Prijava
  1.    

    anksioznost

    strah, tjeskoba, stid, neugodnost, trema, napetost, strepnja

    Osoba koja pati od anksioznosti može biti nazvana vulgarnim (uvredljivim) nadimcima: pička, kukavica, drvena marija, kip, hendikep.

    Često ih neko zadirkuje pitanjima: "Zašto si povučen? Zašto se ne družiš? Šta ti tišti grudi?"

    Manifestuje se raznim simptomima poput znojenja, crvenila lica, drhtanja, izmjenom glasa, poteškočom pričanja zbog suhog ili začepljenog grla, te simptomima u obliku ponašanja kao bježanje iz škole i iz socijalnih i zahtijevnih situacija, okupljanja, događaja, proslava. U najgorem slučaju manifestuje se kao napad panike što se također naziva i napad anksioznosti ili panični poremečaj. On može da nas spopadne i tokom sna kad se naglo probudimo sa ekstremnim osječajem straha, ludila, kao npr da je počeo rat ili dogodilo se nešto jako čudno. Ili kao ekstremna sekiracija gdje osječamo da ne možemo više izdržati život.

    Neki je smatraju psihičkim poremećajem i za nju postoje lijekovi koji se zajednički zovu anksiolitici. Neki poznati su apaurin, rissar ili riset, proziac ili prozjak.

    U slučaju da se smatra psihički poremečaj pravilno se kaže poremećaj socijalne anksioznosti u slučaju da je anksioznost povezana sa ljudima tj da su oni pokretač straha.

    U slučaju općeg straha (od smrti, posla, bolesti, života, rata...svega pomalo) zove se poremećaj opće ili generalne anksioznosti.

    Često dolazi i kao dio ili simptom ili uz druge psihičke poremećaje kao što su šizofrenija (shizofrenija), PTSP (post traumatski stresni poremećaj), razni poremećaji ličnosti, depresija.

    U slučaju da se o anksioznosti ne govori kao o bolesti ili poremećaju koriste se nazivi kao socijalna anksioznost, opća anksioznost itd, bez rijeći poremećaj.

    Na engleskom "socijalna anksioznost" (social anxiety ili SA) se zove ako je u smislu osjećaja, a u smislu poremećaja "poremećaj socijalne anksioznosti" (social anxiety disorder ili SAD).

    Često osobe koje imaju anksioznost nemaju društvo, ne idu u školu, nemaju posao, povučeni su, slabi, osjetljivi emocionalno (lahko zaplaču), nemaju ili nikad nisu imali curu ili momka.

    Ovo je inače engleska riječ anxiety, i u našim jezicima se rijetko koristila tako da mali broj ljudi je znao njeno značenje ili čuo za tu riječ. Danas ipak zahvaljujući dostupnosti interneta i engleskog jezika, sve više i više ljudi koriste ovu rijeć kao domaću i standardnu. Često se može čuti na TV, radiju, oglasu, reklami, te u riječniku i nalazima doktora, psihijatara, psihologa.

    Osim standardnog tretmana psihoterapija naročito kognitivno bihevioralna terapija (CBT) i lijekovima, postoje alternativne metode poput mc2method, linden method, joga, savjeti duhovnih učitelja poput Ekart Tol, te religijske i druge metode, od izbacivanja džina/džavola do bioenergičara. Postoji i metoda salivanje strave koja se sprovodi uz olovo koje se istopljeno vrelo baci u vodu i vjerovatno pijenjem vode kroz mašice. Moguće je da su neke metode samo praznoverje.

    Anksiozničar: Ne znam više kako ću da izlječim svoju anksioznost. Sve sam probao: lijekove, med, post, vježbanje, kondiciju, klanjanje, metodu emocionalne slobode, mc2 metodu, linden metodu, knjige duhovnih učitelja, bijeli luk...

    Drug: Ja ti preporučujem da još pokušaš ići kod bioenergičara i egzorciste. Ovaj prvi zna izvadit neku tamnu energiju iz tebe, a ovaj drugi vadi šejtane, džine, đavole iz tijela ili duše.

  2.    

    Anksioznost

    Bolest koja korene vuče iz davnina davnih. Bilo je nje, kako navode pojedini autori, i u devonskom dobu, bilo je nje, slažu se zaboravljeni narodi, bilo je nje uvek, a grupa diplomiranih astrologa, čvrsto zagrljeni sa Jupiterom, pevaju tiho tiše da će je uvek i zauvek i biti, pevaju, preznoje se i naprave pauzu ne bi li ohladili od znoja usijane glave svojim natalnim kartama.
    Zaključujemo da je anksioznost, dakle, popularna bolest.
    Bolest čiji trend drži konstantu.
    Ona čoveku čini čuda; ona je fuzija depresije, šizofrenije, paranoje, nezadovoljstva samim sobom i tako dalje.
    Njena ciljna grupa su pretežno dokone glave džabalebaroša, besciljnih lutalica ovoga svega koje ne znaju šta će od sebe pa se eto late razmišljanja o, primera radi, smislu života, smislu koji nisu otkrile ni mnogo smislom zaluđeniji mudraci. To razmišljanje koje očigledno nema zadati cilj počinje da buni čoveka, da ga jede. Jede ga iznutra jer se budi samo zato što ni telo ni duša više nemaju volje za spavanjem, a o stvaranju bilo čega konstruktivnijeg da ne pričamo.

    Ogromna seoska kuća, desetinama godina dozidavana, nad ulaznim vratima jedna obična sijalica, mada ona sada ne radi jer je dan ali zašto je ne spomenuti. Brankica sedi, namešta frizuru i pomera stolicu pola metra u levo, ne bi li od sunca pobegla u hlad vinovom lozom stvoren. Naspram nje sedi Ivica, uključuje svoj diktafon i postavlja Brani pitanje:
    ''Gospođo Brankice, ovde sam ne bi li ispitao današnjeg seoskog čoveka o bolesti koja hara planetom.''
    ''Dobro.''
    ''Da li vi znate šta je anksioznost?''
    ''Paa... mislim da sam čula, ali iskreno, sine, nemam blage veze o čemu pričaš. Pitala sam svog sina malopre zašto si ti ovde, video si ga, kaže da idete zajedno na fakultet a da ti ja mogu pomoći oko tvog rada, pa reko zašto ne, taman da malo predahnem od silnog posla a i vrućina je vani, vidiš i sam ovog zla, najavljuju plus četrdeset a Juli mesec. Jutros kad sam ustala bilo je možda šest sati, i već mi je bilo veoma vruće i jedva sam se naterala da odem nahraniti sermiju ali naterala sam se, pocrkaće sva sermija pa od čega ću obroke deci da pravim i taman da završim sa hranjenjem setim se da nisam ugasila šporet, trči nazad govorim sebi, trči nazad Brano iskipeće ti mleko pa šta ćeš onda, krava nije dala mleko već sedmicu dana, i ovo što uzimaš od Radane ti je usluga koju moraš vratiti sledeće sedmice kad se bude kupilo seno, vrućina vani a ja trčim ulazim u kuću ono mleko taman da iskipi i govorim sebi, Brano, jebote, kakva si ti budaletina, zašto lepo ne kažeš onoj svojoj blentavoj snaji da pripazi na to, jebali je oni telefoni i interneti, samo leži i mlati prstima po tom čudu, ne možeš sa detetom više progovoriti tri reči bre koliko je to đavo uzeo sebi, jedva dočeka tišinu da može da zabije kljun u fejzbuk, jebo ih fejzbuk više.''