Neki nezanimljivi događaji koje nam najstariji član porodice prepričava iznova i iznova dok nam ne uđe pod kožu. Kasnije, kada dobro savladamo materiju, možemo da ga dopunjavamo kada priča.
Deda: Jesam ti ja pričo sine kada sam išao peške za Mokrin da sviram na svadbi. Šest sati hodanja, a harmonika teška 20 kila. Šetam ja tako, pevam, kad odjednom ide neko prema meni, neki čoek. Ja viknuh "Ko je to?", znaš kako je, nema nikoga, možda je razbojnik, možda je utvara. Kad ono priđe bliže, to moj drug iz škole Stevo, sedeli smo zajedno do trećeg razreda, i onda se njegovi odselili, to je bilo negde u junu 45e. I tako se mi izgrlismo, izljubismo, ispričasmo i reče mi da ide na njivu i tu se rastasmo.
Ja: Oženio je ciganku, to si zaboravio
Deda: Da, umalo zaboravih, oženi ciganku crnu kao ugalj. Ne misli on kakva će mu deca biti, i eto, sve troje garavi. Tako mu i treba, ukrsti mu se loza sa ciganskom.....khkhm, a jesam ja tebi pričao kada sam išao u Sloveniju na skijanje?
Ja: Ono kada si polomio ruku? To nisi pričao.....u skorije vreme......
Deda: I tako ti ja pođem u Sloveniju vozom, magla je bila, sećam se......
Iako nelogično, u žargonu ovo znači spavati. Pretpostavljam zbog toga što je sova aktivna noću, a danju spava. Stoga se ovaj izraz često koristi za nekoga ko po našem mišljenju previše spava.
1)
Šef:"Stefane, ti opet soviš na poslu!"
Stefan:"Nije šefe, samo sam malo zažmurio da zatvorim oči... Čitao sam nešto o očnom pritisku, pa da predupredim."
Šef:"Ma šta mi napriča? Sav si mi načitan!"
2)
Rale:”Mrtav sam. Odo’ da sovim!”
Peca:”Laku noć.”
3)
Tekst pesme Riblje Čorbe (zapravo je ova premijerno pesma izvedena na solo albumu Rajka Kojića, na kojem je Bora otpevao sve četiri pesme) “Ne budi me bez razloga” (obratiti pažnju na poslednju strofu):
Stigao sam kući umoran k'o pas
dosadnim tramvajem što staje svaki čas
napolju je već počinjao dan
ugasio sam pljugu i otključao stan
Ušao sam tiho, ti si spavala
glava mi je teška kao Avala
u krevet kraj tebe sam se smestio
i za dva minuta onesvestio
Refren 2x
Ne budi me bez razloga
ne ustajem pre pola dva
ne budi me bez razloga
poštedi me bar u snovima
Kad sam se probudio 'mesto doručka
na stolu je bila tvoja poruka
znao sam šta piše i bez čitanja
ne možeš da trpiš moja skitanja
Ovih dana opet neću soviti
treba sada novu dragu loviti
svake noći u kafani sedeću
dok ne nađem sebi ljubav sledeću
Refren 2x
Amfilohije Raka Radović, inače poznat široj javnosti po tome da kune Dukljane 3 puta i bača satelitske anateme 3000 'iljade puta, vjerovatno bi široj javnosti ostao nepoznat da nije jedan od najjačih Gokuovih fanova na Balkanu.
Priča počinje jednog novembra, u Budvi (inače kraljici Jadrana), đe je Amfi upoznao Gokua jednog dana na petrovačkoj plaži dok je ovaj sa metal detektorom tražio ona Zmajeva muda. Vidjevši da je junak umoran od teškoga posla, ophrvan kaišima koji su mu se usijecali u široka pleća, pozva ga Amfi da počine, da se okrijepi, da podijele dvoboj i progovore jednu, do dvije maksimum.
Goku prihvati. Sjedoše na terasu jednu, dođe konobar i nazva im dobar dan. "Dobar dan!" odgovoriše junaci, poručiše piće i počeše priču. Prvi na potezu bješe Amfi koji izvadi magičnu kartu KOSOVO i poče da zbori kako je neshvaćen na ovim prostorima. Napad bješe dosta jak ali Goku ne izgubi sve životne poene. Na kraju, Amfi ostavi jednu neotkrivenu kartu i završi svoj potez za vrijeme kojeg ga je Goku pomno slušao ispijajući mohito.
Dođe konobar da naplati jer se desilo da mijenja smjenu i tu se dvoboj iznenada prekide. Stvori se neobično prijateljstvo i kada iđahu put kuće Goku mu reče da nijedan dvoboj nije nezavršen ostao i da će se oni opet sresti i da slijedi teška bitka đe će se morat dignut kuka i motika da ga brane dok on ne svrši svoj ultimejt potez. Amfi reče "Nema problema fratello!"
I bogomi prođoše 3-4 mjeseca a Gokuu ni traga ni glasa sve dok nehotice, jedan mladi popić neki, ne biva otkriven kako u crkvi gleda MBC TV. Tu Amfi poče neku priču tešku kako ne valja gledati TV i ta sranja ali i on baci pogled na taj prozor u svijet i ugleda crtani film u kojem glumi niko drugi do Goku sami, drugar njegov. Amfi se obradova konačno viđe svoga dobroga prijatelja sa kojim je ispijao mohitooe, sjede, zavali se i odgleda epizodu a to je bila ona kad je Gokuu trebala spirit bomba da bi skenja Majin Buu-a u narodu poznatog kao "Opasni Decxko". Kad viđe Amfi da je Gokuu potrebna energija on urgira sve popove sve sestre po crkava da se dignu u ponoć, da dignu ruke, dignu obadve, da dignu ruke od svega jer nemaju za kartu do Prištine i dadnu to malo energije što treba Gokuu. Tako Goku pobedi zlog čovjeka, a sve uz pomoć svog velikog prijatelja Amfija.
I dan danas se mogu vidjeti ta dva događaja od ljudi kako sjede dolje put Budve i maltretiraju konobare dok ispijaju mohito.
Amfi i Goku u kafiću...
Amfi: I kako reče da se radi onaj potez kamenjar - kamenjar?
Goku: Kamehame talas, to ti je brate samo izvadiš utoku DUM DUM TAHA TAHA i gotovo.
Amfi: Oli me naučit, Ostroga ti?
Goku: A makse kralju, aj' oću ali neki drugi dan danas je svetac pa se ne radi.
Amfi gleda pogledom đeteta koje je ušlo u prodavnicu igračaka svoga heroja...
Rodbina koju viđate jednom godišnje, na slavama, venčanjima, sahranama, ili nekim drugim familijarnim okupljanjima. Epitet lažna, pridodat iz prostog razloga što takva okupljalja obiluju lažima. Svi su uspeli u životu, svima je do jaja, niko nema problema.
-Ja: E tetka (cmok cmok cmok po obrazima) šta radiš? Kako si?
prevod: Gde na tebe da naiđem, smaračice raspala...
-Tetka: Sjajno, divno, baš se dobro osećam...
prevod: depresija teška, ne spavam noćima...
-Ja: Gde je teča, vidim nema ga?
-Tetka: Ma radi konstantno i ja ga slabo viđam, poslovna putovanja..
prevod: Nakrao se para u firmi, sad leži tri godine u Valjevu.
-Ja: A sestra, kako je ona, kako na fakultetu?
-Tetka: Jako dobro, uzela je sad pauzu, pa otišla malo svet da proputuje.
prevod: Napustila fax, na opasnim drogama, na klinici u inostranstvu, leči se.
-Ja: A brat? Kako je on?
-Tetka: A on, divan je, pronašao svoju umetničku dušu, hoće da se bavi pevanjem.
prevod: Alkoholiše se po ceo dan, pa ide po ulici i peva.
-Ja: Super tetka, baš mi je drago, sve najbolje.
prevod: Ne daj bože da umre neko ili da se ženi, da te ne gledam bar još godinu dana...
Izraz koji se korsti kada nekoj osobi želimo reći da je nešto uradila dobro, bez greške. Džiudžicu onih koji su izgubili isto i u nekoj opkladi, pa žele da malo isprovociraju protivnika.
Džoni: Šta si dobio iz matematike ?
Luka: Ma teška ova srednja bre u pm.
Džoni: 'nači kec ?
Luka: Ma petaja brale. Nisam mogao da verujem, ja kao mislio neka dvojčica, trojčica a na kraju izvuko ja petaju !
Džoni: I ti kao posle ne štrebaš. Ae ćuti bre štreberčino, k'o da te mama rodila!
Luka: Ma nisam bre učio ja puno ..
Džoni: Aj ćuti bre molim te, ja te pitam da mi nešto pomogneš, ti kao ne znaš ništa..Dalje takvi od mene.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
Lik 1: Aj se kladimo da će Mančester da povede drugo poluvreme !
Lik 2: Aj da neće!
Lik 1: Za koliko se kladimo ?
Lik 2: Za pet soma ?
Lik 1: Može!
(malo kasnije)
Lik 1: Jel sam ti reko da će da povede, daj pare ovamo odma', haha!
Lik 2: Dobro, dobro ajde, evo ti, najedi se majmune. Kakav si k'o da te mama rodila.
Lik 1: Ajmo piće za sve prisutne goste..
Nekako je priroda odredila da kada si mlad, raspušten pastuv, neke žene se jednostavno lepe za tebe. E, jebiga. To je uvek nekako uz kurac, da izvinu ova deca što slušaju, baš onda kada ti žensko ne treba ni na vidiku, a ni ovako, ako me razumeš.
Ovom rečenicom će ona probati da te pridobije samo za sebe, tj. za celu svoju ludu familiju, jer, opšte je poznata ona stara: "Taj u našoj familiji služi samo za jahanje"...
-... nešto sam htela da te pitam...
-Pitaj slobodno... neću se ljutim...
-Znam, ali... meni ti ne deluješ kao čovek tog tipa, znaš...
-Kaži, slobodno. Jebiga, ne okolišaj kao mačka oko slanine. Ud'ri direkt u vugla, pa 'de pukne...
-Znaš, mi smo već dugo zajedno... 'ajde, oprostila sam ti onih par ispada sa onim klinkama...
-Ako si raspoložena za svađu, zajebi me... stvarno nisam u elementu...
-Ma, ne to... mislim da ti je vreme da se smiriš...
...pogled kao ka flešskoru kada vidiš da ti je na poslednjoj utakmici falio samo gol za prolaz...
-Ne gledaj me tako, plaši me to... i da... moja mama kaže kako ona naša sekira ima devet kilograma, a kome je ta sekira teška, taj nije za mene... zašto me tako gledaš?! 'Oćeš li prestati?!
-Na kom spratu živiš, beše?
-Care, zajedno smo četiri godine... dobro znaš da je peti sprat... ne foliraj sad kada ozbilno razgovaramo...
-Jebeni peti sprat... visoko, mamu mu...
Ona nije kao druge. Ona poseduje neku unutrašnju lepotu, vidljivu samo onom ko ume da gleda ispod površnih normi lepote nametnute od strane modne industrije mainstreama. Interesuje se za umetnost i dizajn. Sluša muziku koja ne robuje stereotipima lepog i slušljivog. Čita teško shvatljive knjige manje poznatih pisaca, jer su oni svoja dela stvarali za odabranu i inteligentnu manjunu ljudi koja je ispred svog vremena i samim tim iznad svojih savremenika. Njen dečko je muzičar, svira u bendu koji pravi autorske pesme. Obično nastupaju kao predgrupa tribute benda Metalici (Iron Maidenu) na svirkama u lokalnom domu omladine.
Ili bar tako ona vidi svoj život kroz ružičastu prizmu mašte.
Istina je sledeća: Ima pritupu i uvek blago iznenađenu facu seljančice koja je uspela da pobegne sa njive i ode u veliki grad. Svoje zadebljalo telo krije ispod slojeva jednobojne i široke odeće koju ne bi obukao ni Ludi Šeširdžija iz Alise u zemlji čuda, ali Bože moj, sve to može da prođe kao stil kojim ispoljava svoju individualnost. Ide u srednju kožarsku školu, ali ljudima priča da tamo postoji neko istureno odeljenje srednje dizajnerske koje prima samo najtalentovanije od talentovanih. Muziku koju priča da sluša zaista ne može da podnese, tako da lista sa narodnjacima na kompu nosi ime njenog brata, jer ukoliko neko vidi šta zaista sluša, uvek može da kaže da je to od njenog brata koji je teška seljačina. Definitivno će morati da ga natera da to izbriše. Dečko joj je klasični gubitnik ali je srećom dete imućnijih roditelja, koji finansiraju njegovo iživljavanje nad različitim muzičkim instrumentima (jer naravno idalje nije našao koji mu instrument najbolje leži).
Po zaršetku srednje škole će shvatiti da više nema snage za hipsterski život. Rodiće dete u 21. Muž će joj se ubrzo propiti. Postaće žrtva nasilja u porodici.
Tipičan primer mlađanog bolida. Podgojeno i podbulo detence do nekih petnaestak godina, primetno degenerisanog izgleda. Uvek je nastalo od starijeg bolida, s tim što je genetika bolida napredovala za jednu generaciju, pa je tata bolid ponosan na sina bolida. Da bi mali bolid dobio titulu tatinog junoše, mora opravdati nemala očekivanja.
Jedna od osnovnih stvari koje sin bolid na prelasku i putu inicijacije do tatinog junoše mora ostvariti je izuzetno teška i samo pet dana godišnje je povoljno za izvršenje tog zadatka. To su dani od 18.09-23.09 septembra. Tada se u Šapcu održava vašar i tatin bolid kao svaki pravi junoša mora izdržati na onom bikčetu preko dva minuta. Svestan sam toga da je bikče mehaničko, ali sam opet saosećao sa njim. Posle toga mali bolid ide pod šatru i dinarsku protivrednost od manjeg obora prasića gura Vendi u sise. Tu je put prelaska do tatinog junoše već skoro gotov, ali prvo tatin bolid mora pokazati da ima potencijala za nešto više. Matori bolid prodaje još obor ovaca i mlađani bolid snima mali kompaktni cdi, gde je jedna od vodećih numera "Pogled lasera." Tada je mali bolid i zvanično postao tatin junoša i ponovo ga vode u pravoslavnu crkvu, po mogućstvu neku naširoko poznatu, gde pored imena dobija i jebački nadimak: Maki, Laki, Lipov kurac.
Vidas je bio indijski filozof, pjesnik, mističar i penzioner. Rođen je u malom selu Maradušad pokraj grada Spizdake. Inače, bio je i najkontraverznija ličnost svog vremena .Oko tačnog datuma njegovog zemaljskog života istoričari se nikada nijesu složili, pretpostavlja se da je živio prije nove ere.
Poznat je po svojim zbirkama pjesama od kojih svi kritičari književnosti izdvajaju "Usnuli mozak" u kojima opisuje veličanstvo čovjekovog uma.Evo jednog odlomka iz pjesme "Lake maske":
"Lako je skinuti tvoju masku draga
ali ne želim jer se ispod krije raga,
lako je spavati ispod drveta palme
ali ne mogu od tvoje galame!"
Kada je napunio svoju 23 godinu (to je naveo sam Homer u kritikama njegovih djela, inače inspirisan Vidasovim djelima napisao je Odiseju) počeo je da pokreće narodne mase. Stvorio je čitav niz sljedbenika (Vidasise), a i do danas se očuvao njegov red u obliku raznih fanatičnih vjerskih sekti. To je trajalo dok mu nije dosadilo da ga ljudi pitaju za savjete pa napušta svoje rodno mjesto i kreće u svijet.
Živio je dugo godina po Himalajama (tada nazvanim Prpes) stvarajući prvi filozofski pravac prpatas(danas poznati prpinaizam). Smatrao je da su ljudi postali od zvečki koje su na zvečarkinom repu. Zvečarke je stvorio umnosinjak(nikad nije rekao šta je to-neki naučnici smatraju da se gospodin Vidas samo sprdao kad je pravio ovaj filozofski pravac). Takođe, tvrdio je da su od ljudi nastale sve životinje (osim zvečarke) a da su ljudi prestali da rađaju životinje kad su i sami to duhovno postali.
Tokom tih godina napravio je skulpturu golog sokola u rukama obučene Žene. Ostali su spisi u kojima je navedeno da ništa ljepše niko nikada nije napravio.Međutim, pošto su se mnogi sokolovi zalijetali na nagu skulpturu, da ne bi došlo do njihovog izumiranja,Vidas je teška srca i sa suzom u oku srušio skulpturu. Nakon toga se dugo oporavljao od rana koje mu je zadalo izvjesno jato sokolova.
Tek sa 60 godina počinje njegovo pravo stvaralaštvo, izdaje još dvije zbirke pjesama od kojih je jednoj zabranjeno izdavanje jer je sadržalo riječi patus(nema konkretne riječi u našem jeziku ali ima značenje ekstra dobrog dupeta)i ratus (ogroman muški ud). Ipak, ostali su neki stihovi od kojih su, sa najviše umjetničkog duha napisani sljedeći stihovi:
"...A tada tvoj mili patus
okiti moj nemirni ratus..."
Termin romus je takođe korišćen(ženski polni organ). Od te riječi kasnije nastaje naziv za Rimljane.
Ondašnje vlasti ga zbog nepristojnosti osuđuju na smrt vješanjem za ratus. Ostao je samo bolan krik jednog umjetnika kojeg sredina nije razumjela jer je bio mnogo ispred svog vremena(po dužini ratusa).
Literatura
"Vidas, umjetnik svog milenijuma"-Homer
"Od kluba penzionera do uspjeha"-PIO Maradušad
"Kratak uvod u prpinaizam"-Immanuel Kant
"Istorija sela Maradušad"-nepoznati autor(vjerovatno ondašnji mještanin)
Prvi: Telo se nalazi u stanju mirovanja, sve dok se ne steknu uslovi da te zajebe ako se pokrene, u kom slučaju će se kretati konstantnom brzinom.
Drugi: Sila je masa puta ubrzanje. Ta sila je uvek protiv tebe.
Treći: Za svaku akciju postoji reakcija, s tim da ti tokom njihove interakcije, ni kriv ni dužan najebeš.
Prvi: Menjaš gumu na traktoru. Jedva guraš rezervnu jer je teška ko Jasna Matić. Iznenada te napadne obad i ti podigneš ruke da se odbraniš. Uslov je stečen. Guma se pokreće i leti niz put lako kao perce. Ti trčiš za njom ali je njena brzina konstantno veća od tvoje...
Drugi: Igraš basket, 1 na 1, sa debelim Đoletom. Šutiraš trojke 75%. Ali svaki put kada ti promašiš on hvata loptu, zaleće se ko nosorog za vreme parenja, gazi te i pogađa zicer. Na kraju gubiš 21:20. Možeš ti da budeš i Majkl Džordan, kad je Đole masa puta ubrzanje...
Treći:
Akcija: Pandur Milojica je jebo neku ravu i dobio sifilis. Mora da se leči 3 meseca.
Reakcija: Žena mu, Mašinka, mu ne da pičke 3 meseca. Neće ga ni druge rave. Milojica je nadrkan.
Akcija: Neki narkoman otima babi torbu s ajvarom. Komšije zovu policiju.
Reakcija: Milojica, izuzetno raspoložen za upotrebu pendreka (službenog, kad ne može lični), dolazi u tvoj kraj.
Vraćaš se iz škole slušajući muziku, mrtav umoran, sanjaš krevet. Podočnjaci: ni Maršićanin se ne bi postideo. Vidiš ispred sebe pandura sa Džoker osmehom. Pitaš se šta se dešava. On vadi pendrek i pokazuje ti da priđeš. Prilaziš mu i BAM! Sledeće čega se sećaš je Urgentni...
Eh da se na časovima fizike radi praktičnije...