Mršav, mršaaav, tuga da te uhvati koliko je mršav! Dugonja, ali trideset kila s krevetom. Na plaži je biran za mistera u kategoriji "Koža i Kost". Providan k'o meduza, sunčajući stomak - izgori po leđima. Odjeća na njemu izgleda kao da je okačena na ofinger. Kao da je zbrisao iz konc-logora. U Etiopiji bi dobio milostinju.
- 'Bar dan, čika Boro!
- Dobar dan, momčino! Duva li?
- Duva, sve odnese! Jedva sam došao dovde.
- Šta nam radi majstor Mile?
- On me je i poslao. Treba mu sivih kamenih kocki za stazu.
- Nestalo mi sivih. Ponesi mu ovu crvenu i ovu bordo da pogleda. Njih imam na stanju, ako mu se svide.
- Hvala, čika Boro!
- Živ bio!
.
.
.
- Je li, što mu dade one dvije kocke kad znaš da je Mile teška picajzla i da neće htjeti ništa osim sive?
- Ma, to ja zbog ovog žlica! Ne bih volio da ga vjetar odnese u povratku, drag mi je nešto...
Biti suvereni tata i car u bilo kojoj disciplini, sportskoj, naučnoj, životnoj... K'o Tesla u fizici, Bolt u atletici, a Ceca u sisama.
- Gledaj ba onog, nov Audi vozi, a ti Ožeg meso prodaji i pazi da te gazda ne zakači satarom kad se nadovata travarice. A bio sam genijalac u srednjoj, pa gazdov'o sam matematikom, bolan, one stare komunističke zbirke zadataka sam spičkav'o za dva dana! Naš'o sam bio grešku u udžbeniku za četvrti srednje i posvađ'o se sa profesorom oko toga, on me izbaci sa časa i od tada sve niz brdo moj druže!
- Dobro, jarane, razumijem, teška priča, izmjeri mi više ta tri kila teletine, žurim!
- De ba polako, kilo teletine 24 marke, triput 24 ti dođe 58, izvoli!
- Drž' 60, kusur je tvoj. Živio!
Kamen o kome znamo mnogo toga. Dali smo mu ime, odredili verovatne dimenzije, isplanirali smo kako ćemo da pucamo na njega, znamo čak i šta će nam uraditi i na koji način (ako promašimo). Takođe nije teško zamisliti kakva bi žurka bila ako se ispostavi da je pored nas upravo proleteo Armagedonov mlađi brat. Jedino ne znamo gde je, kad će doći i da li uopšte postoji. Samo toliko.
Najverovatnije je tu negde između Jupitera i Marsa u gomili od oko milijardu kotrljajućih stenčuga koje nisu ništa drugo do neostvarena planeta. Jupiter, i sam nesrećan zbog toga što je neostvarena zvezda, svojom supergravitacijom to nije dozvolio.
Prilično ste u pravu ako mislite da sve ove, manje ili veće, gromade vojnički disciplinovano ispisuju svoje putanje i da nikada nećemo saznati koja od njih je Armagedon. Međutim, ako u celoj toj milijardi postoji neki nedisciplinovani mališa koji može da započne malu bilijarsku igru među lebdećim stenama priča se može završiti izdvajanjem mirnog Armagedona i njegovim jurcanjem prema Zemlji. Kako to predvideti na vreme i sprečiti da nam se desi ono što je dinokiler (neki ga zovu Baptista) uradio dinosaurusima. Pa, skoro nikako. Zamislite samo da igrate bilijar sa milijardu “kugli” neujednačene veličine i oblika a vidite svega 5% njih. Teška bi to igra bila. Čak i uz pomoć najmoćnijeg hardvera Armagedonov dolazak bi mogao da se predvidi svega nekoliko nedelja, najviše nekoliko meseci, pre sletanja.
Stigao ili ne, tih nekoliko meseci bi sigurno bili najzanimljiviji period naših žiovota. Dok bi neki tražili način kako da “eskiviramo” Armagedona, drugi bi se spasonosno “ukopavali’, treći bi se molili, ali najveć broj ljudi bi se posvetio trošenju ušteđevine i “prijateljskom” ćaskanju sa šefom, dok bi se cene stanova u centru grada opasno približavale ceni krigle piva.
Ah da, zaboravio sam Brusa Vilisa. Blaženo neznanje
Ono što kažeš u emisiji Popodne sa Leom Kiš posle prve strofe pesme koju moraš da pevaš uživo, a nemaš više vazduha, jer si upravo pojeo 7 sarmi iz restorana Lepeza, velikog prijatelja emisije.
-Znao sam da si drugoga srela
znao sam
da te gubim
cim si mi rekla da nikad vise
nemam prava da te ljubim...
:babe iz Moštanice počinju da tapšu u ritmu kazaljke na satu:
-I tako dalje i tako dalje...
:babe se smorile, Lea prevrće očima, orkestar Miše Mijatovića kakofonično prekida izvodjenje, Lea na stolu ugleda spirulinu i obuze je neke poput senka sivkasta teška, mokra i lepljiva tuga od koje joj je na sekundu zastao dah, jer se setila kako je zajedno do nebesa dizala tu spirulinu u društvu svoje pokojne velike prijateljice gdje Božen Žunbor:
Spartansko-kulerski momenat u trenutku jebene kataklizme. Bljesak rudimentarne logike u času najcrnje tame. Uvod u bruka jednostavnu soluciju i najkomplikovanije od životnih nejednačina, optimizmom zračeći natpis IZLAZ u bilo kojoj najeb situaciji, sprej dodatak na sredstvu za čišćenje rendom napravljenog sranja.
I, k'o po nekom nepisanom pravilu, najčešće potičući iz usta inteligenta koji je celu stvar i zagovnao.
Doduše, u neretkom broju slučajeva taj opušteno-optimistični puca-mi-boban/nije-ništa-strašno prilaz je poprilično vredan divljenja, i to najviše zbog činjenice da je izveden u prisustvu svedoka kojima ni na kraj pameti nije da se sprdaju na račun sopstvene/zajedničke muke već da istu zaključe fizičkim gestom.
- 'Sti jebeno lud, debilu jedan??! Kako si, bre, mogao naše vozne karte da zameniš za karton piva, eeeeeej, alooooo?!?!?!?!
- Jebiga, brate, nisam imao dovoljno keša, pa...
- I KAKO ĆEMO SAD MI DA SE VRATIMO U BG IZ OVE VUKOJEBINE, A, MAMU TI JEBEM RETARDIRANU??!!
- Šta, stopiraćemo, staće nam već neko...
Dalibor 1986 - 2013
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- I? Jesi položio?
- Nisam, kevo, mnooogo teška pitanja bila...
- Sedam puta izlaziš na taj ispit, imbecilu jedan, kad ćeš više da ga naučiš?!
- Naučiću, kevo, naučiću...Šta, kao da je ocena pokazatelj znanja...
- More, nemoj da ti ja pokažem vrata od kuće, ščuo?!
-------------------------------------------------------------------------------------------------
- Au, ljudi, šta je ovo, matorci dolaze za manje od čuku vremena sa ranča, odrobijaće me ako zateknu ovakvu gajbu!!
- Opušteno, brate, srediće se...
- Šta će se srediti, jebotekurac?? Limenke i razbijene flajke bleje na sve strane, frižider iz kuhinje jednostavno nest'o negde, parket unakažen od ugašenih pikavaca, jebeni persijski tepih od 3 soma maraka progoreo do komšije, neko se najstrašnije iskenj'o na terasi, a uopšte ne želim da znam zašto je spavaća soba puna mrtvih golubova!!
- Šta, brate, ionako vam je stan bio zreo za renoviranje...
Srednji član u pokušaju da poveže dve osobe u korist njihovih interesa. Stoprocentna pojava pri povezivanju dve pogrešne ličnosti. Nada se da čini dobro obema stranama, ali... ne lezi vraže.
- 'Alo, bre, jesi li ti normalan?!
- Tebra, šta se desilo?!
- Poslao si me kod ovog "robovlasnika" da radim od šest ujutru, pa do pola noći, za pišljivih 20 evra! Lud li si?
- Trebao ti je posao, trebao mu je radnik, ja sam vas povezao i šta sad?!
- Šta sad! Bolje da sedim kući, nego ovo što si mi namestio!
- Namestio!? Namestim ti ga švalerki! Kad već sereš, da ti kažem da me i on zvao istog jutra kad si otišao na posao i pokazao se kao teška vrdalama! Jebite se i ti i on! Poslednji put sam ispao grbav!
Najsrećnije doba balkanskih naroda. Iako pilež i junci doživljavaju 90te samo kroz svoje uske slike HRT3 (B92), za nas, nešto starije omladince, 90te su najsrećnije godine našeg života.
Mi smo dobili brza kola, holivudsku mafiju, njujorške ribe, naši susedi konačno priliku da ostvare samostalne države‚koje su sanjali hiljadu i kusur godina, da sve svoje probleme pretovare na nas i time ne reše ni jedan od njih, dobili smo ozbiljnu opoziciju, pravog dikatora, dens i uvertiru u tehno. Jeo se sneško, pila se Cola, švercovao benzin, prodavale gaće i žvake na ulici, CD diskovi koje današnji balavanderi i ne mogu da zamisle. Kupovala se Pan Erotika i izlazilo u grad celu noć da se startuju najbolje ribe po Štrafti (u BGu, za druga sela ne znam). Tada si znao da je cupika punoletna i nerashodovana kao UAZ ili Kamaz iz 69, da je ne zovu Kaćuša jer se trpala više nego taj višecevni raketni bacač, nego što je riba bila vrh vrhova.
Tada je RnR imao neko značenje, Džaljavac Biber se još nije ni mućako, a bunt je bio kada se zalećeš na nindža-kornjače iz 29. Nobembra pod punom ratnom opremom.
Bilo je veselo svima, a sada, kada se sve završilo, svima je samo ostalo da pljuju na devedesete jer u njima nisu ostvarili ono što su mislili da će dobiti od njih - večnu ljubav, svoju državu, bolji posao, kvalitetniju muziku, više slobode.
O veselim 90tim pričamo mi koji smo skidali mrakove uz Cecu i dens sa zapada.
O zlim 90tim pričaju samo oni koji ih nikada nisu doživeli. Oni kojima su 90te nanele zlo, čak ih i ne spominju. Tu je razlika izmedju klinaca i zrelih ljudi. Kao što se danas klinci vesele ovim debilnim 12tim godinama, gde je situacija gora nego 90tih... samo, danas nema više pravog RnR, pravog diktatora, pravih riba, prave šorke sa pandurima, nema kvaliteta... samo prazno kurčenje klinaca. Ne zaboravite, samo teška vremena stvaraju dobre ljude.
Izum koji je najverovatnije konstruisao neki žešći optimista, okoreli vernik u ljudski rod i civilizaciju uopšte. On je, takođe, i neopisiva budaletina obzirom da je svojim pronalaskom na neobično surov način kaznio sve one koji uveliko znaju da je to u šta on veruje - teška i nedvosmislena idiotarija! Uz još par sočnih opservacija na račun njegove čestite majke, pređimo na bit stvari i sagledajmo gde se to naš Proka Pronalazač zapravo preračunao, da ne kažem ZAJEBAO. Pre svega, treba shvatiti da je čovek kao vladar planete Zemlje i najsavršeniji oblik života na istoj ( sirene ne postoje, iskulirajte loma ), isto tako i najsavršeniji oblik teške stoke i đubreta, bez obzira na aktuelne napretke na poljima nano-tehnologije, Higzovog bozona i svemirskih istraživanja. Elem, za nekoga ko je tako moćan, samostalan, sebe svestan i neopisivo razvijenog nervnog sistema, čovek je, paradoksalno, izvanredno GLUPO stvorenje pa mu je, na primer, neobjašnjivo teško objasniti da se u malom WC-u putničkog autobusa za Berlin (firme ''Lasta'' ), NI U KOM SLUČAJU NE SME VRŠITI VELIKA NUŽDA JERBO ĆE DA SMRDI, čak i ako je ta informacija pomenuta više puta preko razglasa a i na vratima inkriminisane kabine veoma maštovito je depiktirano PRECRTANO GOVNO što jasno aludira na neželjenost prisustva istog unutra. Iz ovog ali i iz drugih razloga geografsko-kulturološke prirode, jasno je zašto je ideja instaliranja jedne male higijenske jedinice u prostor kod srednjih vrata u potpunoj koliziji sa pravom prirodom homo sapiensa. Hvala na strpljenju i putujte avionom.
Čak i ako je JAT u pitanju.
Trademark, zaštitni znak svakog pravog muškarca na potezu od Bombaja do Varaždina.
Brkovi su znak muževnosti i neprikosnovenog autoriteta, duhovne i telesne zrelosti. Policajci u Indiji su - po njihovom PS-u - u obavezi da ih nose, ne bi li odavali utisak moći i ozbiljnosti organa reda i mira. Dok su u Indiji brkovi po propisu obavezni, u ostatku zemalja "brkate transverzale" ovaj facijalni kuriozum se van propisa, a iz istih razloga podrazumeva na svim uniformisanim licima (vojska, policija) s tim što određene strukture imaju i dodatak brade (popovi).
Brkovi, naravno, nisu rezervisani samo za državni aparat, već su, kao što rekoh, opšta odlika muževnosti i (polne) zrelosti ("Kad neće da se napali, ja brkovima žarim"). Starije generacije naročito čuvaju tradiciju brkova, pa su se vremenom izdvojile određene vrste pravaca u njihovom negovanju:
- "Staljin" - Dva krupna brka, začešljana na razdeljak po sredini, blago ufitiljena ka krajevima usana. Ovi brkovi, popularni i pre rođenja svog kuma, naprasno su izgubili na popularnosti na ovim prostorima 1948. a 1953. i šire.
- "Hitler" - ili "četka za ćoškove" podrazumeva dlakavu zalizanu crtu između nozdrva i gornje usne. Naročito je pogodna za starije ljude koji imaju problema sa dlakama iz nosa, pa mogu jednostavno da ih prilepe uz brčni deo do gornje usne i tu ih skrate makazama, tako da se neće ni primetiti da to nisu brkovi.
- "predratni" - ili "švalerski" brkovi, negovao ih je Clark Gable, a za njegovim primerom povele su se starije generacije koje su mladovale do 1941. godine. Neki su posle pustili "Staljina", a neki su dodali i bradu. Posle su se svi obrijali.
- "mađarski brk" - ili "nevestin veo", "čaršav na vetru", "Srbijašume", "terasa za sline" nije vezan samo za Mađare već za sve one koji puštaju brke da rastu slobodno i svom svojom dužinom, ali pod uslovom da ne prelaze brčni deo, tj. malo preko krajeva usana. Nastao je u Mađarskoj, a ponosni nosilac najlepših brkova ove vrste je Pal Šandor.
Brkovi nisu bili popularni kod mlađih generacija, s obzirom na opadanje interesovanja ka muževnosti. Ipak, brkovi su pokazali svoju žilavost pa su se provukli i u ovo novo doba, gubeći vezu sa svojom nekadašnjom suštinom - muževnošću. Brkovi se neguju, peru posebnim šamponima, farbaju se - sve ono za šta je nekadašnjem muškarcu bio dovoljan sapun (ako ga je bilo, tad su bila teška vremena, ne znaju to ovi mlađi). Tako je brkove za XXI vek pripremio i postavio osnove veze brkova i ženske strane muške ličnosti Žarko Dančuo, a današnji trendseter i etalon brkova novog doba je Ognjen Amidžić.
Poslednji kec svih opravdanja i utehe kada sjebemo nešto tudje pred njihovim očima, a ne možemo u momentu da smislimo ništa bolje. Koristi se nebitno od toga da li dati predmet zapravo može da se podvrgne poliranju ili ne. Najverovatnije potekao od poliranja ogrebotine automobila.
Otac: Ajde sad laganooo u rikverc, i okreći da ne udariš u zid... Okreći... Okreći... OKREĆI BRE! (TRAS)
Sin: Ups...
Otac: Jaooooooo bože, što ne svrših u saksiju nego u tvoju majku, pa zar nov Audi da mi sjebeš?
Sin: Ma ništa mu nije bre, samo da se ispolira, i k'o novo.
*******************
Majka: 'Ajde drži ovu kesu, ponesi mi je, teška je. Samo pažljivo, puna je jajima.
Sin: Čime je puna? (Sapliće se i ispušta kesu)
Majka: (Ciničniji od svih pogleda)
Sin: Ma nije im ništa, da se ispolira malo, i k'o novo, šta ti je...