od najtvrđeg paščeta. Izvedoh na put unučiće, divna deca. Danas su već svoji ljudi. U njim nađoh utehu i tračak svetlosti.
Unuk mi često čita novine, ja se brzo zamorim. Kaže kako živimo u mraku. U tamnom vilajetu, u medijskom mraku...
A ne zna da je to tek suton, dok god ima zraka svetlosti, priroda je lepa, u suton su senke najduže, najživlje. I mašta je najrazigranija. Dobro, i izjutra, ali davno beše, jedva se sećam. A naredna jutra su za nove ljude.
-Sine, pročitaj nešto veselo, pa da mrem!
-Nemoj tako, deda, u normalnom svetu ljudi rade da bi uživali kad odu u penziju. O tome sam razmišljao kad sam čuo da je pogled u suton najlepši.
-Akobogda, sine, za tebe, tvoje sinove, unuke... Ja sam svoje svetlo potrošio.
Gasi!
-Deda! Dedaaa!
Termin kojim se u svakodnevnoj komunikaciji označava etablirana, hronična ili trenutna popularnost, vrednost i, na kraju krajeva, cenjenost određene stvari, ideje, osobine, predmeta i, uostalom, svega onoga što ovo veliko sranje koje nazivamo Život čini još težim za prebaciti.
Jebiga. Mog'o sam odmah da napišem "ono što se ceni", al' onda ne bih imao telo defke, štaš.
- Komšo, kakvo ti je to čudo, bre??
- E, komšija, to ti je kurdski jurišni ovčar, 700 eura štene, od svih sorti najviše na ceni, hehe...
- Aha, aha...Ma, samo ti njega drži podalje od ogradu, mislim, da ga ne do'vati ovija moj Džeki, džaba Kurdi, džaba 700 euri...
-------------------------------------------------------------------------
- E, brate, čestitaj mi!
- 'Si konačno skin'o kmra, a, hahaha?
- Duvaj ga, bre, majmune! Ma, popunio ceo album sa SP, 'nači, jeb'o sam mu kevu!
- Pa, znam ja da ti nisi jeb'o, tebreks, opušteno... A to da si debil što se ložiš na smrdljive sličice fuzbosa - debil si.
- Brate, ae tiću, molim te, 'nači, popunjeni albumi su uvek na ceni, 'nači, ko zna koliko para mogu da dobijem za njega za, tipa, dvadesetak godina...
- Ja ću ti reći, matori - NULA. A znaš zašto? Zato što si jebeni Gogolj i zato što tripuješ da će se za dvaes 'dina iko zainteresovati i za tebe, a kamoli za tvoj usrani album!
- Dobro, brate, videćemo...
27 godina kasnije,
N.N spiker:...po rekordnoj ceni od 357.000 eura. Ekscentrični sakupljač albuma izjavio je da je vrlo brzo postigao dogovor sa prodavcem raritetnog primera albuma iz 2014.godine, u šta voditelj ovog programa nimalo ne sumnja...
U vreme dok su muškarci bili muškarci a žene žene i vojska se služila u vojsci, izbacivanje mraka šlemom iz spavaone je bila jedna od desetarskih omiljenih kazni. Najgore je bilo sumnjati u svrsishodnost i pedagošku opravdanost ove kazne ili recimo, uticaj na borbenu gotovost. Dok su kazne kao prekoredno čišćenje, sklekovi pa i zabrana izlaska u grad bile logične, ova baš mora da probudi maštu pa da bude shvaćena. No, ne kaže se džabe da gde počinje vojska, tu prestaje logika.
Jednostavno se uzme šlem, zahvati se mrak i laganim zamahom kroz otvoren prozor izbacuje do daljnjeg.
Omiljena rečenica kojom se zapuše usta svima koji te u maloj sredini zajebavaju što do sada nisi imao devojku. Elem, kako se u maloj sredini sve sazna, tako su često na tapetu stidljivi momci koji nemaju uspeha kod devojaka. Njih lokalni, "iskusni" momci često zezaju zbog nejebice i neimanja seksualnog iskustva. Laž se ne isplati,jer se brzo razotkrije. Zato ovi stidljivi momci jedva čekaju da stasaju za armiju. Odazivaju se na prvi poziv i sa radošću odlaze da odrade dug otadžbini, ali i da skinu "mrak", makar pred lokalcima u svojoj sredini, kojima će još dugo ispred podruma pića , uz pivo, pričati o svojim seksualnim bahanalijama sa razvratnim devojkama dok su tamo negde služili armiju. Naravno, tada stiču pravo da i oni zajebavaju novu generaciju mladića nejebača koji tek treba da stasaju za vojsku...
Jel bre Slobo da te pitam nešto, al iskreno?! Jes ti jebao nešto u životu?
Ih bre čika Rale pa kako , jebao sam dok sam bio u vojsci! E kad se setim, Bela Crkva, jezera , leto, a mi mladi vojnici preskočili ogradu...Čika Rale ne smem da ti pričam, uvatiće te srčka!
Znam znam sinak, služio sam i ja armiju...
Ogrebotine na vrhu penisa nastale tokom čina rascvetavanja.
- Ko ti je skinuo mrak?
- Neki neznani junak, namučio se kao Toma Nikolić na slikanju za kampanju.
Ukucate na google-u ime filma i pored toga "watch online". I izadje vam lista sajtova: A gledajući da ne znate koji je dobar a koji falš, vi idete redom, od prvog ka dole:
- Rezultat prvog sajta: Full Movie DVD Free Trial - u super, klikćem na to. - Please register.
- Rezultat drugog sajta: Direct links(1,2,3..) . Ajde da kliknem na prvi - Video Hosting is Expensive. We need you to prove you're human. - ok klikćem da jesam homo sapiens - film moze da se gleda, ali je loš player(tako da ne mogu da se vratim nazad ako mi se dopala neka scena kao i da idem napred, ako mi je dosadan neki deo).
- Rezultat trećeg sajta: Version 1, Version 2,... - kliknem na prvi: Umesto filma, na player-u je neki pop up koji se ne moze skinuti.
- Rezultat četrvrtog sajta: Content protected, there are no surveys available to your contry at this time.
- Rezultat petog sajta: Film radi i ima normalan player, ali je kvalitet ko isfolirana riba.
- Rezultat šestog sajta: Create your account, select your movie, watch instantly! Sigurno..
Ako bi smo napravili stepenovanje nerviranja moglo bi da se kaže da je padanje mraka na oči poslednji stepen nerviranja posle koga nastaju trajne posledice po nečiju psihu, zdravlje ili život.
Kako je padanje mraka na oči ipak privremeno, posle njega čovek ipak progleda jer mu se svane. Tek tada se postaje svestan učinjenog (ne)dela, a da li je ispravka greške moguća zavisi samo od toga koliko je zla učinjeno.
U danasšnje vreme ne postoje više ljudi sa debelim živcima te je stoga padanje mraka na oči sve češća pojava. Po meni, samo je pitanje vremena kada će nam kao naciji pasti mrak na oči i uraditi nešto sa kukama i motikama koje nam trenutno leže u podrumima.
Prilika da čujete komšijino "skromno" mišljenje o elektrodistribuciji koje bi, pri normalnim situacijama zadržao za sebe ili makar unutar svoja četiri zida svog doma.
- "Bravo, majstori, majke vam ga nabijem majmunske!" (komšijin glas odjekuje kroz mrkli mrak širom tog dela naselja).
Bilo koji turbo-folk-fancy klub koji se oko petka i subote puni oblacima pudera, zveckanjem original pozlaćenih kineskih Gucci tašnica od 37 maraka (35 na lijepe oči, pa nek' ide život), i skoro kilogramskim količinama parfema pomješanog sa blagim omamljujucim zadahom kloroforma pokojeg lokalnog manijaka. U polutami takvoga mjesta, kroz nabore light show odbljeska se naziru svjetlucajuce čarape i štiklice na odveć ogoljenim nogama lokalnih obožavateljki Tim Burtona, dok zanosno liježu po šanku i stolovima pokušavajuci na bilo koji način skinuti koji gram pritiska sa stopala, koja su u neboderkim štiklama vec počela da tu i tamo puštaju krv. Dižuci pogled polako na gore, pozdraviće vas utegnuti prizori struka, ogoljene grudne oblasti potpomognute elektronskim podizačima, i lica od vrata pa na gore preko svake mjere ispljeskana neljudskom količinom pudera, odajuci utisak da su dame strastveni poklonici filmova gorespomenutog režisera.