najpopularnija alternativna metoda liječenja anksioznosti bazirana na teoriji navike, tj sve je samo navika, ništa više ne radi se o bolesti, niti o poremećaju, već o lošoj navici vi ste navikli da imate anksioznost, da se znojite, crvenite, izbjegavate situacije itd što je više ignorišemo a formiramo druge navike koje zauzmu naše vrijeme, ona prije nestane može se uporediti sa bilo kojom drugom navikom kao vožnja auta ili korištenje računara, drkanje, pušenje, pijenje, drogiranje iako ovo može zvučati suprotno od nekih metoda jer izgleda kao izbjegavanje, ipak ne radi se o izbjegavanju (potiskivanju) osjećaja, već samo navike, i kao i mc2 metoda i ova preporučuje slušanje i prihvatanje osjećaja, naročito napada panike metoda ima 9 stubova kojih se moramo pridržavati da ukinemo tu naviku: ne ići doktorima, ne piti lijekove, ne istraživati to, ne koristiti druge metode, ne pričati o tom, ne oslanjati se na druge ljude, ne prisjećati se toga, ne stavljati to u centar pažnje
Profesor: Bajiću, gdje si to ti bio mjesec dana? Nema te u školi, reko da se nisi ispisao. Bajić: Ma bio kod psihijatara, u ludnici, imao neke simptome. Donio sam opravdanje. Profesor: Glumiš budalu, ha? Bajić: Ma ne glumim, nego sam ispao budala. Ja htio na razgovor sa psihologom, oni mene strpali u ludnicu bez prethodne najave. Profesor: Nego si ispao, ha? Bavi se nečim, radi nešto, ne misli gluposti Bajiću. Bajić: Ma pokušao sam sve: post, detoksifikacija, bijeli luk, fizički trening, trčanje, religijski rituali, egzorcizam, čajevi, odlazak u prirodu, mc2 metodu, odlazak kod bioenergičara, salivanje strave...jedino još nisam Linden metodu, ali ona je komercijalna, a para nemam. Profesor: Ja reko ne misli gluposti, ti poče pričati gluposti. Slabo ti kapiraš?
Balkanski osećaj za pravdu, kojim se samo povećava nepravda.
Prodekan za nastavu: Kolege, ne možemo vam nikako odobriti novembarski rok, pobogu! Ovo je već peti put da tražite izlazak na jedan ispit! Studentkinja: Da, ali ja imam dobro opravdanje, a i nisam izlazila do sada! PZN: Kakav problem? Studentkinja: Bila sam trudna! PZN: Aha! Pa dobro, koleginice, čestitam, Vi svakako možete da napišete molbu, siguran sam da će Vam veće izaći u susret... Student 1: Aha! Ona može, a mi ne možemo! Student 2: Ovo je čisto birokratsko izrugivanje pravdi! Znanje nije roba! Student 3: Blokiraćemo fakultet! PZN: DOOOBRO!!! Kolege, ako već izlazimo njoj u susret, izaći ćemo i vama!
Kako idiotluk u prekoatlantskim zemljama severno od Meksika stalno napreduje, za očekivati je bilo da se nešto ovakvo desi. Mlada neiživljena klinčadija je konačno našla opravdanje za sva sranja koja naprave, krenuvši od razbijenog suđa, preko pojedene kašike cimeta, pa sve do iskakanja iz aviona sa ruksakom sa knjigama umjesto sa padobranom. Pod franšizom "Jednom se živi" mnogi mladi idioti pokušavaju da se dokažu u nekom boljem i lepšem svjetlu. Ipak, svet su sagradili veliki ljudi poput Legolasa i Betmena (prema istraživanju naučnika iz Masačusetsa), red je da se pokaže da svako može da gađa lukom i strelom a da ne izbije oko/ slomi nos/ otkine uvo, i da sanatorijumi širom Država ipak nemaju tolike kapacitete kakve su mislili da imaju. Neki od ovih gorepomenutih i prežive batinanje ili samopovređivanje koje sledi nakon što kažu to "YOLO", pa se kasnije kunu da neće to opet uraditi sve dok nadbubrežne žlezde ne počnu opet da rade dok se padobran jednom ne otvori, a sanduk zatvori i prekrije zemljom. Šta li je Tesla mislio kad im je otišao tamo? Tad sigurno nije bilo nikoga ko bi došao k njemu i rekao "Hej, mister Tesla, ja lizala kablove od napon, jedna život!". No, evolucija se pobrinula da takvi postoje u daljoj budućnosti, kao i da opstanu oni koji imaju bar gram zdravog razuma da ne izgovore ova 4 slova zajedno.
A sve u svemu, nije to tako loše. Idiota sve manje, Ameri možda postanu sofisticiraniji, povedu neki rat s razlogom koji nije ono što pogoni sve od dvotočkaša do osamnaestotočkaša, izmisle nešto korisno svetu. Do tad, valjda će se to sve malo pročistiti. Ko zna, možda je sve to zavera nekog Masona ili Iluminata, tek da se društvo malo uzdigne sa moralnog, etičkog i ko zna kog još dna na kojem stoji više prethodnih leta. Ipak, jedan je život, red je da bude proživljen kako treba.
- Brate, idem do Marine. Ko jebe to što ona ima sedmoricu starije braće grmalja sa Sokoca, i što lome koske svima koji joj priđu. Odo da je pitam da izađemo na piće ili na kafu, jednom se živi! - Aj srećno, i javi svojima da mi jave kad ti je sahrana.
Reč kojom se opisuje kao prut vitka pripadnica ženskog pola, u narodu zvana još i vita jela. Njen obim struka stvara osećaj da bi je ker u čeljustima mogao nositi a najslabiji vetrić precvikao napola.
Pored sočnih lubenica (ili kruškica, šta ko preferira) i zategnutih, celulita-bez kriškica, lomni struk je jedna od najpoželjnijih telesnih karakteristika koje jedna žena može da poseduje. Zajedno oni čine ženski Bermudski trougao koji u svom najboljem obliku dostiže idealnu 90-60-90 meru, a u čijim se prostranstvima gube mnogi muškarci... Takvi sočni, vočni i egzotični, bezobrazno lomni komadi su nam raspaljivali maštu i bildovali desnicu, kako to Bora u onoj pesmi kaže... I nastaviće činiti to sve dok je kuraca da se dižu.
Sa druge strane, lendskejpare i mišelinke za njih imaju samo reči pokude, nazivajući ih Kosturkama devojkama, grisinama, anoreksičarkama i sličnim gnusnim nakaradnostima. Najobičnije ljubomorne nizačice epiteta sve odreda, eto šta su.
- A vidi onu što se skockala, uf kak'a je lomna! - Pravo veliš, lomna: izlomio bih je otkurca! - Razumem šta hoćeš da kažeš Baršunasti, samo bez detaljisanja ka' te molim... - A šta, ti kao ne bi? Lomikurka prava! Idem da je priupitam neke stvari, možda ima gorući problem... __________________________________________________________________________ - Vidi šta pišu novine: Muž terao ženu da nosi korset dvaes' godina, imala obim struka 35, ušla u Ginisa... - E kad bi mene ugrejalo sunce, pa da mi žena bude lomna u struku. Ovako *ja* moram da se lomim sa koje strane da joj priđem kol'ka je! - Ako, ako, i treba da se lomiš... Bolje da ljulja nego da žulja! __________________________________________________________________________ - Doktore, doktore, kako mi je žena?!?!?! - Pa, za početak Vam moram priznati, veoma je lomna... - Što pušiš vnugo doktore, 'el ja za tvoju kažem da je pička i po!? - Ma neee: Ima osteoporozu, lomne i krhke kosti. Moraće da se čuva preloma...
Izraz koji se nameće nakon realnog sagledavanja nepovoljne situacije, konkurencije i njihove stvarne moći. Podvijanje repa i okret nazad. Luzerski ali pritom i najekonomičniji pristup. Bar se nisi cepao kroz regularni tok i produžetke pa pao tek nakon penala.
- Jesi pokušavala nešto? - Nemam ja šta tu da tražim, on se već muva sa Cecom. ====================================================================== - Druže a što nećeš da odemo u ''Studio'', znaš kakvih riba tamo ima? - Ima, da... ali znajući našu psiho-fizičko-finansijsku strukturu, zar nije očigledno da nemamo šta da tražimo tamo? - U pravu si. Idemo na kej, bar ćemo imati pet puta više kinte za pivo. ====================================================================== - Šta nam možete reći, kakve su šanse gostujuće ekipe? - Pa realno... na našem terenu i pred našim navijačima nemaju šta da traže! ====================================================================== - Prijavio sam se na jedno takmičenje na Vuki, definisanje novog slenga... ali kada sam video kakve su tu veličine i ljute glave, shvatio sam da nemam šta da tražim tamo. Iz čistog poštovanja prema organizatoru napisah nešto. - Ajd' ne tupi, pokidaćeš, nije definisano!
Teren - Neka najravnija njiva ili eventualno parking ispred dućana koji je potpuno prazan. Na teren se dolazi obično sa gajbom piva i svinjskom pršutom.
Golovi - Obično su napravljeni od iskorišćenih gajbi piva , kamenja, cigli .
Vodonoša - Najčešće sin nekog od igrača , koji celu utakmicu trči od terena do bunara po hladnu vodu.
Postava je uobičajena 4+1 . Golman, u odrani su dva igrača , jedan je na sredini i jedan u špicu.
Igrači :
Golman - Najdeblji čovek u selu , ima preko metar kila , non-stop pije pivo i nikad ne odbija hranu, pogotovu ako je to slaninica .
Levi bek - Najmlađi član ekipe , po nekad i šegrt, voli da je sa starijima zato što misli da će od njih pokupiti svu pamet sveta. Postavljen je za tu poziciju zato što iz ekipe niko ne šutira levom, bilo kakva greška da se napravi u toku igre bilo da je to u špicu ili kod gola Levi bek je kriv.
Desni bek: Najstariji igrač u timu i obično onaj koji najčešće plaća pivo. Njegov je posao samo da dodaje loptu i da stoji blizu gola. U slučaju da pogreši, Levi bek je kriv.
Vezni ( Sredina ) - Najpametniji igrač u timu, zaslužan je za taktike i kontroliše vreme da ne bi došlo do krađe . U slučaju da pogrešno oceni dodavanje pasa ili ne provali protivnikove namere , priće i izderati se na Levog beka .
Špic - Glavni u svom društvu , onaj koji ima najviše tuča po kafanama i koji naručuje pesme . Pri prijemu lopte istog trenutka će šutnuti makar pogodio i goluba u letu. U slučaju da promaši okrivice Levog beka i sve to začiniće jednom ćuškom . Celu utakmicu je na protivničkoj strani i nikad se ne vraća u odbranu, takodje tu je i da izvede svaki penal tehnikom " Špic po sredini gola ''
Onako znojavi sešće ispred dućana koji nosi naziv kao i vlasnik ( npr . Mile , Dragan ... ) i piti celu noć . Opravdanje kod kuće će im biti '' Slavili smo pobedu ''
Najveći majstori prerušavanja. Ove od dvadeset sedam-osam godina mogu da izgledaju kao da imaju jedva dvadeset a one od petnaest-šesnaest kao da imaju skoro trideset godina. Čak i da je pitaš koliko godina ima nasmejaće se kad ti kaže pa gataj u bob da li je bila ozbiljna.
Primeri su zasnovani na istinitim dogadjajima
Blago detinjasta devojka ulazi u kafić i svojom pojavom pokupi svu pažnju lika za šankom.
-Pusti Totenhem, vidi ovu pored vrata, idem da je pitam nešto. -Haha, ti nisi normalan, za to se ide u zatvor, pitaj je prvo ima li ličnu kartu. -Ako zbog nje zaglavim zatvor ima da zovem muziku da me isprati.
Nešto kasnije: -... i tako, sad sam diplomirala pa pokušavam da se zaposlim.
Lik shvata da je debelo omašio u proceni godina, da bi proverio da li ga uši varaju zbunjenim glasom pita:
-Sad si diplomirala? -Da, bolje ikad nego nikad, pauzirala sam malo posle srednje, obnovila sam dve godine ali bitno da sam na kraju završila. -Ok teto, hvala na pažnji i dovidjenja, odoh da pogledam nešto kod šanka.
****nedelju posle toga***
-Au, vidi onu za šankom! -Zatvori usta, ispadaju ti bale, vidiš da može ujna da ti bude, nemoj opet da se obrukaš. -Baš me briga što je starija, neću u supu da je stavljam.
Nešto kasnije: -... i kaže meni juče nastavnica da donesem opravdanje za sredu. -Nastavnica? Koliko bre ti godina imaš? -Za dve nedelje punim šesnaest, što pitaš?
Liku se pred očima javi vizija ćaleta sa tandžarom, krivičnog zakona i rešetaka
Činjenica koja se koristi kao argument i kec iz rukava kandidata na intervjuu za posao u situaciji kada se poslodavac uhvati za dužinu studiranja i kvalitet završenog fakulteta, kao Čarli Šin za porno zvezdu.
Naravno, satisfakcija zbog adekvatno upotrebljene argumentacije u ovakvoj, eventualnoj raspravi je minimalna, jer svaka iskusna i uporna zvezda zna da, samo hladne glave, mora dočekati veliki broj sličnih i zahtevnih scena pre nego što zasluži oskara.
- Zbog čega ste ovoliko dugo studirali? Skoro deset godina! - Radio sam, a u međuvremenu bio i u vojsci... - To i nije neko opravdanje. - Ne pravdam se, već navodim razloge. - Razumem... Imate i slab prosek, na tom...pravnom u Kragujevcu... Poznajete li profesore koji su uhapšeni u onoj aferi? - Poznajem. Predavali su mi, ali kakve veze to sada ima? - Ima veze, ima... Da niste možda neki ispit dali...znate...brže nego obično? - Jesam li ja ovde u policiji ili na intervjuu za posao? Mogao sam da sredim neki ispit, ali nisam hteo, jer mi je obraz najvažniji, uostalom, ja vam ovde dolazim sa diplomom državnog fakulteta dok, recimo u Vladi sede neki ministri i sa diplomama Megatrenda, a vi me još tu i prozivate... - Vidiš, takvi kao ti, što brzo padaju u vatru, za posao komercijaliste nama ne trebaju! Doviđenja!
Pošto si već u drugom polugodištu šestog razreda, vreme je da pokažeš da će ćeš od tunjavog dečačića izrasti u glavu kuće kakve nigde nema. To što si glavat ti neće obezbediti lavor s vodom toplom kako treba - ne! Ti već sada moraš da se oblikuješ, da shvatiš za koga navijaš, šta navijaš, kome ćeš da daš po pičoki jer te je pogrešno pogledao, a pride ćeš početi da se brijaš. Jer, što pre počneš da se brijaš ima da ti brže i više raste dlaka, a to će značiti da si mator, ali ne mator kao Mićunović, već si mator kao baja pravi. Uz malo sreće ima da te zovu "Knindža". Priznaj, matori, kako to moćno zvuči - "Knindža! Nadimak od koga momci pune gaće, a ženske ih vlaže i to samo ako im prethodno nisu spale.
To je najlepši period školskih dana, kada shvatiš da ima peska na kome svi možemo da se igramo, ali je fora da se nekome to zabrani ili da mu barem uvaljaš facu u isti. Ili kada noću, u svom kraju, zapališ sa pajtašima prvu pljugu i popiješ prvi deci' piva, pa si pijan, glasan i to moraš da ponoviš narednih dvadeset puta, da svi zapamte.
Pa, onda bežanje sa časova bez razloga, dolazak na fizičko bez opreme, učenje pogrešne pesmice za časove srpskoga jezika i književnosti. Bojkotuješ žu-žu na rođendanima i ne piješ ništa sem pola-pola (pola crni, pola žuti sok). Majku zoveš "keva", a ćaletu se obraćaš po imenu i to samo kada on nije u prostoriji. Svi te smaraju bez ikakvog razloga. Kažeš da je "FIFA" bolja nego "PES", jer - što da ne?
O, kako je lepo kada pubertet te udari, sve postaje moguće, pa i ono nemoguće. Mogu da te hejtuju, ali ne i da te hejtuju i tako te munje!
U našem bogobojažljivom i sujevernom narodu, misterije života oduvek su se pripisivale nekoj nevidljivoj sili koja je - hteli mi to ili ne - vazda upravljala Čovekovim vremenom na Zemlji, oblikujući ga, organizujući i govoreći kada mu je kraj a bez da je isti ikada imao tu šta da se pita. Bog ili Sudbina – sasvim je svejedno; rođenje, zaposlenje, ženidba, Tašta, Smrt – sve je to neko već odavno isplanirao, i što pre ta činjenica bude prihvaćena biće ti lakše. Obilna konzumacija alkohola pri tome, razume se, sasvim je dozvoljena.
Elem, s tako uperenim prstom u Svevišnjeg ( ali bez i najmanje namere da mu izbije oko ), Srbin je našao sasvim prihvatljivo objašnjenje/opravdanje za, ne “petvekovno”, već VEČNO očajno stanje u kojem se nalazi, time s osmehom skidajući svaku odgovornost sa sebe sâmog da povodom istog nešto i preduzme. Eventualno samoinicijativno poboljšanje sopstvenog i života svoje porodice, za jednog pripadnika nebeskog naroda verovatno bi značilo i terminalno odstranjivanje iz VELIKOG PLANA koji je dobri Gospod namenio Srbima, a u vezi sa onim nastanjivanjem galaksije Andromeda za par desetina hiljada godina.
Skoro u isto vreme kada se pomirio sa time da će raditi ono što mrzi, mrzeti ono što ne radi i, uopšte, mučiti se za sve i ni zbog čega, naš čovek je razvio najsvetiji oblik mržnje ( Attack: 220 + 16 ) prema svakoj individui koja se oglušila o Božije Slovo i odlučila da živi “nešto” bolje, srećnije, duže. Tako se, bajdvej, i razvio onaj epski antagonizam prema Slovencima, mamicu im jebem zmajčekskouououo, mada su oni i pre toga bili kreteni, ako ćemo realno. Ipak, videti jednog člana ili članicu sopstvenog plemena kako “uspevaju” u životu pa makar i u najbeznačajnijim segmentima istog, za jednog ortodoksnog i verovatno neistuširanog “ića” može značiti samo jedno: pakt pomenutog/pomenute sa Sotonom i kategorisanje istog/iste kao najcrnje znane domaće ili divlje stoke, uz obilno unutrašnje pominjanje ženske familije i porodičnog stabla uopšte.
A onda može da se vrati i nastavi da kuka kako nema šta da jede...
- Goranče, je s’ to ti, jebotebog? Nisam te vid’o još od one maturske večeri kada si odveo najbolju ribu iz škole kući…kako beše…Ivana, Živana…? - Marija, mada je sada zovem “ženo”. Kako si ti? Šta ima novo? - Eh, šta bi bilo novo, moj druže...Jad i beda, k’o što i sâm znaš. Živim od danas do sutra, mučim se gore nego Sizif, al’ šta ću – to mi sudbina. Ti isto, pretpostavljam? - Pa i ne baš, da budem sasvim iskren. Eto, ima već skoro 20 i kusur godina kako živim u Kanadi, radim tamo posao koji volim i od kojeg mogu pristojno da zaradim, evo sad mi i najmlađa ćerka pošla u srpsku školu...da kucnem u drvo – sve je u najboljem mogućem redu! - Da, da...Kada je čovek rođen pod srećnom zvezdom, sve mu polazi za rukom...Nego, mnogo ‘ladno tamo, a?