Seoski konobar.
Eeej momakeee, momaake?! Ponesdera malo mlijeka da razblažim ovu kafu podera mi želdac!
- Čekaj jebo ti svoj nedlju štas zino?!
Seoski konobar.
Eeej momakeee, momaake?! Ponesdera malo mlijeka da razblažim ovu kafu podera mi želdac!
- Čekaj jebo ti svoj nedlju štas zino?!
Divna psovka karakteristična za bački okrug. Svako može da ima svoje tumačenje ove psovke. Kameleon psovka promenljivog značenja. Obično se svi oni kome ta psovka bude upućena (a ne znaju je) pitaju kome to da utera, čijoj materi i šta da utera. Oni koji je koriste nemaju nikakvu nameru na tu psovku da se uvrede. U prirodnom okruženju se upotrebljava skoro kao uzrečica i ne podrazumeva se kao uvreda.
Ta uteraš materi svojoj dečjoj, štas to radio? Vi` kaki si kaljav i musav. Marš unutri, saš dobiti po tamburi!!!
Kad junošu koji je završio osnovnu školu i nije imao ambicija za više upregnu da mora biti negde i nešto a obično je to negde i nešto u velikom gradu a tamo se ima i rodbine i prijatelja i zemljaka, normalno, onda junošu spakuju kako ga već spakuju pa ga liferuju a da ne zna ni gde ide a još manje zašto. Pa mu spreme nekakvih đakonija iz rodnoga kraja da počasti i podseti one što im smog začepio svaku rupu na telu a pogled pretvorio u pejzaže u magli da još ima čestitih ljudi i da se svoj za svog brinuti mora.
Onda se obavezno u pakeraju pojavi i neka saksija koja se s puno ljubavi i domaćeg pelcera pošalje po putniku namerniku da sa sve zemljom rodnog kraja zamiriše adresatu dok se bude brinuo o novom članu domaćinstva dok dotični bude studirao a akobogda i posao našao.
E sad, da je junoša to hteo, želeo on bi to sam i bez njih i bez saksije odradio a ovako je samo zgubidan, pogubljen i dokon, kao šetanje saksije
- Aoj nisam odavno video Dragana.
- Ma štaš ga i gledat, eno ga opet u Beogradu.
- Jopet šeta saksije?
- Jašta.
Psovka rasprostranjena na području Vojvodine.
Ali nije to ona psovka na koju se plane, ne. Ova se izgovara lagano, s ciljem da počasti onako s apetitom, natenane. Tačno onako da curi čorba niz bradu od zadovoljstva.
Važi za jednu od onih multifunkcionalnih psovki, jer možeš da je udeneš di ti duša ište.
- Ta ajde ocov te tvoj, dokle ćeš se divaniti na sokaku. Ta zar ne vidiš da je prošlo jedan i frtalj?!
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Štas dereš koji ocov, ni' ti je ovo onaj bircuz tvoj!
- Ta zdravo se ti praviš pametna! Ženskadiji je mesto u kujni s varjačom!
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Jebem ti ovaj red ovde! Najgore kad moraš u Vojvodini nešto da završavaš, svi spori k'o ranjeni puževi!
- A dis ti žuriš derane? Šparaj te živce, nemoj da jebavaš.
- Šupičku materinu! Ko je bre tebe šta pit'o?!
- Deder, da ti ja nešto reknem...diš ti lepo u ocov! Štas tu kerebečiš, glumiš nekog uncuta!
Situacija u kojoj se ide na pivo, pelinkovac, bilo koji sok, štok, konjak, vinjak, lavov, rakiju, rum, čaj, vodu, votku, ponekad i pravu kavu.
-Đesi Rale, ajmo na kavu.
...
-Rale, štaš ti?
- Ja ću pivo.
- Daj meni jedan pelinkovac.
U davna (ili možda i ne tako davna) vremena kada nije bilo struje ni svih medija sa njom povezanih, vlast je imala problema kako da narodu prenese važne vesti i saopštenja. Morali su da se snađu obzirom na važnost koje su takve vesti imale (sa kim smo te godine u ratu, ko sve mora da se javi u vojsku, ko je poginuo/ranjen, povećanje poreza i minimalnog iznosa mita, koji vlastodržac se razboleo od opake kijavice i kada se izlečio...). Neposredno narodu je te vesti i proglase čitao lokalni birov.
Birov je bio onaj lik koji ide kroz to mesto, lupa u bubanj i urla „Čujte i počujte!“ dok se narod negde ne sakupi na gomilu tako da svi čuju. Možda jedini posao koji se pošteno dobijao na javnom konkursu u skladu sa posebnim mogućnostima i talentima kandidata. Naravno, pre svega glasovne mogućnosti u vidu prodornog glasa i izdržljivosti njegovog grla uz poznavanje cele azbuke. To je morala biti osoba u poređenju sa kojom operski pevači zvuče k'o iznervirani Boža Đelić. Glaščina koja izbija prozorska okna, baca crep (ćeramidu) sa krovova i izaziva privremeno ili trajno zujanje u ušima i bol u glavi uz mogući osećaj mučnine (mada mnogi ovo poslednje pripisuju psihološkom delovanju obraćanja vrlih nam vlasti).
- Eeee, 'de ste bre, ljudi? Otkad vas nisam vid'o!
- Jebote, lakše malo, štas' dereš k'o birov? Niko ovde nije gluv. Bar još uvek.
Koristi se kao nastavak za prezent u drugom licu jednine a bome i kao skraćenica od skraćenice reči "hoćeš". Prvo se "hoćeš" skrati na "ćeš" a potom se od toga oduzme "će" i ostane samo "š". Dodaje se na prethodnu reč u rečenici.
1. Metalikuš prepoznati po zarđaloj kosi.
2. Oš doći jedared?
3. Štaš popit?
4. Jeban, tiš bit!
5. Zaš mi govoriš da sam decxko?
Kao Samson bez kose, kao žena bez dupeta, kao selo bez crkve - jednom rečju, neupadljivo. Mališ bi, obzirom na sitnu građu, iako je višestruki svetski prvak u ski skokovima i legenda Poljskog sporta, 'ladno mogao proći ulicom i da ga niko ne zaustavi za potpis - samo ukoliko bi udlučio da se reši svoje facijalne zurke. Brkove svi zapamte, a oko toga ništa. No, svi koji prate ovaj sport su se nekad zapitali: Šta bi se desilo ukoliko bi ga neki konkurent iz zezanja obrijao dok spava?
Duško Korać tokom prenosa Novogodišnje 4 skakaonice:
I sledi istinska Slavenska legenda, najsitniji skakač na turneji, ali njegova snaga je u brk... Mon dieu, pardOnne, što bi Francuzi rekli, cenjeni gledaoci! Moraću da proverim notes, a moguće da je izašao i neki test skakač. Cenim 140 metara, publika je takođe zbunjena, i DAAA, to je pobednički skok! E Adame, Adame, prošlo je vreme maskenbala, gde sad nađe da se briješ dok svi još vidamo Novogodišnje rane i ne prepoznajemo ni sopstveni lik u ogledalu. Germani ti opet gledaju u leđa na tabeli, i zato ti se klanja cela redakcija (uz osmeh, u pozadini se čuje zvuk kucanja rakijskih čaša sa Gojkom koji je stigao da prenosi Engleze, i toncima)
Haris će bez brkova i dalje imati svoj glas, Ron Džeremi svoj stas, ali Mališ - večita misterija koja nikad neće biti rešena, pošto se legenda i u penziji stajlinga ne odriče...
Najzastupljeniji vid seksualnog života studenata.
- Večeras možeš doći meni, ovaj sa geografije će na jubilarnu desetu brucošijadu, a mašinci spremaju ispit pa će u čitaonu.
- A štas' mislio, kamo sutra?
Preduslov opstanka svake kafane. Prva kafanska zapovijest.
- Dobar dan. Izvolte?
- Nako sjedim.
- Nema sjedit nako. Štaš piti? Ako neš ništa piti, ispuši tu cigaru i nagni.