Progutati piće, bez foliranja, mrštenja i odmaranja. Na eks. Na dušak. Tehnika pravih majstora.
Spuštio se ja sa dva druga malo do mora. Nasuli 10 evra goriva, kupili dvije kutije cigara, računamo, imamo para još za po jedno pivo i dosta, ništa nam više ne treba. Upekla zvijezda, vrućina u kolima, stigosmo mi na obalu ali krepali od žeđi. Što ćemo činjet', odma' na ono pivo da malo žeđ ugasimo, pa ćemo dalje viđet'. A svaki od nas je moga pivo na dušak popit', u dva gutljaja, onako iz boce, nije nam više od dvije sekunde za to trebalo. Sjedosmo mi i evo ga konobar:
- Izvolite?
- Daj nam tri piva.
- Stiže.
I donese on tri piva. Prvo spušti drugu Baju, uze ga on u ruku da vidi je li ledno, i ne mogavši da izdrži, iskoristi situaciju i dok je konobar spuštio i otvorio pivo nama dvojici cijeli sadržaj boce je nestao u njegovom ždrijelu.
- Momak, donio si mi praznu flašu! - reče Bajo i ispod oka pogleda konobara da vidi da li mu je fora upalila.
- Ja se izvinjavam, gospodine, takvo su mi dali. Odmah ću Vam donijeti drugo.
- 'Ajde, 'ajde, poteci. Ništa strašno, ko radi taj i griješi.
Polni organ devojke koju ne možeš baš tako lako da namamiš u krevet.
Brižljivo čuvajući svoj cvet mladosti, isisava iz tebe poslednje atome snage i volje, sve sa ciljem kako bi bila sigurna da si ti onaj Pravi kome će dati potpuni pristup svojim najintimnijim delovima tela.
- Violeta, najdraži pupoljku moj, divno nam protiče ovaj deveti randevu, zar ne?
- Apsolutno. Špagete koje si spremio su bile fantastične, a za palačinke prosto ne postoje pridevi koji bi opisali njihov božanstveni ukus. Ipak, usplahirio si moje srce sviranjem na klaviru i pevanjem one divne šansone, neupućena sam bila u tvoj talentat. Očarana sam, priznati moram.
- Drago mi je, svetlosti oka moga. Da li si za to da pređemo na sofu, kako bih uživao u tvojim mekanim usnama?
- Srce kaže da, ali mozak veli ne. Znam ja čemu će sve to da vodi, ali ja jednostavno još nisam spremna sa tobom na taj korak da upustim se.
- Da li madmozel pod svojom suknjom krije blago nemerljive vrednosti?
- Pardon?
- Šta pardon? Pa čuvaš je k'o da je od zlata! Šta treba još da uradim da bih se ovajdio za malo pičetine? Nije bre sapun, pa da se potroši. Ajde, ili se skidaj ili zovem Micu Siguricu, jeste kurva, al' ja od drkanja dobih žuljeve. Nemerem više!
Kožni tragovi životnih događaja. Plemenito tkivo zamenjeno grubim vezivom, koje je kao kandžama zadržalo u sebi priču. Uvek povod za pitanja drugih, uvek povod za oživljavanje sećanja, a ponekad i dobar način da nekog bolje upoznate. Gotovo da nema osobe koja nekada nekome nije pripovedala o poreklu svojih ožiljaka.
Leže njih dvoje tako, razvukli postorgazmične osmehe i nešto se kikoću, ćućore i bockaju.
- Ti baš imaš puno ožiljaka. Od čega ti je taj?
- Aaa, pa to kad sam operisao slepo crevo. Mislim, nisam ja sam operisao, iako bi' sam sebe verovatno manje zaklao nego ovi proslavljeni hirurzi, ali dobro... Da ti pričam. Ja kad sam bio mali, sam voleo da jedem kisele krastavčiće, a majka mi nije dala uvek. I ja sam tako odlazio u špajz i vršljao po onim teglama... I majka bane jednom, iznenadi me otpozadi, i ja progutam ceo krastavčić i zapuši mi se slepo crevo. Posle operacije je majka tražila da mi ga vrate... Ne, bre, slepo crevo, nego krastavčić, da ga uspešno pojedem ovaj put.
- Aaaa, od čega ti je ovaj ovde veliki, na leđima?
- A to mi je od kenda. Jedna pička me posle časa cepila motkom u leđa, onako kukavički, pička mu ćorava, samo je krv počela da šiklja. Ali, nije frka, posle je sačekao bata njega ispred kuće, i prebio ga kao mačku, 3 meseca je cuclao supu i srkao špagete na cevčicu.
- A ovaj na nozi?
- E, taj mi je najdraži! To sam ja, željno gradsko dete, u selu napao komšijinu trešnju kao gladna godina i otrsio je celu za sat vremena. Posle sam imao proliv dva dana.
- A imaš i ovde, kod oka. Taj baš izgleda gadno. Ko ti to napravio?
- Bivša riba, kad sam joj predlagao trojku sa njenom najboljom drugaricom.
- Ajoooj! A šta ona nije bila raspoložena za te perverzije?
- Ma jok, nego je ona rekla da drugarica sigurno neće hteti, a ja se zaboravio pa joj rekao da smo drugarica i ja to već horizonatlno ugovorili... I tako...
Dijametralna suprotnost fenomenu kiselog grozdja. Sladak limun je, ustvari, preveliko davanje znacaja nekim stvarima koje su trivijalne i 99,9% ocekivane (euforija zbog guzenja Maltezana, Farana, Velsana, Sanmarinjana (kako vec?) u prvom kolu kvalifikacija za neki evropski kup, ekstaza nakon polozenog kolokvijuma sa "da - ne" odgovorima i sl.)
Nedelja ujutru, 7 sati, Milan zove Simu telefonom.
Sima ( ne zna gde je levo ): ...mmm...alo!
Milan: Brate, kako sam se proveo u gradu sinoc, jeb'o sam posle pola godine.
Sima ( vadi krmelj iz levog oka ): Pricaj, matori.
Milan: Bio na splavu, riba k'o salate. Prvo pridjem nekoj sisatoj plavusi, ona me odjebe. Onda osacujem neku sa ekstra dupetom, pridjem, kazem: "Cao, ja bih zeleo da se upoznamo", a ona sva odusevljena kaze:" Moze, al da odmah posle toga nestanes". Posle nahvatam neku odbojkasicu, ali me i ona iskulira, kaze da moze da mi jede sa glave. Onda se malo odmorih, popih 2 piva, pa dalje u akciju. Uocim neke dobre dve u cosku, pitam mogu li da im se pridruzim, one mi kazu da bas i nisu za moje pridruzivanje, i da se gonim u tri lepe picke materine....
Sima ( totalno razbudjen ): Brate, jes' ti jeb'o, il su tebe jebali svi redom?
Milan: Ma cekaj, nisam zavrsio, oko 4 sa'vatam neku odvaljenu od alkohola, sto se valjala ispred u povracki, odvedem je kuci i jebem do malopre. Auh, brate, kako me samlela.
Sima: Tako se dobro jebe???
Milan: Ma jok, bre, ima 150 kila pa me spljeskala skroz...( u pozadini se cuje podrigivanje)... E, matori, moram da palim, izgleda ce opet da baca peglu, pa da joj drzim glavu.
Veoma neuredna i prljava sobetina nekog akrapa, u koju sunčeva zraka nije kročila još od balkanskih ratova, o svježem vazduhu ne smijemo ni pomisliti. Soba gdje "ženska ruka" nikad nije obitavala. Puna je opušaka pljuga raznoraznih duvanskih industrija, prljavštine nepoznatog porijekla, blata, zemlje ( čak ima i one crvene sa Marsa). U svoj toj idiličnoj atmosferi razvila se sasvim nova, endemična flora i fauna.
- E stari nabavio sam novi PES, ajd' dođi da razbacimo koju.
- Evo samo da se tušnem na brzaka, pa dolazim...
...
- Pa gdje si dosad jebo te, tuširaš se dva sata, k'o cava neka... Ajd' ulazi...
- U jebo te život!!! Šta je ovo koji kurac?!!?!? Jel' ovo soba ili džungla?!?! Kako možeš živjeti ovdje?!!? Kako dišeš?!
- Ajd' ne seri majke ti, ako hoćeš uđi ako nećeš ko te jebe!!
- AAAAAA!!! Šta mi ovo prođe preko noge?!?!
- Ajd' šta si se usro, to je samo Kroki, neće ti on ništa...
- Kakav crni Kroki čovječe bože!! Nešto čupavo, ljubičasto, ima tri oka i krila na leđima!!!
- Pa Kroki, šta je čudno? Neće ti on ništa, on samo ždere one male narandžaste pterodaktilčiće...
- :gulp: AAAAA!!! Šta ono visi na zidu?!?!
- A jebo ti sebe, jesi mrljav... Šta se bojiš običnog pauka?!?!
- Jebo te pas luda, otkad pauk ima 2 metra, 6 glava, peraja i tri repa!!!??!
Legendarni američki doručak. Prenapaćeni kliše reditelja i producenata. Vrhunac jutarnjeg rituala osvešćivanja. Cigla u zidu srećne porodice. Početak još jednog znojavog i mučnog radnog dana.
Može se služiti sa sokom od pomorandže. Jedini rival mu je kornfleks, koji dominira u tinejdžerskim godinama.
Sunce se probija kroz prašnjave roletne. Džon Pikins se diže iz svog bračnog kreveta, češe jaja i trlja oči. Baca jedan pogled na papire koje treba da završi danas, i već oseća gorak ukus u ustima. Pada mu na pamet da je to možda od žurke sinoć. Odlazi do wc-a da se osveži i javi zovu prirode. Kroz otvorena vrata mu nozdrve golica već poznat miris. Pucketanje masti na tiganju i aroma porodičnog doručka ga požuruju pri silasku niz stepenice. Još nameštajući kravatu i ispravljajući rukave na košulji, ljubi svoju vedru ženicu i svoja dva deteta. Izlazi napolje da pokupi novine, i videvši deo novina za ekonomiju, pojavi mu se blagi smešak na kraju usne. Seda za sto, uzima salvetu, i čeka dobacujući šaljivo ženi da požuri. Za tren oka, pred njim su dva jaja na oko, 4 komada slanine, kriška hleba, i supruga, koja mu sa osmehom sipa čašu soka. Danas će biti dobar dan.
Čvrsto stežeš znojavi volan gradskog busa i suzbijaš bes u sebi. Novajlija si u firmi i opet su te zajebali sa razvaljenim busom. Imaš svoju žutu traku i Brankov most je šala mala za kružni tok na Slaviji.Tešiš se da je to obavezna, ali prelazna faza u savlađivanju šoferaja. Tvoj cilj je Nemačka i znaš da će te tuđina dočekati savremenim busom i normalnom platom.
Krajičkom oka spaziš japija sa žutim šljakerskim šlemom i fluorescentnim prslukom kako se saginje preko mosta.
"Japiju" je danas prvi radni dan. Pregurao je Građevinski faks u roku i roditelji su mu ponosni što se konačno zaposlio u struci. Majka mu je ispeglala košulju i jedine pantalone, a ćale se razočarao što je odbio da stavi njegovu kravatu. Jedino da se strpi da "dođe do struke" jer ne shvata šta mu je ovo trebalo: prvi radni zadatak je dobio od majstora! Dok se pravi da zna u kakve konstrukcije gleda i šta zapisuje u tefter, on oseća vonj jeftinog parfema koji mu odršrafljuje vrat: okreće se da osmotri crvenokosu i dugonogu koja trči njemu u susret.
Ona se za vikend ofarbala. U svim časopisima piše da za depru "treba uneti novine" i da "mora da bude pozitivna". U tom maniru se nada da joj se neće odvaliti štikla na levoj sandali jer sada već mora da potrči ako misli da na vreme dođe na posao. Nije šala: diplomirani surdopedagog je postala šefica "na četke i metle" u BW zdanju. Nada se avanzovanju: bolje guzica na stolici nego četka u ruci. U to ime se "jače" našminkala i stavila mamin parfem.
GSP vozač se preslišava kuda ide šesnaestica i da li da se prestoriji za levo ili nastavi pravo. Bučna studentarija je nahrupila još kod Doma omladine i ne smiruje se ni do Brankovog mosta. Na semaforu je za njegov bus crveno i on ih posmatra.
Njegov mozak je tek obradio prizor crvenokose kurave koja bezglavo juri, sapliće se, ustaje i nastavlja dalje...Jadnica, ako ne stigne do stanice, on će je sačekati jer je zasigurno "imala tešku noć".
Pogled na istetoviranim i obrijanim studentima i studentkinjama kojima je dekolte najveća dubina koju će dostići u životu, kristališe mu se da je bolje da mu deca rastu međ' zabrađenim garavim izbeglicama u Nemačkoj nego da ovde...
Šta da rade?!
Da studiraju, da se kurvaju ili da rintaju za ništa para....
Na semaforu je zeleno, on kreće: kurava se uvaljuje u neki auto i sevaju butke; oni za koje je mislio da su studenti , šljakaju u TC Ušće jer se nabijaju ka izlazu i vajkakju da posao "ne trpi" zbog lošeg gradskog prevoza, a možda i studiraju-ma da, ipak su to vredna deca!
E, jebem te živote!
Kažemo kada neko posle dugotrajne apstinencije svrši.
Odnosno, kada posle perioda jedenja vode i pijenja vazduha, konačno omrsi pravo meso. Ne pičetinu, al' može i to. Nerealno veselje za jednu osobu, dok za druge predstavlja nešto trivijalno.
- Je li, Nato, kad se vrnuo onaj tvoj sa deminiranja u Iraku?
- Hihi, pre neki dan...Sinoć smo "slavili" Bajram. Ako me razumeš.
- Ne razumem...
- Pa, kako da ti objasnim? Nije bio tu dugo, pa se uželeo...
- Čega?
- Aman, ženo, je l' ti moram crtati? Samo ću reći da je sinoć bilo više belog, nego što kupim jogurta za mesec dana.
- Kakve veze to ima? I otkud tebi toliko jogurta odjednom? A?
- Ne vredi...
-------
- U, jebote! Kakvi su ti to podočnjaci?!
- Ma, jebeni debili...
- Ko? Jesi ti uopšte spavao?
- Nisam ni oka sklopio. Znaš one moje komšije, Gancije, što žive iznad?
- Aha...
- E, pa oni. Do juče su jeli železo, a sinoć dobili velike pare. Poslali im rođaci iz Nemačke.
- I organizovali slavlje?
- Upravo. Zemlja se trese, meni lusteri i zidovi počeli da spadaju.
Nakupovali banana i sušenog mesa. K'o da se Bajram slavi. Onoj deci iskočile oči po podu kad su videli sladoled.
- Strašno...
Pokušaj niskointeligentnog bića u plavoj uniformi da bude duhovit u slučaju kada neko prekorači brzinu preko 50 km/h. Pored toga što vozača čeka kazna zatvora, doživotno oduzimanje vozačke dozvole i prodaja kuće radi plaćanja kazne, ovo ameboidno biće vas još i podjebava i tera na produžavanje kazne zatvora zbog fizičkog nasilja.
- Dobar dan pilote, daj letačku! 150 u naseljenom mestu, a? Sad ćemo da zovemo intervetnu da vas prosledi do zatvora!
- (vozač pizdi)
-----------------------------------------------------
Vozi Rade Lacković, vraća sa nastupa u Cirihu za Srbiju. Već 10 dana nije oka sklopio pa dodade malo gas, pošto nigde krevet nije kao u njegovoj rodnoj grudi. U Austriji i Mađarskoj niko ni ne pomisli da ga zaustavi, prepoznaše njegov ružičasti Galjardo i samo ga propustiše. Carinici videše da mu se opasno spava pa mu samo mahnuše. Uđe on u Srbiju, kod Inđije mu se baš prispava, dade Rade gas, preteče jednog keca iz kog je treštala pesma "Hepiend". Rade se šmekerski nasmeja, i još dodade gasa. Išao je oko 250 kad na autoput izađe policajac i poče da maše palicom. Rade ukoči u mestu, otvori prozor na dugme. Saobraćajac bi mlad, pa ne poznade Rada i reče mu: "Gospodine vašu vozačku i letačku!" Rade otvori kasetu i dade mu dozvolu za upravljanje komercijalnim avionima. Saobraćajac pokunjeno vrati dokumenta i reče: "Srećan put gospodine!"
Pojava dovođenja u vezu različitih brojki koje su vezane za neki protekli događaj ili preminulu osobu iz javnog života, da bi se dokazala neka nadnaravnost tog događaja/osobe. Ova tehnika se zasniva na logičkim dokazima i vrlo je pouzdana, a sama po sebi može predstavljati dokaz za bilo koju prirodnu ili nadprirodnu pojavu - sve zavisi od mašte kreatora te koincidencije.
Tu pak je umro sedmi dan u bolnici, sedam dana je u sedmici, Bog je svijet stvarao sedam dana. Tu pak bi 2014 imao 43 godine (4+3=7, 2+1+4=7), što znači da je Tu pak Bog i da će 2014 biti kraj svijeta.
Tošetov džip se dva puta okrenuo oko svoje ose, Toše je imao dva oka, dva dana je trajala žalost za njim, dvoje ljudi je bilo u autu sa njim kad je poginuo, ljudi inače imaju dva testisa, što znači da Toše ima sina za kojeg niko ne zna. Također, Toše je živ, umjesto njegovog leša, masoni su u kovček ubacili neko kamenje. Težina kovčega je bila, pogađate, 122 kg.
Tito je rođen 1892, umro 1980, vladao je Jugoslavijom 35 godina, proslavio se kao vođa partizana u 2. svjetskom ratu. To su sve brojevi, što znači da je Tito zapravo reinkarnacija Pitagore i da će se vratiti 2091. i jebat nam svima mater što smo mu raskopali državu.