Kažemo kada neko posle dugotrajne apstinencije svrši.
Odnosno, kada posle perioda jedenja vode i pijenja vazduha, konačno omrsi pravo meso. Ne pičetinu, al' može i to. Nerealno veselje za jednu osobu, dok za druge predstavlja nešto trivijalno.
- Je li, Nato, kad se vrnuo onaj tvoj sa deminiranja u Iraku?
- Hihi, pre neki dan...Sinoć smo "slavili" Bajram. Ako me razumeš.
- Ne razumem...
- Pa, kako da ti objasnim? Nije bio tu dugo, pa se uželeo...
- Čega?
- Aman, ženo, je l' ti moram crtati? Samo ću reći da je sinoć bilo više belog, nego što kupim jogurta za mesec dana.
- Kakve veze to ima? I otkud tebi toliko jogurta odjednom? A?
- Ne vredi...
-------
- U, jebote! Kakvi su ti to podočnjaci?!
- Ma, jebeni debili...
- Ko? Jesi ti uopšte spavao?
- Nisam ni oka sklopio. Znaš one moje komšije, Gancije, što žive iznad?
- Aha...
- E, pa oni. Do juče su jeli železo, a sinoć dobili velike pare. Poslali im rođaci iz Nemačke.
- I organizovali slavlje?
- Upravo. Zemlja se trese, meni lusteri i zidovi počeli da spadaju.
Nakupovali banana i sušenog mesa. K'o da se Bajram slavi. Onoj deci iskočile oči po podu kad su videli sladoled.
- Strašno...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.